RIJEKA Od kalendarske se godine oprostila radno na tko zna kojem po redu treningu u 26-godišnjoj i više nego uspješnoj karijeri, u kojoj je nepravedno pažnju šire javnosti na sebe skrenula tek na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. godine osvojivši brončanu medalju u gađanju zračnom puškom. Snježana Pejčić, strijelkinja Lokomotive, prvi je dan u 2021. godini provela u krugu obitelji, a dan kasnije su je već čekale nove obaveze na Kantridi.

– Moj kalendar ne pita kada pada Nova godina. Ako mogu raditi prodavačice u trgovačkim lancima na staru godinu, meni je stvarno najmanji problem provesti dva sata na treningu. Ja to barem volim, sumnjam da je njima tako – započela je Snježana Pejčić. – Rekla bih da sam godinu ispratila standardno radno, ali ipak nije standardno jer ne znam kad imam iduće natjecanje. Otkazana su nam tri natjecanja koja su bila zakazana za prosinac, jedno je prebačeno za siječanj, iako su i u siječnju već otkazana dva međunarodna natjecanja. Ali, mislim da ćemo imati dva domaća natjecanja jer je krajem veljače na rasporedu Europsko prvenstvo u Finskoj, koje će se, po svemu sudeći, održati. Sumnjam da nećemo imati natjecanje tri mjeseca pa da će nas gurnuti na EP, odbijam vjerovati u to. Treniram kao da je sve normalno iako mi je to mentalno užasno teško. Nije mi problem otići na trening, nego mi je veći problem napraviti program treninga, a ne znam točno za koja se natjecanja spremam. No, što je, tu je – kaže Snježana Pejčić, koja na prošlu godinu ne gleda blagonaklono.

Natjecanja

– Na prošlu godinu gledam – s prijezirom. Svi su pričali da jedva čekaju da godina završi, ali stvari koje su se u njoj događale nemaju veze s kalendarom. Ali, ako gledamo s mentalne strane, ajde, neka je godina završila. Svi ljudi 1. siječnja vole kretati ispočetka pa s te strane razumijem poriv čekanja nečega novog i boljeg, ali ostajem jako oprezna u nadi da će ova godina biti nešto puno bolja. Bit će drugačija, to u svakom slučaju, teško da može, iako uvijek može, biti gore. Kako sam već jednom rekla, nadam se najboljem i očekujem najgore – nastavila je Snježana, koja nije mogla ostati ravnodušna na događaje koji su posljednjih dana prosinca pogodili središnju Hrvatsku.

– Ne trebaju se događati ovakve stvari da nas nečemu nauče, samo te malo osvijeste jer svi znamo da trebamo biti sretni da smo zdravi, imamo krov nad glavom i da smo siti, ali život je jednostavno takav da to zaboravimo. Znamo biti dosta pohlepni, a ne trebamo biti, treba malo pogledati oko sebe i biti sretan s onime što imaš. Meni osobno je prije četiri mjeseca najgora stvar bila što su odgodili Olimpijske igre. Onda se dogodi nešto poput ovih potresa i stvari se brzo stave u perspektivu. To je normalno, ljudi smo i brzo zaboravljamo i dobro i loše.

Strijelkinja Lokomotive prošle godine prvi put u 26-godišnjoj karijeri nije mogla trenirati, razlog je pandemija COVID-19 uslijed koje je sredinom ožujka stavljen ključ u bravu svih sportskih objekata u Hrvatskoj.

– Ja sam imala tu sreću da nisam trenirala nekih 40-ak dana, ali mi je više smetalo to što nismo imali natjecanja. U vrijeme početka koronavirusa u Hrvatskoj bili smo na Europskom prvenstvu, a umjesto 30-ak natjecanja, koliko ih obično imam u sezoni, do ljeta smo imali svega tri natjecanja. Od jeseni, kada nam je počela nova sezona, imali smo samo prvenstvo Hrvatske, Kup Hrvatske i ligu. Rijetko kad imamo slobodan vikend, tu su i pripreme i, realno, doma me nema sigurno šest mjeseci. Sada smo daleko od te situacije. Većina sportaša i dalje ne može trenirati, a ja kao vrhunska sportašica ne mogu ići na natjecanje. Uz objašnjenje da je streljaštvo pojedinačni sport. A to što imamo i ekipni dio natjecanja, nema veze. U početku mi je to bilo ok, nije me smetalo, ali posljednjih nekoliko mjeseci vidim da se ne osjećam dobro. Nije mi ugodno živjeti isključivo na relaciji streljana – stan. I tako mjesecima. Nisam navikla na to. Privikne se čovjek na sve, ali nadam se da će situacija s pandemijom polako ići prema svome kraju. Jedna od odluka koja mi, iako nisam stručnjak, nema previše logike, zabrana je treninga mladim sportašima. Posebno u situaciji u kojoj je zdravlje najvažnije, a nekomu se zabrani da radi na svojem fizičkom zdravlju. Još jedna u nizu čudnih odluka – kaže Pejčić, koja vrijeme u »novom normalnom« krati knjigama i serijama.

