Biserka Perman

Legendarna riječka kuglačica i bivša saborska zastupnica otvoreno o svemu: “Milanović se svojedobno okružio uvlakačima u guzicu”

Ivana Vaupotić

u kratkim crtama

  • Biba se može pohvaliti impresivnom brojkom od 1.500 trofeja

  • Perman je na SP-ima osvojila sedam zlata, šest srebra i deset bronci

  • Sakupila je više od 300 nastupa za reprezentaciju te srušila četiri svjetska rekorda

Biserka Perman je godinama dominirala na hrvatskim kuglanama/Foto Arhiva NL

Biserka Perman je godinama dominirala na hrvatskim kuglanama/Foto Arhiva NL

Nikad nisam bila ničiji čovjek, već osoba koja uvijek može reći svoj stav. bez obzira sviđa li se on nekome ili ne - kaže Biba



RIJEKA Biserki Perman prošle su subote od ranog jutra pristizale čestitke. Najtrofejnija hrvatska i svjetska kuglačica nije zakotrljala kuglu do još jednog hvalevrijednog trijumfa, ali je itekako imala razloga za slavlje. Proslavila je 65. rođendan, doduše, ne kao ranijih godina na nekom od svjetskih prvenstava ili guštajući s društvom u nekoj od gastronomskih delicija. Ovoga puta rođendansku je proslavu prolongirala za neke bezbrižnije dane tijekom kojih se svakodnevni razgovori više neće svoditi na koronavirus i njegove kobne posljedice. Ali je itekako prebirala po uspomenama. Kojih ima za dva života. Od sportske karijere u kojoj se može pohvaliti impresivnom brojkom od 1.500 trofeja, više od 300 nastupa za reprezentaciju, 19 nastupa na svjetskim prvenstvima na kojima je osvojila sedam zlata, šest srebra i deset bronci te srušila četiri svjetska rekorda. Do one političke u kojoj je od 2003. do 2008. godine bila saborska zastupnica.


– Ne opterećujem se godinama. Njima se nisam zamarala niti kad sam imala 20, pa se ne zamaram niti sada kad imam 65. Godine su manje bitna stvar, čovjek je star onoliko kako se osjeća, a ja se super osjećam. Ove godine nema proslave jer još uvijek nisu definirane mjere zaštite od koronavirusa za izlazak u restorane pa ne želim sebe niti druge dovoditi u rizičnu situaciju. Zato sam kao rođendansku želju zaželjela da ova kriza što prije završi pa da se bez zadrški možemo posvetiti sebi i svojim prijateljima. A onda ćemo feštati!


Rođendan je uvijek prilika za nekakvo prisjećanje svega što sam proživjela, u ovih 65 godina napravila sam dosta toga. Uvijek ima prostora za još nešto, ali sam generalno zadovoljna onim što sam napravila u životu i u karijeri. Ima tu još uvijek dosta aktivnosti koje i dalje prakticiram, nemam još osjećaj da sam završila svoju priču i da mogu mirno odmarati. Bilo da je u pitanju sport ili politika.


Rijeka




A u sportu sam ostvarila jako puno toga, jednom sam pokušala napraviti statistiku i vidjeti koliko sam ukupno osvojila trofeja i došla sam do brojke preko 1.500. Imam ih toliko da bi mi za njih trebala dva stana. Dio je kod mame, dio kod mene u stanu, a dio je spremljen u sanducima.


No, uvijek ću izdvojiti dva uspjeha. Svoje prvo pojedinačno svjetsko zlato koje sam osvojila 1982. godine u Brnu i Svjetski kup 1985. godine u Zagrebu kada sam s Rijekom osvojila zlato. To mi je možda ipak draža medalja. U finalu smo igrale s Rumunjkama i pobijedile za jedan čunj. To je bilo najveće slavlje u mojoj karijeri, do posljednje sekunde i mojeg hica nisamo znale hoćemo li pobijediti. A njega sam jedinog u karijeri bacila zatvorenih očiju. Za pobjedu nam je trebalo pet čunjeva, pritisak je bio velik. Pripremila sam se za hitac, postavila i krenula. U trenutku izbačaja zatvorila sam oči i čekala reakciju publike. Postojale su samo dvije mogućnosti, ako se dvorana digne na noge, znači da sam uspjela, ako sve ostane tiho, nisam. Ali, nastao je urnebes i osvojile smo zlato.


