Crikveničke prvoligašice

Petra Filipović nakon pobjede nad Kokom: “Nemoguće za Murvicu ne postoji”

Igor Duvnjak

Petra Filipović/Foto Crikva.hr

Petra Filipović/Foto Crikva.hr

Uvidjele smo da, izuzmemo li Podravku Vegetu i Lokomotivu, možemo igrati sa svima ostalima – kaže Petra nakon pobjede nad Kokom uz samo sedam primljenih pogodaka u drugom poluvremenu



RIJEKA Ugodno je bilo nedjeljno buđenje uz saznanje da je večer prije matirana varaždinska Koka, postava koja kandidira za visoki prvoligaški plasman.


Petra Filipović i suigračice su se u tom ogledu nametnule na duži rok, igračice trenera Ramiza Đekića, elitne predstavnice crikveničkog sporta, u igri s dva različita poluvremena povukle su prave poteze kojima su matirale varaždinske gošće, priredivši sebi i svojim simpatizerima nove ugodne trenutke, naravno uz puno truda i znoja te uz dosta uzbuđenja.


– Mislim da mi iz utakmice u utakmicu iznenađujemo same sebe – kaže Petra Filipović, koja je u ovaj uspjeh ugradila četiri gola, naravno uz marljivi rad u obrani. – Kada se nakon svega osvrnem na ovu utakmicu, zaključujem da smo nastavile s onakvom obranom kakvu smo igrale i u Virovitici.




Doslovno, mi smo bile kolektiv, zajednički smo radile, svaka je igračica pomagala onoj drugoj i davala svoj maksimum u obrani. To je presudilo, ta obrana i borbenost od prve do posljednje minute. Jasno, imale smo i mi padova, bilo je razdoblja kada je Koka vodila, ali nismo odustajale.


U ovom crikveničkom ogledu je viđeno poluvrijeme koje je rijetkost za današnje rukometne prilike. U prvom dijelu mreža domaćih vratarki Sare Mandekić i Nikoline Strukar je pogođena puno, možda i previše, čak osamnaest puta. U drugom se dijelu dogodio veliki, kopernikanski obrat. Murvica je u nastavku primila tek simboličnih sedam pogodaka, već je tom činjenicom bio trasiran put prema pobjedi.


– Baš smo nakon utakmice trener Ramiz Đekić i ja komentirali tu činjenicu da smo u nastavku primile tek sedam golova. Uglavnom, u prvom smo dijelu igrale u zoni »5-1«, Silvija Masnić je bila na prednjoj, ja na krajnoj poziciji. Onda, kako našem halfu nikako nije išlo i kako se nikako nismo mogle spojiti da bismo zaustavile njihove vanjske igračice, u nastavku je trener okrenuo pozicije Silvije i mene i tada se dogodio obrat.


Presudila je ta obrana. Tijekom utakmice uopće nisam to doživljavala, tu činjenicu da smo primile tek sedam golova, kada sam kasnije o tome pričala s trenerom, nisam mogla vjerovati. Odigrale smo uistinu super obranu u tih 30 minuta.


Murvica je marljivo krenula u skupljanje zimnice, Kirice u pet nastupa imaju čak tri pobjede, od toga dvije zaredom te jedan remi, poražene su samo jednom. Za njima je bogata jesenska berba bodova.


– Još uvijek je velika motivacija u našim redovima. U svaku utakmicu ulazimo maksimalno te i ne pomišljamo da ne možemo, nego idemo u utakmicu s mišlju da mi to možemo pobijediti. Doslovno je tako, ništa nam nije nemoguće, to za nas ne postoji. Uvidjele smo da, izuzimajući Lokomotivu i Podravku Vegetu, sa svima ostalima možemo igrati.


Crikveničanke brzo pred sobom imaju novu zadaću, očekuje ih put u Ploče gdje sutra igraju s Dalmatinkom.


– Teška utakmica već uz samu činjenicu što nas čeka dugo putovanje. Uvijek nam je tako; kada izađemo iz kombija, kao da je zvrk u glavi. Bit će teško i na to se moramo psihološki pripremiti. Igrački gledajući, mislim da se stvarno možemo boriti s Dalmatinkom. Ne postoji ekipa s kojom se ne možemo nadmetati.