RIJEKA Miljenko Butković, predsjednik Boćarskog saveza Primorsko-goranske županije, dobitnik je nagrade za životno djelo Zajednice sportova PGŽ-a, čiji je dopredsjednik. Butkovića je nominirao Hrvatski boćarski savez, iako je on u svojoj dugogodišnjoj karijeri sportskog djelatnika radio i u drugim sportovima.

– O da, ponosan sam, ali moram priznati da je to malo neobična situacija za mene, ne mogu se prepoznati u toj ulozi. Uvijek sam mislio da su nagrade za nekoga drugog, to je u našoj prirodi, uvijek su drugi vrijedniji nego mi, uvijek su drugi prihvatljiviji nego mi sami, a nama je namijenjeno da budemo oni koji će malo povući i raditi. Mislim da je to dobra osobina, tako čovjek može najviše izvući iz samoga sebe i biti zadovoljan sobom – započeo je ćakulu Miljenko Butković, koji je danas obiteljski čovjek koji uživa u penziji u Povilama. No, ipak radi punom parom u županijskom, ali i hrvatskom sportskom svijetu.

– Ja sam se 2017. godine odlučio povući, ali je stjecajem okolnosti županijski boćarski savez došao u probleme te sam se vratio. I tako sam ponovno u sedlu i jašem punom brzinom, što nisam očekivao.

Butković je s boćanjem krenuo 1980. godine kada je sa sumještanima u Povilama počeo promovirati ovaj zanimljivi sport, a zatim je bio i jedan od osnivača BK Povile. Od 1982. do 1984. bio je povjerenik i voditelj dvije lige na području BS PGŽ-a. Kasnijih godina bio je član Skupštine, Upravnog odbora, a onda i predsjednik BS PGŽ-a od 2013. do 2017. te 2020. do 2021. godine kada je ponovno izabran za mandatno razdoblje do 2025. godine, a teče mu i drugi mandat člana Izvršnog odbora HBS-a. No, veliki je doprinos Butković dao i u djelovanju Zajednice sportova PGŽ-a. Biran je za člana Izvršnog odbora u pet uzastopnih mandata od 2004. do 2024. godine, Na dužnosti dopredsjednika ZSPGŽ-a bio je od 2012. do 2016. i ponovno je izabran na tu poziciju 2020. godine.

Razni sportovi

– Uvijek sam radio paralelno na više staza, to je moja karakteristika. Osim funkcija, član sam radne grupe za izradu nove strategije razvoja sporta u PGŽ-u. Kad sam dobio nacrt, osam sati sam proveo nad njim i dao sijaset primjedbi i prijedloga, volim biti od koristi.
No, veza sa sportom nije bila samo boćanje, u svojoj dugogodišjoj karijeri Butković je promijenio nekoliko sportova, ali je u svima ostavio traga.

– Moj prvi sport je kao i svakom djetetu bio nogomet. To je kratko trajalo i onda sam otkrio atletiku, bio sam odličan srednjeprugaš. Kad sam iz osnovne škole prešao u srednju tehničku u Rijeku, počeo sam trčati u Kvarneru i super mi je išlo. Dok, na moju nesreću, moj razred nije igrao jednu dobru nogometnu utakmicu gdje me zamijetio Nikola Pape Filipović i rekao: Dečko ti si za Orijent. I ode moja karijera atletičara. Kažem na moju nesreću jer sam ubrzo nakon toga morao prestati sa sportskim aktivnostima. Naime, bio sam u đačkom domu koji u to vrijeme nije baš bio oličenje standarda i kvalitete i to me koštalo zdravlja. Nakon godinu i pol dana morao sam prekinuti bilo kakvu fizičku aktivnost i to je bio kraj moje aktivne sportske karijere. Tako da sam morao krenuti u neke druge vode. Na fakultetu sam počeo igrati šah u Kvarneru, ali sam shvatio da ne mogu na Tehničkom fakultetu ići na predavanja, vježbe, noću raditi nacrte, učiti i igrati šah koji se igra od 22 sata, tako da sam i to prekinuo. Živio sam paralelno u Rijeci i Povilama gdje sam odrastao te sam završio u rukometu, u RK Vinodol. Njima je bio potreban netko tko će im malo pomoći. Rukomet se odužio godinama, bio sam predsjednik kluba, bili smo svojevremeno strah i trepet, a jedan od najvećih uspjeha, osim što smo bili dvije godine uzastopno prvaci, finale je Kupa gdje smo se sastali sa Zametom koji je bio tada nenadmašna ekipa, pojam kvalitete u tadašnjoj državi. Normalno, uslijedio je pad, financijski nas nisu pratili, igrači su otišli, a ja sam ostao s najmlađim uzrastima do kraja. To je bio kraj rukometne karijere, klub se ugasio, ostao sam zadnji kapetan na brodu koji je potonuo. Nisam htio napustiti brod prije toga. Onda sam se prebacio u boćanje, osnovali smo Povile, vodio sam dvije lige, igrao sam za Povile. Međutim, tada je nastupilo doba previranja u političkom životu države i nekako se sve to pretvorilo u politiku te sam odlučio napustiti klub. Dvije i pol godine kasnije klub se ugasio.

Način života

Butković unatoč svojim radnim obvezama nikada nije odustao od rada u sportu. Bio je zaposlen kao diplomirani inžinjer u Titovom brodogradilištu Kraljevica, potom u Jadranu iz Crikvenice, gdje je bio šef održavanja termoenergetskih postrojenja za hotele i objekte poduzeća. U Novom Vinodolskom prvo je bio direktor Komunalnog poduzeća Ivanj, a potom, do mirovine, nadležan za sustav odvodnje u Vodovodu Žrnovnica.

– Sport je način života. Ono što je dobro je što sam završio Tehnički fakultet u roku i što imam dobre radne navike, dobro pamtim i nije mi problem pročitati bilo kakav pravilnik, propozicije, napraviti financijski plan, nešto smisliti i organizirati. U godinu i pol dana novog mandata pokrenuli smo obrazovanje trenera, napravili smo promocijski film za boćanje, imamo najveći financijski plan realiziran do sada zahvaljujući Zajednici sportova jer bez nje ne bismo mogli tako ni blizu. Nadam se da bih mogao još malo potegnuti, ali onda bi stvarno bilo vrijeme da netko mlađi dođe na scenu. Drage volje ću se povući jer me ego nikad nije limitirao da uspostavim dobar kontakt s ljudima, oduvijek sam bio ekipni igrač. Svojim primjerom sam govorio da ako mogu drugi, mogu i ja, a ako mogu ja, može i drugi. Ekipa je važna, sam čovjek ne može puno napraviti – zaključio je Miljenko Butković.