Moja karijera službeno još uvijek nije gotova, iako ne treniram već tri godine jer moram skrbiti o 93-godišnjoj mami. Na prisilnoj sam pauzi i sve nekako mislim da ću se još izvjesno razdoblje uspjeti baviti kuglanjem – kaže Biserka


Rijeka je napravila pravi dar-mar na jugoslavenskoj sceni još od osnivanja 1976. godine, u njoj su se okupile najkvalitetnije igračice iz pojedinih riječkih poduzeća. Pa i ja. Kuglati sam počela 1972. godine u Metalografičkom kombinatu, dvije godine kasnije kratko sam vrijeme provela u Lokomotivi, a onda sam došla u Rijeku. I tu sam ostala sve dok nisam vidjela da u ekipi ne postolji nikakva želja ni volja da se pokušamo vratiti tamo gdje smo prije bili. Rijeka je počela padati u rezultatima, a ja sam htjela karijeru završiti u klubu u kojem mogu dati svoj doprinos. Nisam htjela biti tegleći magarac, već iznad sebe imati nekoga tko bi me kvalitetno podržao. I tako sam zadnjih šest godina karijere provela u Istri, kojoj sam uspješno pomogla da se održi u hrvatskom vrhu, ali i puno toga napravi na europskoj sceni na kojoj smo osvojili dva zlata i tri srebra.


Prisilna pauza


Moja karijera službeno još uvijek nije gotova, iako ne treniram već tri godine jer moram skrbiti o 93-godišnjoj mami. U početku sam to pokušala uskladiti sa svojim sportskim obavezama, ali to jednostavno nije išlo jer je teško bilo uskladiti utakmice i putovanja s obiteljskim obavezama. Tako da sam na prisilnoj pauzi i sve nekako mislim da ću se još izvjesno razdoblje uspjeti baviti kuglanjem, iako mi se čini da će to biti nemoguće s obzirom na dosta veliku pauzu koju imam. Ne sjećam se kad sam zadnji put napravila ozbiljan trening, šećem, malo protrčkaram, odem na neki memorijalni turnir i to je sve.


Društvo Josip Broz Tito

– Do kraja prošle godine deset sam godina bila predsjednica Društva Josip broz Tito Rijeka. No, zbog obiteljske situacije morala sam tražiti razrješenje i sada sam potpredsjednica društva. Osnovano je 2001. godine nakon što me nazvao Vitomir Grbac koji je čuo moju izjavu da je Tito po mojem mišljenju najutjecajnija osoba 20. stoljeća. Kroz naše je društvo prošlo 1.400 članova, sada imamo 500 aktivnih članova, među kojima je njih 50 do 30 godina starosti. Posljednjih godina je sve veći interes mladih ljudi za naše društvo, to me ne čudi s obzirom na društvenu i političku situaciju i korupciju u našoj zemlji. Ljudi jednostavno traže druge opcije. Dosad nismo naišli na osude i provokacije, uvijek ima pojedinačnih slučajeva koji više proizlaze iz neznanja nego iz uvjerenja.


Ogranak Zamet prije nekoliko je godina 4. svibnja u Novom listu počeo objavljivati sjećanje na Tita, to nam je sada već postalo uobičajeno, za što dobivamo pozitivne komentare. Iz cijele Hrvatske, ali i zvan nje – rekla je Biserka Perman.

