Foto D. ŠKOMRLJ
BARCELONA/ZAGREB – Vaterpolisti “Primorja Erste banke” su otišli zadovoljni na spavanje s bazena “Bernar Picornell Barceloni sa saznanjem da će igrati u finalu Lige prvaka.
U vječitom derbiju hrvatskog vaterpola, ovog puta u polufinalu Lige prvaka su potopilidubrovačkog “Juga CO” 10:9 i tako nakon 2012. godine opet igraju u finalu elitnog europskog natjecanja. Momčad trenera Ivana Asića je pritom odoljela svim iskušenjima i bila jača od vlastitih slabosti da bi u prijelomnim momentima utakmice iskazala snagu dovoljnu za još jednu ovosezonsku pobjedu nad “jugašima”. Jednostavno, “kada se brojalo mrtve”, prvak sa Kantride je bio gospodar situacije i iz katalonske vaterpolske drame je uplivao u toliko željeno finale.
Foto D. ŠKOMRLJ
Sunce je tuklo u oči golmanu Frani Vićanj i njegovim suigračima dok su se branili od naleta “Juga CO”, isto tako ih je metalo dok su išli u napad ka Marku Bijaču. Možda u tome valja tražiti dugotrajno riječko traženje igre u napadu te su suparnici tijekom prve četvrtine dva puta bili u prednosti vrlo dobro koristeći prednost igrača više. Srećom po momčad trenera Ivana Asića i ona je bila djelotvorna u korišenju brojčane prednosti čime je redovno anulirala minimalna odvajanja velikog rivala iz Dubrovnika i poravnata s njim je mogla otplivati na prvi odmor.
Riječanima su se u takvoj igri događale i obrambene amnezije kao što je bio slučaj s Nikolom Janovićem koji je u Barceloni kao i u Rijeci dokazivao hrvatskim prvacima kako im može zatresti mrežu u doslovno posljednjoj sekundi napada. Isto tako i kada je Younger izborio peterac sredinom drugog dijela igre, kojeg je realizirao baš poslovično efikasni Janović. Toliko spominjana činjenica da je “Primorje EB” obrambena momčad je do poluvremena dobila dodatak u činjenici da i napad može “brisati minus bankara” kada zagusti, to je učinio u četiri navrata za četiri prva izjednačenja jučerašnjih “plavih” kapica. One su međutim bile previše ranjive u obrani što ih je stajalo stalnih lovljenja rezultata i minimalnog zaostatka na poluvremenu. Pritom se stekao dojam da je dosadašnji naporni non-stop igranja u finalu play -offa hrvatskog prvenstva itekao iscrpio suparnike te je to “poluvrijeme” u odnosu na neka dosadašnja ostavljalo dojam kamilice, igralom se sa manje žestine i agresivnosti.
Početak nastavka je riječkoj momčadi donesao neugodno saznanje da je stožerni igrač obrane Damir Burić dobio drugu osobnu pogrešku. Srećom, njegov suigrač u napadu Sandro Sukno je na sve reagirao “doppiettom” te je prvo iz igrea onda realiziranim petercem započeo drugi dio igre prvim vodstvom njegove momčadi. Lovina međutim nikako nije mogla postati lovac jer joj se dogodila nova obrambena kapitulacija pri čemu je Ivanković u dva navrata iz daljine našao put do mreže Frana Vićana i poništio prethodni napadački učinak suparnika. Pred golovima je sijevalo i grmilo na užas obrana, sedam poravnanja je itekako doprineslo dramatičnosti nadmetanja dva velika rivala uoči posljednjeg dijela igre. Prvak je ipak išao na posljednji odmor sa zaveslajem prednosti zahvaljujući golgeterskoj veni Sandra Sukna, koji je Marku Bijaču uspio poslati već četvrtu neuhvatljivu loptu.
Kada je početkom posljednje četvrtine Cosmin Radu uspio osloboditi svoju ubojitu ljevicu, ostvario je najveći dotadašnji razmak ovog polufinala, dva gola nepunih sedam minuta prije kraja. Da ne bude previše dosadno, “primorjaši” su zaboravili Macana za prepolavljanje zaostatka ali nezaustavljivi Sukno se brzo pobrinuo da njegovu momčad radi toga odmah ne zaboli glava. Igrači su približavanjem finiša iskazivali pad koncentracije te je upamćen promašaj Garcije na jednoj te Youngera na drugoj strani kada se činili da je pogodak neminovnost. U posljednjoj minuti
Burić je dobio i treću osobnu pogrešku ali se njegova momčad kod 10:9 obranila s igračem manje i ušla u finale nakon što je na koncu uspjela neutralizirati i posljednji očajnički pokušaj suparnika.
U utakmici za peto mjesto “Eger” je svaladao “Szolnoki” 8:7.
