Foto Cropix
Mislim da je samo medalja uspjeh. Stvorili smo takav imidž i mislim da je u redu da ljudi očekuju da se borimo za medalju. Glupo bi mi bilo reći da sam zadovoljan četvrtfinalom – kaže Damir Burić
U miru i tišini dubrovačkog Gruža najbolji hrvatski vaterpolisti odradili su posljednje zaveslaje u pripremama za Europsko prvenstvo, što danas počinje u Beogradu, a na otvaranju kojega Hrvatska od 20.30 sati igra sa Srbijom. U završnici priprema dosta se radilo »na suhom«, uz ekran analizirajući protekle nastupe kako bi ovi predstojeći u Srbiji bili što uspješniji, onakvi kakvi dolikuju reprezentaciji ugleda koji ima Hrvatska.
– Gledali smo utakmice s dubrovačkog turnira. Analizirali smo prije svega sebe i naše pogreške – rekao je Damir Burić, bekovski as »Primorja Erste banke«. Riječ je o iskusnom braniču svjetske klase koji je u bogatoj karijeri na klupskom i reprezentativnom planu osvojio sve što se može osvojiti. Uz klupske naslove prvaka u bogatoj kolekciji uz ostalo čuva i zlato s europskog te svjetskoga prvenstva, a uz to je i aktualni olimpijski pobjednik. – Pokušali smo istaknuti te pogreške da bi ih na ovom Europskom prvenstvu bilo što manje.
Analiziranje nastupa ove izmijenjene momčadi s kojom se Ivica Tucak upušta u nadmetanje s jakom konkurencijom, bacilo je svjetlo na pogreške koje su na trening utakmicama besplatne, a čija cijena na Europskom prvenstvu može biti itekako visoka.
– Nije tu bilo ničega posebnog, uglavnom, u svim segmentima igre imamo prostora za napredak. Recimo, gledajući utakmicu s Njemačkom, vidjeli smo jako puno pogrešaka. Normalno, analizirali smo igru s igračem više i igračem manje te obranu.
Uigravanje
Koliko je na »generalki« u Dubrovniku bilo kritike poslije ogleda s Njemačkom, toliko je u reprezentativnom taboru bilo zadovoljstva zbog igre s Crnom Gorom.
– Dobra stvar je to što smo pobijedili. Obrana je funkcionirala. Međutim, to je pripremna utakmica, bili smo u treningu, a vidi se da su u takvom stanju bili i Crnogorci. Ne bih da oko te utakmice dižemo neku euforiju, to je zapravo potpuno nebitna utakmica u pripremnom razdoblju. Naravno da je lijepo pobijediti, bolje nego kada se ujutro izgubi od Njemačke, što se ne bi smjelo događati. Bolje je pobjeđivati, ali bilo kakva euforija je nebitna.
Raspoloženje u momčadi je itekako bitna stvar uoči velikog natjecanja. Vrijedi to i za Hrvatsku koja nakon treninga u Americi, Zagrebu te na kraju u Dubrovniku sada treba pokazati što može na mjerodavnom mjestu, na europskoj sceni.
– Dobro smo trenirali tijekom svih ovih priprema, počevši od Amerike pa nadalje. Malo su nas poremetile ozljede Muslima i Krapića, ali to je sastavni dio sporta. Ne događa se to samo nama. Dobro smo radili s kondicijskim trenerom, malo smo se podigli s obzirom da smo se potrošili poslije serije utakmica i netreniranja u klubovima. Osvježili smo se i podigli na plivačkom planu. To je Pero Kuterovac dobro odradio. Igrali smo i puno pripremnih utakmica, sa SAD-om te na turniru u Dubrovniku, što je najbolje za uigravanje. Imali smo stvarno odlične sparing partnere s kojima smo mogli podići našu razinu igre te se i bolje upoznati, da vidimo kako tko diše , kako tko reagira u pojedinoj situaciji.
Najteži suparnik
Odavno nema Nikše Dobuda, sad isto tako ni ozlijeđenih Petra Muslima i Paula Obradovića, sve to govori da se nova momčad još mora uhodati.
– Najbolje bi bilo da ima više vremena. Momčad je takva kakva jest, bolje od toga ne može. Trebamo odigrati najbolje što možemo i pokušati zaigrati što bolje u obrani, nastojati otkloniti nedostatke koji objektivno postoje. Nije to ona reprezentacija otprije tri-četiri godine i koja je na svakoj poziciji bila pokrivena vrhunskim igračima. Ne može uvijek biti tako. Treba pokušati odigrati najbolje što možemo pa ćemo vidjeti što će to donijeti.
