Međunarodna brdska autoutrka Učka 2012. okupit će 75 vozača koliko ih je najavilo dolazak. Vrijedne ruke sportskih neimara AK Rijeka i AK Opatija Motorsport, ovogodišnjih organizatora ovoag kultnog oktanskog događanja već danima rade uz i na stazi. Veprinac je danas centar automobilizma. Više od polovine sudionika vozači su iz Istre, Kvarnera i Gorskoga kotara što posebno plijeni pažnju ljubitelja brzina.
Uz to priređuje se i posebni Rally Cup Učka u kojem će desetak relijaša pokušati biti i bolji od klasičnih brdaša. K tome još jedno ugodno iznenađenje – poslije mjeseci i mjeseci rada na novom »Yugiću« i poslije četiri sezone brdske apstinencije, na Učki se vraća jedan od najboljih domaćih automobilista, »kralj autoslaloma«, ali i pobjednik brda prije koju sezonu Dejan Kopajtić, vozač AK Rijeka. Mjesecima se priča o »bolidu« što ga za sebe sam priprema i s kojim se nada osvajati nove naslove. Vrijedi vidjeti.
Treninzi na Učki počeli su u 9 odnosno 11 sati, svečano otvorenje utrke pod pokroviteljstvom Grada Opatije i PGŽ-a je u 13.45, a start prve od dvije bodovne vožnje u 14 sati. Proglašenje najboljih je oko 19 sati u Veprincu.
– Da, 2010. je bila sezona mojih snova. Moj put u oktanskim vodama počeo je kartingom, a nastavio se uz kratku pauzu prijelaznog razdoblja, u automobilizmu. Ovom nemjerljivom i zasigurno teže dostižnom ponavljanju uspjeha prethodili su nastupi u hrvatskim kupovima, na krugu, na brdu, ponekad i slalomu. Ipak, u svemu su presudile sezona-dvije prije 2010. Već tada sam bio za petama najbržima, najboljima. Stoga smo, cijeli moj tim i ja željeli uspjeh, željeli naslov upravo te sezone. I eto, sve se poklopilo, vrhunski automobil, dobre vožnje, izvrstan suport, pobjede, titule, laskava priznanja – riječi su izvrsnog studenta riječkog Tehničkog fakulteta – smjer elektrotehnika koji je prije nepunih sedam dana položio posljednji redovni ispit, a uskoro brani diplomski.
Obiteljski suport
Upravo zbog tog posljednjeg ispita propustio je nastup u susjednoj BiH, u Cazinu gdje su ga željno čekali. No, i prihvatili razloge izostanka znajući da će već dogodine zasigurno stići akademski građanin za volanom, vrhunski sportaš od formata. No, ono nešto unatoč učenju se ne propušta. Oduška će si dati ovog vikenda na proplancima Učke, na brdskoj stazi što s kvarnerske strane od Veprinca do nekadašnjeg odmarališta Ine vodi gotovo 4.000 metara dugim, atraktivnim i zahtjevnim zavojima.
– Učku obožavam. Uostalom to je, moje susjedstvo, Učka je kultna. Traži od vozača i automobila punu pripremljenost. Moram ispraviti prošlogodišnji peh kada nisam završio utrku. U pitanje je došla i obrana naslova prvaka. No, do kraja sezone uporno sam sakupljao bodove i uspio. Ta druga titula u nizu poriv je koji me ove sezone tjera da i treći put budem najbolji na brdu, da mi to donese prestižno priznanje, najviše što ga naša nacionalna asocijacija dodjeljuje – Zlatni trofej HAKS-a ili Zlatnu kacigu. Tome teži svaki naš vrhunski automobilist – pojašnjava ciljeve Siniša.
A da Siniša zna sto pa i znatno više na sat dokazao je nebrojeno puta za upravljačem posljednjih sezona izvrsnog Ford Escorta RS Coswortha. Ukrotio je tih 600-tinjak konja kojima do 200 na sat stiže za desetak sekundi. Siniša je jedan od sretnika da iza sebe ima čitav obiteljski tim, tata Branko – mozak operacije, vlasnik riječke tvrtke Ford Krainc, mama Duška – suport iz sjene, brat Kristijan – najveća moralna podrška, a za rijetke i željno dočekivane slobodne trenutke Siniša ostavlja za lijepu djevojku Nicol, Dubrovčanku zbog koje je često na relaciji sjever – jug.
– Ovogodišnji plan za sada se ostvaruje. Inozemnim sam nastupima zadovoljan, u domaćem prvenstvu ostvario sam maksimum na obje utrke i u Skradinu i na Malački. Zato će Učka biti nešto posebno. Stiže i Robi Bradarić po svemu u identičnom automobilu Fordu što je nekad vozio njegov i moj prethodnik zagrebački prvak i veteran Boris Durlen. Na užarenoj Učki odlučivati će tisućinke – zadovoljno i bez opterećenja kazuje Siniša.
Kondicija
Siniša je u svojoj karting i automobilističkoj karijeri promijenio nekoliko klubova, ove godine na putu krajnjeg juga zaustavio se u »Šibeniku«.
– U Rijeci mi nitko nije mogao garantirati minimalni suport.No, svim je automobilistima u Hrvatskoj isto. Na žalost, oktanski sport u nas je »treća« liga, medijski u zapećku. Nismo to zaslužili. Inače, volim i leže mi staze poput Buzeta koje su izuzetno tehnički zahtjevne. U svemu ipak presudnu ulogu ima i fizička i psihička pripremljenost na čemu kontinuirano radim, često posjećujem fitness centre gdje održavam dobru kondiciju – ističe Siniša koji se u mlađim danima bavio i vaterpolom, tenisom…
Ali, pod prozorom se mogao uvijek čuti zvuk automobilskih motora iz tatine radionice. Da se čuo udarac tenis loptice ili šum vode iz bazena , tko zna u kojem bi sportu Siniša danas bio prvak. Ovako, sretni smo da je to u – automobilizmu. A tek je na početku. Slijede nove pobjede, nova postolja, nove titule, nova laskava priznanja,…
Prva već možda danas navečer u Veprincu. Neće biti lako, ali vrijedi probati. Učka je izazov.
