RIJEKA Tradicija se nastavlja, Martin Sinković i ovog je puta bio bolji od svog brata Valenta u središnjoj utrci prvenstva Hrvatske u ergometrima. Ali nikad neizvjesnijoj, mlađi brat slavio je za samo dvije stotinke prednosti (5:48.3) na 2.000 metara u seniorskom nadmetanju dvorane Centra Zamet što je na matineji u posebnim epidemiološkim okolnostima okupila 60-ak natjecatelja.

Očekivano, braća su već godinama prve zvijezde ovog nadmetanja, veslanja “na suhom” što im je jedan od prvih testova za glavna proljetna natjecanja i u konačnici za još jedan olimpijski izazov. Valent je vodio do pred sam kraj, no…

– Drago mi je što smo odradili još jednu dobru utrku i još draže što je brat jako blizu, samo dvije stotinke. A nama je uvijek super u Rijeci na natjecanju – kaže pobjednik Martin. – Organizacija je perfektna kao i svaki put, uživamo tu doći. Nosili smo maske dok se nismo zagrijavali, mjere se poštuju… Znam da je bilo jako teško ove godine sve ovo organizirati, ali “provukli” smo se. Nadam se da će sljedeće godine biti sve po starom.

Zamet je tek najava svega onog što slijedi na stazama diljem Hrvatske, ali i Europe.

– Vraćamo se doma u Zagreb i trenirat ćemo dva, tri tjedna. Nakon toga idemo na pripreme dva tjedna u Zaton, a prvi vikend iza Uskrsa čeka nas Europsko prvenstvo u Italiji čemu se posebno radujemo. Tri tjedna potom je utrka Svjetskog kupa u Zagrebu, a onda su završne pripreme prije Tokija – pojašnjava Martin.

Rad u epidemiološkim uvjetima ono je na što elitni veslački dvojac mora obraćati posebnu pozornost.

– Nakon svibnja od kada smo dobili zeleno svjetlo radimo najnormalnije, ponašamo se odgovorno i pazimo se. Treninzi ne pate, sve smo radili najnormalnije kao da nije ništa.

Tokio je u središtu pozornosti, a očekivanja od braće uvijek vezana uz borbu za najsjajnija odličja.

– Ponovno na Zametu i ponovno olimpijska godina, ha, ha… Izazov je velik, spremamo se i znamo koliko nam je to bitno. Nadamo se da ćemo se boriti za zlato u Tokiju. Rezultat? Dobar je, nije najbolji, ali je blizu najboljeg u par sekundi. Nismo se niti spremali ove godine za ergometre pa smo s obzirom na sve zadovoljni. U okviru je našeg najboljeg – zaključuje Martin.

Valent je izvrsno veslao, dao posljednje atome snage ne bi li prvi “presjekao” ciljnu vrpcu. Toliko da mu je na kraju utrke bilo i malo slabo.

– Brzo sam se oporavio nakon stvarno teške utrke. Bila je velika borba s bratom, eto prestigao me posljednjih nekoliko metara. Dao sam sve od sebe i to ipak najvažnije – ustvrdio je Valent. – Blizu smo, podjednaki. I to nam je najvažnije kako bi čamac išao ravno. Malo je zahtjevnije u ovim uvjetima, ali navikavamo se. Tako će biti svuda. Pa i na Olimpijskim igrama. Treba biti spreman na sve i psihološki biti stabilan. Osjećamo se dobro, rano smo izašli na vodu na Jarunu jer je zima bila topla. Već tri tjedna smo na vodi i ide nam dobro. Jedva čekamo utrke.

“Mladostaši” Sinkovići su ostali bodriti ostatak veslača poput pravih trenera, a zapaženo su ovaj pokus odradila i braća Patrik i Anton Lončarić iz Iktusa (5:57.5/5:57.6). S najboljima su veslale i sestre Ivana i Josipa Jurković iz Trešnjevke (6:59.4/6:59.6) pred kojima su također veliki izazovi sljedećih mjeseci.

– Zadovoljni smo samom činjenicom što je natjecanje održano, ali mjere su nas malo sputale uz apsolutno veliku volju svih. Ranijih godina imali smo 20-ak umreženih ergometara, sada deset. Premostili smo i male tehničke teškoće. Vidjeli smo fantastičnu utrku seniora, gotovo da je na pomolu bilo malo iznenađenje jer Valent je zadnjih deset metara vodio ispred Martina. No, Martin je zadržao tradiciju, u Rijeci ne gubi već sedam godina. Povratne informacije? Sama činjenica da se natjecanje nakon pet, šest sušnih mjeseci održava svima je jako pozitivna jer pomalo ulaze u pravi ritam natjecanja. Sva ova testiranja mogu se napraviti i u matičnoj sredini, ali ipak kad je uz tebe tvoj sportski suparnik to dodatno diže adrenalin. A to sportašima treba – ističe Andrej Smilović, direktor natjecanja.