Lea Juroš Hrvatica je rođena i odrasla u Njemačkoj, točnije manjem gradu Backnangu, udaljenom oko 35 kilometara od Stuttgarta. Već je od svojih ranih dvadesetih godina redovni član fitness centara, posvećena je zdravom načinu života, od prehrane pa sve do vježbanja, a posljednjih je godina to prenijela i u poslovni segment života. Zaposlila se u najvećem fitness lancu u Njemačkoj, a u posao ju je »povukao« njezin životni partner, Nijemac Nils Degering, inače voditelj teretana u Backnangu i Stuttgartu. McFIT fitness centri rasprostranjeni su i po Poljskoj, Španjolskoj, Austriji i Italiji, a samo u Njemačkoj imaju preko 160 teretana. Lea nam se iz Njemačke javila u razdoblju kada je ovaj posao »na pauzi«. I ondje su, jednako kao i u Hrvatskoj, zbog koronavirusa sve teretane zatvorene.

– Nije dobra situacija u Njemačkoj, puno je zaraženih i bolnice su prepune. Otvorene su jedino trgovine, naše su teretane sada zatvorene što je za nas čudno jer smo se navikli na treninge, ali ipak mislim da zdravlje mora biti na prvome mjestu. Najvažnije je da se riješimo koronavirusa – započinje 45-godišnja Lea Juroš.

​McFIT teretane u Njemačkoj sada su zatvorene zbog pandemije koronavirusa, ista je situacija i u našoj državi, a iako se mnogi na takve odluke žale, Lea smatra kako se i bez teretana može baviti sportom i živjeti zdravim životom.

– Znam da je mnogima koji su se navikli na vježbanje ova situacija sada čudna, ali još uvijek ljudi mogu trenirati, šetati i trčati u prirodi. Zdravlje je ipak najbitnije i važno je suzbiti mogućnost zaraze koronavirusom. Kod kuće je dovoljno trenirati samo svojim tijelom, a mogu se nabaviti i manji utezi. Po ljeti je to još jednostavnije jer se može vježbati u prirodi, ali mi i sada šećemo i trčimo na otvorenom. Smatram da je teretana zapravo mnogima interesantna zbog druženja, ljudi se u njoj okupljaju, druže se i razgovaraju o sportu, privatnim stvarima i slično. To je na kraju krajeva ono što ljudima najviše nedostaje u ovom razdoblju, a pravi sportaš će se uvijek snaći i bez teretane.

Hrvatsko porijeklo

Lea je porijeklom Slavonka i Imoćanka, a otac joj trenutno i živi u Osijeku. Njezinu je majku upoznao u Njemačkoj gdje se Lea rodila i odrasla, ali je četiri godina živjela i u Hrvatskoj.

– Tijekom osamdesetih, kada sam imala oko deset godina, doselila sam se u Hrvatsku jer mi je mama oboljela, duže je vrijeme bila u bolnici. Kako me u Njemačkoj nitko nije mogao čuvati jer je tata radio, a i morala sam ići u školu, odlučili su da dođem u Osijek s obitelji. Neko sam vrijeme ondje bila i s mamom kada je ozdravila, a onda sam se vratila u Njemačku. Moja priča s fitnessom počinje devedesetih godina u Njemačkoj, od svojih 20-ih godina redovno odlazim u teretanu. Sport mi je vrlo važan, pazim na prehranu, a trenutno i suprug i ja treniramo oko tri puta tjedno. Ranije je to bilo puno više, ali nekako kako starimo odlučili smo to smanjiti, ha, ha. Ali zato svaki dan hodamo barem osam kilometara, za to uvijek nađemo vremena.

Lein partner Nils, s kojime je planirala i vjenčanje prošle godine u Hrvatskoj, ali su ga odgodili zbog već poznate situacije, zbog posla u McFIT centrima odustao je od svojeg tadašnjeg zanimanja u jednoj osiguravajućoj kući. Ljubav prema sportu ipak je prevladala.

– Kada se 2011. otvorio prvi McFIT centar u Backnangu, Nils se odmah zainteresirao za posao u toj teretani. Naime, taj je lanac fitness centara vrlo popularan u Njemačkoj zbog toga što je članarina najjeftinija (20 eura mjesečno), a neke su teretane otvorene čak 24 sata dnevno. Nils je uvijek bio sportski orijentiran, bavio se bodybuildingom, čak je bio i trener nekim bodybuilderima. Prije toga je trenirao i triatlon, košarku, kao i tenis.

