Znate za onaj Barcelonin slogan ‘Mes que un club’? Mislim da se navijači Barcelone neće naljutiti ako ga posudim i prišijem Athleticu iz Bilbaa, koji ima jednu od najposebnijih politika u svjetskom nogometu.

Naime, za njega može nastupiti samo igrač koji je rođen na području Baskije, odnosno ako je nogometno formiran u baskijskom klubu ili akademiji.

Athletic tako predstavlja svoj grad i regiju, zbog čega nekim lokalnim zvijezdama odlazak može značiti gubitak nečega što se ne može kupiti.

Athletic je super-talentiranom bivšem španjolskom reprezentativcu Julenu Guerreru bio nogometna obitelj, od koje se nikada nije odvojio.

Cijeli život povezan s klubom

Unatoč interesu Real Madrida, Barcelone i drugih europskih velikana, Guerrero je ostao vjeran Athleticu od 1992. do 2006., a kapetan kluba postao je sa samo 21 godinom.

– Athletic mi znači jako puno. U Lezamu sam stigao kao dječak i praktički je cijeli moj sportski život povezan s klubom. Ondje sam odrastao kao nogometaš, ali i kao osoba.

Došao sam do prve momčadi, postao kapetan i imao sreću provesti mnogo godina predstavljajući dres koji je za mene oduvijek bio nešto posebno.

S vremenom sve više cijenite to što ste cijelu karijeru mogli provesti u jednom klubu. Imao sam prilike otići i iskusiti nešto drugačije, ali odlučio sam ostati jer su za mene neke stvari bile važnije od onih isključivo sportskih ili financijskih: osjećaj pripadnosti, identitet, obitelj, naši ljudi i predstavljanje kluba za koji sam oduvijek sanjao da ću igrati.

Danas, kada se osvrnem na sve, osjećam ogroman ponos. Athletic je dio mog života i uvijek će to biti, govori nam Guerrero, za kojim je devedesetih vladala prava ‘manija’ (Julenmania).

Tinejdžeri su ga idolizirali, lijepili njegove postere, u čemu mu je pomogla plava kosa, izgled i nogometno znanje. To znanje ga je dovelo i u reprezentaciju Španjolske, s kojom je sudjelovao na tri velika natjecanja – SP 1994., Euro 1996. i SP 1998., pogodivši za Furiju 13 puta u 41 nastupu.

Nastupi na velikim turnirima

– Igranje na Svjetskom prvenstvu ili Europskom prvenstvu jedno je od najvažnijih iskustava koje nogometaš može doživjeti.

Imao sam sreću nastupiti na dva Svjetska prvenstva i jednom Euru, a uspomene na te turnire ostat će mi zauvijek. Svjetsko prvenstvo u Sjedinjenim Američkim Državama 1994. bilo je posebno intenzivno.

Bilo mi je to prvo Svjetsko prvenstvo, bio sam vrlo mlad i sve je imalo ogromnu važnost. Stigli smo do četvrtfinala i bili vrlo blizu plasmana u polufinale.

Poraz od Italije bio je jako težak jer smo osjećali da imamo momčad sposobnu otići još dalje. Nakon toga uslijedili su Euro 1996. u Engleskoj i Svjetsko prvenstvo 1998. u Francuskoj.

Bila su to drugačija, ali jednako posebna iskustva. Kada si unutar svega toga, možda nisi u potpunosti svjestan koliko su ti turniri važni.

S godinama sve više cijeniš koliko si imao sreće što si mogao igrati na tri velika međunarodna natjecanja, govori nam 52-godišnji Julen.

O Edinu Terziću

Ovo ljeto na klupu Bilbaa sjeo je Edin Terzić, bivši trener Borussije Dortmund, čiji start u Baskiji ne teče glatko, iako je prije tjedan dana pregazio Cholov Atletico u ligi.

– Athletic je oduvijek imao nešto što ga razlikuje od ostalih. Njegova filozofija podrazumijeva velika ulaganja u akademiju, razvoj mladih igrača i očuvanje vrlo snažnog identiteta.

To može biti izazov, ali istovremeno je i jedna od najvećih snaga Athletic Bilbaa. Mislim da svaki trener koji dođe u Athletic mora vrlo dobro razumjeti tu posebnost, zahtjeve San Mamésa i ono što klub predstavlja svojim ljudima.

Edin Terzić dolazi s iskustvom na najvišoj razini europskog nogometa, a sada je njegov izazov prilagoditi svoje ideje momčadi i vrlo specifičnoj filozofiji kluba.

Athletic ima talentirane igrače, brzinu, intenzitet i vrlo snažan osjećaj pripadnosti. Ako uspije sačuvati taj identitet, a istovremeno uvesti svoje ideje, mislim da može izgraditi vrlo konkurentnu momčad, kaže.

O najdražem golu i nastupu

– Vrlo je teško izabrati samo jedan jer nakon toliko godina ima mnogo utakmica i golova koji su povezani s posebnim trenucima.

Ako moram izabrati jedan gol, vjerojatno bih se odlučio za neki od onih koje sam postigao na San Mamésu. Zabijati ondje, pred našim navijačima, uvijek je bilo nešto posebno.

Proslava, buka, povezanost s publikom… To su osjećaji kojih se i danas mogu prisjetiti. S utakmicama je slično. Bilo je važnih utakmica s Athleticom, derbija, europskih večeri, susreta s reprezentacijom…

Ali umjesto da izdvojim samo jednu, radije bih odabrao privilegiju što sam toliko godina igrao za isti klub.

Taj osjećaj izlaska na San Mamés, pogled prema tribinama i spoznaja da predstavljam klub za koji sam sanjao igrati još kao dijete – to su uspomene koje ću zauvijek nositi sa sobom, iskreno će.

Hrvatska? Zemlja od koje se puno može naučiti

Guerrero je za reprezentaciju igrao u trenucima uspona hrvatske nogometne reprezentacije, koja će uskoro igrati protiv Furije u Ligi nacija.

– Hrvatska mi je jedan od velikih primjera europskog nogometa posljednjih desetljeća. Izvanredno je kako je zemlja s relativno malim brojem stanovnika uspjela tako dugo konkurirati najvećim svjetskim nogometnim velesilama.

Ima ogromnu nogometnu kulturu i posebnu sposobnost stvaranja vrlo talentiranih igrača, osobito tehnički izvrsnih i inteligentnih nogometaša koji odlično razumiju igru.

Osim toga, nešto što me oduvijek posebno impresioniralo jest njihov natjecateljski mentalitet. Hrvatska je reprezentacija koja se nikada ne predaje, zna se nositi s teškim trenucima i vrlo dobro konkurira na velikim natjecanjima.

Rezultati koje su ostvarili na posljednjim Svjetskim prvenstvima nisu slučajnost. Oni su rezultat talenta, razvoja igrača, karaktera i vrlo snažnog nogometnog identiteta.

Za nekoga poput mene, tko je mnogo godina proveo radeći na razvoju nogometaša, Hrvatska je definitivno zemlja koju vrijedi proučavati i od koje se može puno naučiti, zaključuje Julen, koji je od prosinca 2025. generalni menadžer (director general) kluba CD Estepona.