RIJEKA Ovo je definitivno bila njezina godina. Godina u kojoj je osvojila sve što je mogla. I koju će još dugo pamtiti. Pogotovo 4. kolovoza u kojem je ostvarila svoj veliki san i drugim rezultatom sezone na svijetu (69,11 m) postala olimpijska pobjednica u bacanju diska. Sandra Perković ove godine jednostavno nije mogla biti bolja, početkom srpnja u Helsinkiju je obranila titulu europske prvakinje, dvadeset dana kasnije osvojila je Dijamantnu ligu. I polako se zagrijavala za ono najvažnije. Olimpijske igre u Londonu na kojima se zlatnim slovima upisala u knjigu hrvatske povijesti postavši prva hrvatska pobjednica na ljetnim igrama. 

  – Ovo je bila moja godina, jednostavno nije moglo bolje. Sve sam napravila kako je trebalo i sve što sam osvojila samo je plod mojega rada – kaže Sandra Perković. – Uoči sezone sam imala velika očekivanja, zbog svega što mi se dogodilo u prošlosti htjela sam svima dokazati da sam najbolja bacačica diska i to mi je pošlo za rukom. 

  Poželjeno, ostvareno. Tako bi se najbolje mogla opisati sezona Sandre Perković u kojoj je ubilježila tek jedan poraz. Na mitingu Dijamantne lige u Parizu na kojem ju je na putu do pobjede zaustavio sklizak krug. 

  – Nimalo ne žalim zbog tog poraza jer godina nije mogla biti bolja. Cilj mi je bio osvojiti europsko zlato i u tome sam uspjela. Cilj mi je bio osvojiti i Dijamantnu ligu. I to sam uspjela. Olimpijsko zlato je bilo šećer na kraju. Tko tada razmišlja o jednom porazu?! Uostalom, sve se u životu događa s razlogom pa tako i taj poraz. Mislim da mi je to bila dobra pouka za dalje, znam gdje sam pogriješila, nešto sam naučila, te ću se u budućnosti znati snaći u tako klizavom krugu. 

 Doći i pobijediti

Prošla je sezona za Sandru Perković bila od velikoga značaja, u lipnju 2011. godine nakon pozitvnog testa na psihostimulans metilheksanamin poručila je: Vratit ću se jača nego prije. I vratila se. Već je na Zimskom bacačkom prvenstvu u ožujku u Splitu, prvom natjecanju nakon šestomjesečne suspenzije, hicem od 66,85 metara postala vlasnicom vodećega rezultata sezone na svijetu. U što, doduše, nitko nije niti sumnjao s obzirom na lakoću kojom baca disk. 

  – Iza svakog mojeg rezultata stoji puno rada, truda, suza, znoja i sreće. Nije to baš tako kako ljudi misle, doći na natjecanje i pobijediti. U mojem se sportu najvažnije dobro pripremiti, sve ostalo, uz malo sreće, postaje samo formalnost. Ne sumnjam u svoju formu jer radim s jednim od najvećih stručnjaka za bacanje u svijetu. Hrvatska »kraljica sportova« sada ima dvije kraljice, jednu u bacanju diska i jednu u skoku uvis – nastavila je 22-godišnja Zagrepčanka i sama se dotakla teme što je posljednjih dana glavna priča atletskih kuloara. Rastanak s trenerom Ivanom Ivančićem u tandemu s kojim je ostvarila sve svoje uspjehe još od juniorskih dana u kojima je osvojila svoje prve medalje. 

 Trening i zabava

– Da odmah bude jasno, Trendžo i ja nastavljamo suradnju. Priče oko našega rastanka nemaju veze s istinom, naš se rastanak nikada nije spominjao. Iskreno, ne tiče me se tko te priče plasira u javnost, nas dvoje znamo što je istina, a što nije. Pa tako i priče oko mojega života izvan bacališta, koji sam, uostalom, uvijek i imala, a imat ću ga i dalje. Uostalom, imam 22 godine, kao i svaki moj vršnjak željna sam zabave, a moja prednost je što dobro usklađujem treninge i vrijeme za zabavu te tu ne dolazi do nikakvih problema. U mojem se životu nakon Olimpijskih igara nije ništa tako dramatično promijenilo. Osim što sam postala najtraženija osoba u državi, ha, ha. Moj trening, navike i društvo su iste, a to je najvažnije. Ostala sam ista ona Sandra koja sam bila prije osvajanja zlata u Londonu. Uza sebe imam odličan tim ljudi koji mi pomaže i s njima mi je sve lakše – kaže Sandra koja će se uskoro zaputiti u svoju stalnu trening bazu, Medulin, u kojem će se pripremati za otvaranje sezone najveći ciljevi koje su Svjetsko prvenstvo, domaćin kojega će od 10. do 18. kolovoza iduće godine biti Moskva, te čarobna granica od 70 metara. 

  – Sada slijedi period jakih treninga, treba se što bolje pripremiti za nadolazeću sezonu, a tu ću ostati vjerna Medulinu u kojem ću iskovati svoje daljine. Ciljevi se dobro znaju, medalja sa svjetskoga prvenstva i hitac od 70 metara. Ako 2013. godina bude ista ili mrvicu bolja od ove na izmaku, bit će odlična. To je moja najveća želja.

__________________________________________________________

Nagrade dodatna motivacija 

  – Sva priznanja su nagrade za velik trud i rad. U našoj maloj Hrvatskoj u kojoj sport ima jednu od većih uloga dobiti takvu nagradu izuzetna je čast i ponos. Kao i svima, ta priznanja i meni puno znače te mi daju dodatnu motivaciju, želju i volju za dalje – kaže Sandra. 

__________________________________________________________

   Svatko bira svoj put 

  Darija Piščaljnjikova je slovila za najveću suparnicu Sandre Perković uoči Londona. Razlog je njezin hitac od 70,69 metara iz Čeboksarija početkom srpnja, što je najbolji hitac u posljednjih 20 godina. Ruskinja je na Olimpijskim igrama osvojila srebro i uskoro doživjela najteži poraz nakon što je drugi put u karijeri pala na doping kontroli. 

  – Nikada se nisam previše opterećivala naslovima u medijima, već sam trenirala i radila za sebe. Uvijek tvrdim da svatko bira svoj put, tako i Piščaljnjikova. Ako je ona odlučila krenuti tim putem, to je njezina stvar, neka pravda pobijedi. Svatko nosi posljedice za svoje pogreške – kaže najbolja hrvatska atletičarka.