Drugačije Igre

– Otkad su zatvorili teretane, taj dio treninga moram odraditi kod kuće. U slobodno vrijeme čitam, gledam televiziju, napajam oči na sportu, ovo sitno što ga ima. Uglavnom, ništa posebno, vrijeme provodim kao i svi drugi ljudi. Preporuka za neku dobru knjigu? Nemam je jer primjećujem da mi je sve teže pročitati neku ozbiljnu knjigu ili se udubiti u neki film, primjećujem da više naginjem dokumentarcima i serijama jer ne mogu zadržati koncentraciju duže od sat vremena.

No, ono što joj svakako okupira pažnju su Olimpijske igre u Tokiju, na kojima će nastupiti u gađanju malokalibarskom puškom, u disciplini 50 metara trostav.

– Na Olimpijske igre u Tokiju mislim utoliko što se nadam da neću čuti da su ih otkazali, ali o svojem nastupu ne razmišljam previše s obzirom na ovu situaciju. Iako, čak i kad je sve normalno nikad nisam sedam mjeseci prije natjecanja razmišljala o svom nastupu. Idem iz mjeseca u mjesec, ovisno o tome kako su nam natjecanja raspodijeljena.

Prvi velik ispit Snježana će imati krajem veljače na Europskom prvenstvu u Finskoj.

– Većina nas vrhunskih sportaša sprema se za Olimpijske igre za koje svi uporno tvrde da će se održati. Oprezno sam optimistična oko toga, ali ako se održe, sigurno će biti potpuno drugačije od svih drugih. Netko mi je rekao da će nas testirati svakih četiri do pet dana, od nekoga sam pak čula da Japanci traže da se u Tokio dođe maksimalno pet dana prije natjecanja, što je po meni prilično nevjerojatno s obzirom na osmosatnu vremensku razliku. U tom ću slučaju radije doći dan uoči natjecanja. To su sve neslužbene informacije. Tu je i cjepivo, među sobom razmišljamo hoće li uvjet za nastup na Igrama biti da se moramo cijepiti. Mislim da se Međunarodnom olimpijskom odboru s obzirom na broj protivnika cijepljenja još ne žuri donijeti takvu odluku, ipak će na Igrama biti 10.500 sportaša plus njihovi treneri i popratno osoblje. Mišljenja o cjepivu su oprečna, osobno nemam problem s tim, ako je cijepljenje uvjet za odlazak na moje četvrte Igre, odmah ću se cijepiti, vjerojatno ću se cijepiti i da to nije uvjet. Ako stavimo Olimpijske igre sa strane, vjerojatno ne bih stajala prva u redu za cijepljenje, ali generalno nisam protiv toga. Kad je Europsko prvenstvo u pitanju, ono što znam jest da će nas testirati prije odlaska, po samom dolasku u Finsku, a ako netko iz reprezentacije dobije pozitivan nalaz testa, svi moramo ići u karantenu pa kući – nastavila je Pejčić, kojoj se ne sviđa neizvjesnost koju diktira pandemija COVID-19.

Oproštaj

– Neki planovi moraju postojati. Ne možemo stati i čekati što će nam donijeti idući dan. Moraš tempirati formu za određena natjecanja, ne možeš reći da ćeš lagano trenirati i čekati hoće li biti natjecanja ili ne. Mi se svi pripremamo za natjecanja koja su u kalendaru i koja zasad nisu otkazana, a ja se ponašam kao da će sve biti održano. Hoće li neko od natjecanja biti otkazano, to nije u mojim rukama i ne mogu utjecati na to. Ja se mogu samo spremiti misleći da će sve biti kao što je planirano.

O svojim ciljevima nikada nije voljela pričati, ali nije tajna da će na Olimpijske igre u Tokiju doći kao jedna od favoritkinja u malom kalibru.

– Da se ne lažemo, uvijek je cilj ući u finale, bez obzira o kojem je natjecanju riječ. Nisam početnica pa da mi je bitno sudjelovati. Moj je cilj uvijek finale, a sport je takav da u finalu svi krećemo od nule, što znači da mogu biti prva, a mogu biti i osma. Konkurencija je nenormalna, nekada biti deveti znači ostati korak do finala, ali sa super rezultatom.

Prošle je godine najavila kraj karijere koji bi na dnevni red trebao doći poslije Tokija.

– Kraj karijere se u principu možda neće dogoditi nužno poslije Olimpijskih igara, u smislu da će mi to biti posljednje natjecanje, ali vjerujem da će se dogoditi do kraja ove godine. Recimo to tako, neću se pripremati za Olimpijske igre u Parizu.

No, to neće biti i zbogom sportu.

– Imam neke planove, sigurno ću ostati u sportu, vidjet ćemo još na koji način. Sigurno da oproštaj neće biti lak i da će mi nedostajati natjecanja. Ono što mi neće nedostajati jest mentalna iscrpljenost i mentalni sklop vrhunskog sporta, neće mi nedostajati osjećaj da ću se onesvijestiti prije finala, koji bih imala i da iza sebe imam 200 Olimpijskih igara i 200 finala. Ok, malo će mi nedostajati, ha, ha. Nedostajat će mi ljudi jer u streljaštvu imam jako puno prijatelja. Nedostajat će mi putovanja. Čak i nastupi, ma koliko je god to stresno. Ali čovjek se na sve navikne.