Foto V. Karuza
Napravili smo dosta super stvari za klub i grad Rijeku, osvojili šest trofeja. Ali mislim da ih možemo osvojiti još više. Ove sezone su u igri još tri trofeja, ova momčad sigurno ima potencijala da bude u vrhu – tvrdi Krapić
RIJEKA » Na plivalištu Kantride klasični je »mir pred buru«. Momčad vaterpolista »Primorja Erste banke« se nakon uvjerljivog potvrđivanja »jedinice« za razigravanje u domaćem prvenstvu i izborenog domaćinstva Final Foura novoformirane Regionalne lige užurbano priprema za ovaj drugi događaj tražeći put kojim bi zaplivala ka još jednom svojem trofeju.
– Ovo je lijep osjećaj. U klubu sam 2005., sa 16 godina, ušao u prvu momčad. Tu sam od kada znam za sebe, oduvijek u »Primorju«. Tu sam bio i kada nisu bila ovakva vremena, do 2009. kada smo bili u drugom razredu hrvatskog vaterpola, borili se za četvrta, peta mjesta – kaže centar Riječana Ivan Krapić, zadovoljni kapetan najtrofejnije generacije u više od stotinu godina dugoj povijesti kluba. – Tu sam i kada se u posljednje dvije godine borimo za sve naslove. Napravili smo u tom periodu super stvari, nešto veliko za naš klub i grad Rijeku, osvojili smo šest trofeja. Ali mislim da ih možemo osvojiti još više. Ove sezone su u igri još tri trofeja, ova momčad sigurno ima potencijala da bude u vrhu. Uvjereni smo da možemo uzeti još nešto.
Krapić ni u najsmjelijim mladenačkim snovima nije snio te uspjehe.
Kao u snovima
– Tko je u ono doba mogao očekivati ovo. Perspektiva kluba nije bila baš obećavajuća. One 2005. godine otišla je praktički cijela momčad koja je igrala Final Four Lige prvaka u Budimpešti. Otišlo je desetak igrača, a u prvi sastav upalo isto toliko neafirmiranih juniora. To nije put koji obećava za bilo koji klub, tako tada ni za nas. Imali smo par iskusnih igrača, ali su oni, izuzev Tiškivskog, manje igrali. Ali onda se sve dogodilo kao u snovima. Došao je predsjednik Predrag Sloboda, postali smo financijski moćni i počela su dolaziti svjetska pojačanja koja smo prije toga gledali samo na televiziji. Kada je Sloboda preuzeo klub, sve je krenulo na bolje. Preko noći smo postali momčad koja pretendira na trofeje, a godinu prije toga nam je treće mjesto bilo »plafon«.
Put do trofeja je tražio vrijeme, a polako su stizali i imperativi.
– Nije bio lak prelazak na novi mentalitet. Odjednom se stvorio imperativ borbe za prvaka. Predsjednik uvijek kaže da nema imperativa, ali taj pritisak nam nalaže već sam sastav momčadi. Zbog toga smo prvih godina gubili neke tijesne završnice. Gubili smo na peterce polufinale Kupa, jednom smo izgubili finale Kupa od »Mladosti« koju smo kasnije te sezone pobjeđivali. Zbog onog mentaliteta 2010. nismo se uspjeli još više približiti »Mladosti« i »Jugu«. Te sezone 2010/11. nismo uspjeli osvojiti ništa.
Vjetar u leđa
Davne uloge su izmijenjene, ovdašnji ljubitelji vaterpola sada su navikli da je »Primorje EB« favorit protiv »Mladosti«. Tako je i u četvrtak u polufinalu Regionalne lige na Kantridi.
– Nama se poklopilo da smo od dolaska novog predsjednika svake godine postajali sve jači, a »Mladost« obrnuto, s financijskim problemima svake je godine bivala sve slabija. K nama su dolazili odlični igrači, vrhunska pojačanja. Ne sjećam se kada su nas posljednji put pobijedili. Oni idu drugim smjerom, razvijaju svoju školu vaterpola. Postali su također solidna momčad. No, unatoč tome što ih se u nekim medijima prije finala Kupa predstavljalo ravnopravnim »Primorju«, mi smo u više navrata ove sezone pokazali da nam nisu još tako blizu. Izgubili su i trenera Kobešćaka koji je izvlačio maksimum. Cijenim također i njihovog novog trenera Hrestaka, smatram ga kvalitetnim stručnjakom. Sada ćemo vidjeti koliko u biti mogu, ali smatram da nam još nisu došli blizu, da bi mogli reći kako su šanse 50:50. Objektivno, naši izgledi su veći u odnosu na njih.
Krapić se u jurišu na novi trofej uzdaje i u pomoć navijača.
