Mauro Ivan Čubranić

Vratar Primorja EB uoči kvalifikacijskog turnira za plasman u skupine Europskog kupa: “Nadam se da će publika biti naš osmi igrač”

Igor Duvnjak

Mauro Ivan Čubranić/Foto V. KARUZA

Mauro Ivan Čubranić/Foto V. KARUZA

Naše su želje svakako proći u Europski kup s obzirom na to da smo dobili jednu dobru priliku, imamo domaćinstvo turnira - kaže Čubranić



 


RIJEKA  Na bazenu Kantride je u tijeku odbrojavanje do događaja ovog dijela sezone, kvalifikacijskog turnira za Europski kup koji se odvija od petka do nedjelje kada se Primorjaši suprostavljaju gostima na riječkom bazenu, u petak kragujevačkom Radničkom (19.45), u subotu Oradei (18) te u nedjeljnoj matineji šibenskom Solarisu (10 sati). Momčad trenera Igora Hinića je proteklog vikenda doputovala iz Splita gdje je u »dvokolu« Premier Regionalne lige očekivano poražena od favorita splitskog Jadrana, dok je svladala Mornar BS. Po povratku u Rijeku sve je u znaku europskih nastupa idućih dana.


– U kasnu nedjeljnu večer došli smo iz Splita, ponedjeljak je bio dan za odmor, a u utorak smo krenuli s laganim rasplivavanjem, dok je u večernjem terminu na rasporedu bila taktika – kaže Mauro Ivan Čubranić, istaknuti golman Primorjaša o »skupljanju drva za vatru«, o predvečerjima skorašnje europske vaterpolske fešte na bazenu Kantride. – U tom ritmu treninga nastavljamo sve do skorašnjih utakmica.


Nevjerojatan ritam




Zna se koliko je u vaterpolu, kao i u ostalim sportovima s loptom bitna fizička pripremljenost, ključan je preduvjet da bi momčad mogla iskazati raznorazne igračke kvalitete. Važno je bilo ovoljetno »punjenje akumulatora«, taj naporni rad koji kasnije treba davati željene plodove. Sve to u sezoni koja je počela NBA ritmom, u kalendaru je malo slobodnih mjesta bez utakmica, nastupi se samo nižu jedan za drugim.


– Mi smo, rekao bih, dosta rano počeli s pripremama te cijenim da smo napravili jednu solidnu bazu, koju sada samo treba održavati te nekako raditi na svježini kako bismo mogli izdržati ovaj tempo utakmica i putovanja. Ove sezone je, naime, ritam stvarno nevjerojatan, bit će jako puno utakmica u ovako kratkom roku. Neće biti lako izdržati sve to, ali će u svakom slučaju biti i zanimljivo.


Mauro Ivan je član uistinu jedinstvene i brojne vaterpolske obitelji, davno su za nama dani kada je njegov otac Mauro bio vaterpolski golman, pamte se i obrane brata mu Frana. Mauro Ivan, rođen 2005. godine i u ovom sportu od svoje devete godine, ide tim istim putevima u toj svojoj karijeri kao njegov suigrač, brat mu Niko. Pritom sa zadovoljstvom promatra igru svoje momčadi na otvarenju sezone, pun je hvale za nastupe suigrača, ove mlade riječke momčadi kako u kvalifikacijama za Ligu prvaka s Oradeom, Vougliamenijem i Ortigijom, kao i u nedavnim utakmicama u Splitu.


– Iskreno rečeno, prekrasno mi je vidjeti dečke s kojima sam odrastao da smo došli tako daleko, do najvećih natjecanja, da možemo igrati kvalifikacije za Ligu prvaka. Isto tako da s onako jakim ekipama možemo odigrati onako kako smo odigrali, to je stvarno veliko zadovoljstvo. Mogli smo naravno i više, ali jasno je da nam je nedostajalo iskustva, bit će to možda za koju godinu kasnije. No sve u svemu mislim da možemo biti zadovoljni te da ćemo i nastaviti u tom ritmu.


Velika prilika


Pred momcima Igora Hinića su sada nastupi koje jedva čekaju, susreti s kvalitetnim konkurentima. Sa Solarisom su ovog ljeta odigrali čitav niz trening-utakmica, Oradeu su upoznali pobijedivši je nedavno u njezinom plivalištu, Radnički je u tom trokutu najveća nepoznanica. Motivirani Primorjaši očekuju podršku tradicionalno vjernih navijača uz čiju pomoć se nadaju osvajanju jednog od prva dva mjesta koja vode u iduću fazu natjecanja.


– Naše su želje svakako proći u taj Europski kup s obzirom na to da smo dobili jednu dobru priliku, imamo domaćinstvo turnira. Mislim da bismo tu šansu trebali iskoristiti. Konkurenti su zahtjevni kao što je to svaka ekipa u ovom ili bilo kojem međunarodnom natjecanju. Sa Solarisom smo igrali ljetos te ga malo više poznajemo. Oradeu smo pobijedili, no to ništa ne znači. Radnički je najveća nepoznanica, no kako su i oni igrali, možemo puno vidjeti iz nekih snimaka njihovih nastupa, recimo »izvući« najbolje pojedince i na njih se fokusirati. Isto tako moramo zamijetiti mane i dobre stvari njihove ekipe, nastojeći odigrati najbolje što možemo. Nadam se da će publika biti »osmi igrač«, pozivam ih da dođu u što veće broju kako bi nam bili vjetar u leđa.