Po onoj »prvo pa muško« Hrvatska odmah na početku ima najtežeg mogućeg suparnika, Srbiju, aktualnog svjetskog prvaka u duelu koji je repriza finala prošlogodišnjeg Svjetskoga prvenstva.
– Ta utakmica, gledajući za daljnji tijek natjecanja, nije toliko bitna. Obje reprezentacije će, ako svladaju slabije suparnike u osmini finala, ići u četvrtfinale. Tu će ići na Grčku ili Mađarsku. Stoga, ponavljam, ovaj susret rezultatski nije toliko važan. S one psihološke strane, svakako bi za nas bilo dobro da odigramo pravu utakmicu i pružimo pravi otpor. Nadam se da ćemo samim time ostvariti dobar rezultat. A istina je da kad se igra sa Srbijom o tome pričaju i oni koji inače ne gledaju vaterpolo. Mislim da je i zbog toga prošlogodišnji doseg, kada smo bili viceprvaci svijeta, dosta omalovažen jer smo u finalu izgubili od Srbije s osam golova razlike. Je li pravedno što je taj doseg omalovažen? Mislim da nije. Nadam se samo da sada nećemo pasti pod pritisak te da nas neće potpuno fizički nadjačati, kao što je to bilo u Kazanu, da se ne predamo i da ne znamo uzvratiti na njihovu fizičku spremu.
Obrana
Svaka momčad, tako i ova hrvatska, ima odlike kojima se namjerava suprostaviti konkurenciji.
– Teško je reći što je naš forte. Odigrali smo pripremne utakmice, ali one praktički ništa ne znače. Jednu utakmicu, poput one s Crnom Gorom, odigramo fantastičnu obranu, a s Njemačkom, koja je objektivno napadački puno lošija od njih, primimo šest-sedam golova više. Još smo nedorečeni. Prije svega, trebamo crpiti snagu iz obrane, kao i sve velike momčadi. Naglasak bih stavio na to da manje osciliramo jer osciliramo kroz utakmicu i iz utakmice u utakmicu. Tu bismo trebali pronaći stabilnost s obzirom kakve bekove i vratara te pojedine vanjske igrače imamo, onda bi ova momčad mogla odigrati vrhunsku obranu. Samim tim bismo iz obrane crpili snagu za napad. Istina, šutera imamo manje nego što smo dosad bili naviknuti igrati, ali tako je, kako je. Zato i kažem da bi naša snaga trebala biti obrana, a da li će biti, o tome ovisi naš rezultat u Beogradu.
Oslabljena Hrvatska nije gromoglasno otputovala na Europsko prvenstvo, ali bez obzira na to, »ima žara ispod pepela«, koji bi se mogao razbuktati u plamen.
– Kada gledam iz svog kuta kako smo nekada odlazili na prvenstva, bio bih zadovoljan sa zlatom. Ali, uvijek sam govorio da je svaka medalja velik uspjeh, a ovoj reprezentaciji sada je svako odličje velik uspjeh. Tako se, kao velik uspjeh trebalo tretirati i prošlogodišnje Svjetsko prvenstvo, što nije učinjeno. Ovisi sada kako će se igrati u Beogradu, ali mislim da je samo medalja uspjeh. Nažalost ili ne, ali smo tako naviknuli javnost. Na kraju krajeva, godinama smo se naosvajali medalja. Stvorili smo takav imidž i mislim da je u redu da ljudi očekuju da se borimo za medalju. Glupo bi mi bilo reći sada da sam zadovoljan ulaskom u četvrtfinale. To nije realno. Objektivno gledajući, Srbija je korak ispred svih jer je domaćin, a i u odnosu na mentalitet koji su stvorili s tom reprezentacijom. Onda tu ima sedam-osam reprezentacija koje možemo pobijediti. Možemo, istina, pobijediti i Srbiju, ali tu ne ulazimo u utakmicu s izgledima 50:50. Znači, možemo ispasti ranije, a možemo igrati i u finalu. To je moje mišljenje – poručio je Damir Burić, vječiti optimist, osim po igračkim kvalitetama poznat i po svom pobjedničkom mentalitetu.
