RIJEKA Sada je i službeno, danas u Tokiju počinju Olimpijske igre, koje će po mnogočemu biti drugačije od svih dosadašnjih. Igre koje su se prvotno trebale održati 2020. godine, ali su uslijed pandemije COVID-19 odgođene za godinu dana. Borba s nevidljivim neprijateljem još uvijek traje i tako skoro joj se ne nazire kraj; sportaši svakoga dana u velikom broju pristižu u Olimpijsko selo i naveliko se zagrijavaju za svoje nastupe, a žitelji Japana i dalje negoduju što će se Igre ipak održati unatoč svakodnevnom rastu broja zaraženih.

Stroge epidemiološke mjere koje su na snazi uslijed izvanrednog stanja, koje je japanska vlada proglasila 8. srpnja, nisu zaobišle niti sportaše koji su uoči odlaska na poprište Olimpijskih igara dobili knjigu s čak 70 stranica uputa koje, između ostalog, podrazumijevaju svakodnevno testiranje, izbjegavanje druženja, izbjegavanje razgovora u zatvorenim prostorima i službenim vozilima, ali i stavku o sankcijama za svako kršenje pravila bilo novčanom kaznom, diskvalifikacijom, oduzimanjem medalje pa čak i deportacijom zbog ponovljenih ili “zlonamjernih” prekršaja. Nema druženja, nema zagrljaja, nema proslava medalje, nema stiska ruke, nema bliskosti, nema gledatelja. Ali ima praćenja putem dviju aplikacija u koje je svaki sudionik Igara tijekom svojeg boravka u Japanu dužan unositi podatke o svojem zdravstvenom stanju, planu kretanja, svakodnevnim aktivnostima i najnužnijim kontaktima.

Organizatori i Međunarodni olimpijski odbor vjeruju da je to jedini način da se Olimpijske igre održe bez težih posljedica te da budu sigurne za sve njezine sudionike, ali i lokalno stanovništvo, umjesto da postanu žarište širenja koronavirusa. Pandemija COVID-19 nije jedino što zabrinjava organizatore. Visoke temperature koje posljednjih dana debelo prelaze 30 stupnjeva Celzijevih te visok postotak vlage praćen nesnosnom sparinom podsjećaju na 2018. godinu u kojoj je Japan pretrpio višemjesečni toplinski udar tijekom kojeg je najviša zabilježena temperatura iznosila 41,1 stupanj Celzijev uslijed čega je preminulo 138 ljudi.

Danas će u Tokiju i službeno početi nadmetanja u 33 sporta na najvećem globalnom sportskom događaju koji je san svakog sportaša otkad je napravio prve korake u odabranom sportu. Događaju koji su dosad s guštom pratile milijarde ljudi diljem svijeta navijajući za svoje miljenike, a onda u društvu slavile njihove uspjehe. Događaju na kojem je svakom sportašu primarni cilj ostati negativan na testu, a tek onda ostvariti pozitivan rezultat na nekom od borilišta.

Olimpijske igre u Tokiju još su uvijek u sjeni sve većeg broja zaraženih u Olimpijskom selu i među lokalnim stanovništvom. Stoga je pitanje hoće li Olimpijske igre u Japanu, kao što je to naglasio predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora Thomas Bach, biti svjetlo na kraju tunela u borbi i učenju suživota s koronavirusom ili će biti potpuni fijasko. Odgovor će biti poznat kroz nekoliko tjedana.

NAJIZGLEDNIJI KANDIDATI ZA ODLIČJE

Sandra Perković

Najbolja hrvatska atletičarka s pravom nosi nadimak Discus Queen. Kraljica diska. Olimpijska pobjednica iz Londona 2012. i Rio de Janeira 2016. godine i u Tokiju slovi kao jedna od najizglednijih favoritkinja za medalju. Na Olimpijske igre stigla je s četvrtim rezultatom ove sezone na svijetu od 68,31 metra, kojim je slavila na mitingu Dijamantne lige u Firenci. Mentalna snaga snažan je adut Sandre Perković u pohodu na treće olimpijsko zlato, znaju to i njezine protivnice. Dovoljno je sjetiti se Igara u Riju na kojima je zlato osvojila jedinim ispravnim hicem. Najbolja kada treba. Takva je Sandra Perković, koja ima priliku još jednom ispisati povijest i postati prva atletičarka s trima uzastopnim olimpijskim zlatima.