No, unatoč tome što posljednjih godina ne kuglam, ljudi me i dalje prepoznaju. Evo, prije neki sam dan morala ići produžiti vozačku dozvolu i policajac me pitao ako ćemo baciti koju kuglu. Ne mogu reći da mi je zbog toga krivo, ali ponekad bi čovjek volio imati neku svoju privatnost. A sjećam se ranijih godina kada bismo skupljali dodatna sredstva za neko od natjecanja, uvijek bismo morali objašnjavati tko smo i što smo, kamo idemo, međutim, kako smo redovno osvajali medalje i trofeje, kasnije nije trebalo nikakvo predstavljanje.


Kuglanje je sport u kojem se ne vrti velik novac, više se bazira na entuzijazmu i želji ljudi da se bave sportom. Žensko kuglanje ima tradiciju u Rijeci, od otvaranja kuglane na Mlaci uvijek je bilo u samome vrhu, čak i na međunarodnim natjecanjima. Muško je ipak dva, tri koraka iza. Muškarci su više individualci, to ih koči kod postizanja većih rezultata. Žene više vole da ih netko vodi. Ovo što Mlaka postiže posljednjih godina, stvarno je za svaku pohvalu.


Politika


Osim sporta, pratim i političku scenu, a za moje uključivanje u politiku kriv je Luciano Sušanj. Znamo se još iz atletskih dana jer sam od desete godine trenirala atletiku. Poznavao je moj svjetonazor i politička opredjeljenja, a na njegovu inicijativu angažirana sam u Županijskoj skupštini odmah u njezinom prvom sazivu 1993. godine. Tada još nisam bila članica SDP-a, bila sam dosta skeptična i nisam znala što se od mene očekuje i koliko ću morati biti angažirana. Odradila sam četiri mandata, a onda me 2003. godine zvao Ivica Račan i rekao da me želi vidjeti na listi za Sabor u kojem sam bila sve do 2008. godine. Račana je tada na čelu stranke naslijedio Zoran Milanović koji je na listu stavio sebi bliske ljude. Dotad sam ga vidjela svega dva, tri puta u prolazu, nismo se osobno poznavali i nisam bila u njegovim kombincijama. Nakon što je bio izabran za čelnog čovjeka stranke, poslala sam mu pismo na pet stranica u kojem sam mu iznijela svoje viđenje funkcioniranja stranke. Rekla sam mu otvoreno da nisam glasala za njega, već za Željku Antunović. Ne zato što sam mislila da neće biti dobar, već ga nisam poznavala. Nisam znala da li ga biramo jer je lijep i mlad, ili zbog nečega drugog. A to što je bio lijep i mlad nisu bili dovoljni argumenti da mu dam svoj glas. Tada me pozvao na kratak razgovor, imala sam uvjete za odlazak u mirovinu i više nisam bila aktivno angažirana. On i danas nije moj izbor za čelnog čovjeka stranke jer mi se nisu svidjeli neki njegovi potezi dok je bio premijer, od nekih njegovih izjava do izbora ministara. Kad je bio izabran za predsjednika SDP-a, bio je isključivo titoistički nastrojen, a kad je bio izabran za premijera, okružio se isključivo svojim prijateljima ili, oprostite na izrazu, uvlakačima u guzicu. Ja nikad nisam bila ničiji čovjek, već osoba koja uvijek može reći svoj stav. bez obzira sviđa li se on nekome ili ne.


Ljetni izbori

– Mislim da premijer Andrej Plenković želi iskoristiti ovu pozitivnu situaciju u borbi protiv koronavirusa pa je to razlog za ranije održavanje izbora umjesto u studenom jer će se tada vidjeti posljedice koje je epidemija ovog virusa ostavila na naš gospodarski sustav. Rezultat izbora ovisit o retorici u predizbornoj kampanji, ali i o izlaznosti birača. Glasači HDZ-a su puno discipliniraniji nego glasači ljevice. U svakom slučaju, bit će gusto – kaže Biserka Perman.