Otvaranjem tog prvog centra on je pomislio kako bi se mogao okušati u tom zanimanju jer mu se posao u osiguravajućoj kući više nije sviđao. Prvo je u McFIT-u radio kao trener, a zatim je postao voditelj jedne teretane, a potom i druge u Stuttgartu. Mene je onda također povukao u taj posao, iako sam ja zaposlena i u firmi Stihl u IT odjelu na puno radno vrijeme. Dva vrlo različita posla, ali baš zato što u uredu provodim po osam ili čak deset sati, nakon toga volim ići u teretanu ili vježbati u prirodi. Osjetim da to cjelodnevno sjedenje u uredu nije zdravo, posebice za kralježnicu. Jedno vrijeme kada nisam stigla trenirati zbog posla, odmah su mi krenuli bolovi u kralježnici. Ipak već 20 godina radim taj posao.

Moderan način života

Upravo je taj moderan način života glavni krivac što se ljudi sve manje kreću, mnogi poput Lee cijele dane provode za računalima i mobitelima.

– Ljudi nisu ni svjesni koliko je važan pokret, pogotovo ako se radi u uredu kao što ja radim. To nije zdravo za organizam, čovjeku se diže šećer u krvi, jednako kao i tlak, kada se ne kreće. Čak sam nedavno negdje pročitala da mozak u tom slučaju dobiva informaciju da se tijelo gasi, kao biljka koju se više ne zalijeva i ne brine o njoj. Kakva je situacija u Njemačkoj? Pa, u zadnjih pet do deset godina postoji veliko zanimanje za zdrav način života, odnosno mladi su dosta orijentirani na zdravu prehranu, vježbanje, teretane… S druge strane, imamo i generaciju što sjedi vaki dan pred kompjutorom, ali moram reći da u našoj teretani vidim dosta mladih osoba, tinejdžera. Ima mladih koji drže do sebe, ali i starijih. Na primjer, imamo čak nekoliko klijenata koji imaju već 80 godina pa dolaze raditi lakše vježbe, oni su više orijentirani na vježbe za kralježnicu. S godinama mišići slabe te dolazi do problema s kralježnicom, zbog čega mi uvijek predlažemo i onim mlađima, od 40 ili 50 godina, da rade vježbe za kralježnicu.

Greške u vježbanju

Kada su Leini treninzi u pitanju, često je na programu i rad s utezima, posebno kada trenira zajedno s Nilsom, bivšim bodybuilderom.

– Nils i ja često zajedno treniramo, ali nekad i pojedinačno. Važne su mi vježbe s utezima zbog razvoja mišića, ali je jako važno znati trenirati s utezima. Naime, puno ljudi radi greške, može se čak reći da 90 posto ljudi pogrešno trenira s utezima i to je jako opasno. Mi onda znamo ispravljati ljude, neki to vole i zahvalni su, ali ima uvijek i onih koji su tvrdoglavi i misle da znaju najbolje pa ne vole čuti naše komentare. Ljudi često pitaju i koliko teški utezi moraju biti, a važno je da uteg ne bude ni pretežak, ali ni prelagan, mora se doći do savršene formule.

Uvijek kažemo klijentima da od 15 vježbi koje rade na spravama, prvih sedam ne smiju osjetiti bol, ali onda od osme vježbe bi već trebali osjetiti da mišić lagano »gori«, odnosno da malo zaboli. Ako to osjete već nakon prve, druge ili treće vježbe, uteg je pretežak. A ako pak nakon 13 vježbi ništa ne osjete, ni ne znoje se, onda je prelagan. Važno je da se vježbe rade polako jer mišić može prepoznati samo lake pokrete, a ako nešto radimo brzo, onda to opterećenje ide na zglobove te se i tu puno griješi.

Osim teretane, Lei je vrlo važna i prehrana jer samo vježbanje nije dovoljno za zdravo tijelo, ali i dobar izgled.

– Pazim da ne jedem puno ugljikohidrata, šećera i slično. Mnogima nije poznato da je brašno na primjer jednako štetno kao i šećer. Gušterača proizvodi inzulin koji regulira razinu šećera u krvi, a ljudi onda misle da će im taj organ cijeloga života ispravno raditi. Nažalost, to nije tako, lošom prehranom i dolazi do bolesti, mnogi u starijim godinama zato i dobiju dijabetes. Ja sam mnogo toga o prehrani i vježbanju naučila kroz rad u teretani, zapravo smo i suprug i ja morali položiti određene ispite kako bismo radili u McFIT-u, dok je Nils položio i licencu za trenera. Ali on je u zadnje vrijeme više fokusiran na posao menadžera teretane, nego trenera.