Valent i Martin Sinković

Trofejna veslačka braća uvijek su sigurna oklada. Bez obzira na to o kojem je natjecanju riječ. Na velikim su natjecanjima osvojili impresivan broj odličja, a cilj im je zlatni niz nastaviti i na Igrama u Tokiju. U svojoj kolekciji medalja imaju olimpijsko srebro iz Londona 2012. godine u četvercu na pariće te zlato iz Rio de Janeira u dvojcu na pariće, u Tokiju će krenuti po zlato u dvojcu bez kormilara, disciplini kojom se bave od 2017. godine u kojoj su na svojoj premijeri odmah osvojili svjetsko srebro. Za braću Sinković ova je sezona i više nego uspješna, na Europskom prvenstvu u Vareseu pomeli su konkurenciju i osvojili svoju treću titulu, a zlatom su zaokružili i svoju posljednju provjeru uoči Tokija, utrku Svjetskog kupa u Sabaudiji.

Vaterpolska reprezentacija

Hrvatska vaterpolska reprezentacija bit će jedini hrvatski predstavnik u ekipnim sportovima u Tokiju, ali i jedan od najizglednijih kandidata za odličje. Izabranici Ivice Tucka prije pet su godina u Rio de Janeiru osvojili srebrno odličje, četiri godine ranije u Londonu su pod vodstvom legandarna Ratka Rudića osvojili prvi naslov olimpijskih pobjednika, kojim je naplaćen mukotrpan rad generacije koja je većim dijelom bila na okupu još od Melbournea 2007. godine. U Tokio su otputovali s jednakom ambicijom, vjetar u leđa daju im uspjesi na turnirima u Budimpešti i Sardiniji s kojih su se vratili kao pobjednici. Hrvatska je na olimpijskom turniru smještena u skupinu B u kojoj će za protivnike redom imati Kazahstan, Australiju, Crnu Goru, Srbiju i Španjolsku.

Mate Pavić i Nikola Mektić

Hrvatski par zajedno igra tek godinu dana, a već ima osvojen Grand Slam turnir što se igra u All England Clubu. Mate Pavić i Nikola Mektić netom prije odlaska na Olimpijske igre u Tokiju postali su prvi hrvatski tenisači koji su osvojili Wimbledon u parovima, Paviću je ovo treći Grand Slam naslov, a Mektiću tek prvo finale. Najbolji par na svijetu ove je sezone stigao i do polufinala Australian Opena, zbog koronavirusa otkazali su nastup u Roland Garrosu, a u deset odigranih finala osvojili su čak osam turnira. Da će odlično funkcionirati u paru, prepoznao je Mate Pavić, a njegovu ponudu Mektić jednostavno nije mogao odbiti.
Veliku će konkurenciju na Igrama u Tokiju imati u drugom hrvatskom paru, koji čine Marin Čilić i Ivan Dodig, jedan od najboljih igrača svijeta u parovima.

Josip Glasnović

Kada se 1999. godine prvi put okušao u gađanju glinenih golubova, nije niti sanjao da će jednoga dana postati olimpijski pobjednik u trapu. Sedamnaest godina kasnije slavio je u finalu Igara u Riju u nikad neizvjesnijem finalu u kojem je do zlata stigao u raspucavanju s Talijanom Pellielom. Talijan nije uspio pogoditi olimpijsku kvotu i plasirati se u Tokio, Josip Glasnović pak na svoje treće Igre dolazi kao jedan od favorita za najsjajnije odličje. U Pekingu 2008. godine plasirao se u finale u kojem je zauzeo peto mjesto, prije pet godina u Riju ostvario mu se najveći san. Josip Glasnović u Tokio dolazi kao olimpijski pobjednik, ali i još uvijek aktualni svjetski rekorder nakon što se na natjecanju Svjetskoga kupa u Al Ainu 2015. godine upisao među 12 strijelaca kojima je to pošlo za rukom.