Brojke su neumoljive. Posljednjih godina hrvatska plivačka vrsta na velikim natjecanjima, europskim ili svjetskim smotrama u velikim ili kratkim bazenima, sve je malobrojnija
RIJEKA » Sanja Jovanović još je jednom spasila čast hrvatskoga plivanja, na Europskom prvenstvu u kratkim bazenima u francuskom Chartresu doplivala je do srebrnoga odličja u utrci na 50 metara leđnim načinom za 26.84 sekunde. Rezultat plivačice »Primorja CO« trenutno je peti na svijetu, što je dobra najava za predstojeće Svjetsko prvenstvo, domaćin kojega će od 12. do 16. prosinca biti Istanbul, a na kojem će 26-godišnja Dubrovkinja iznova biti prvo ime hrvatske vrste koja se uspjesima, koliko god to surovo zvuči, ipak može radovati jedino u kratkim bazenima. Doduše, na svibanjskom Europskom prvenstvu u velikom bazenu u Debrecinu Hrvatska je imala jedan finale u kojem je opet plivala Sanja Jovanović i osvojila srebro (28.31), ali u neolimpijskoj disciplini na 50 leđno.
Uostalom, Olimpijske igre u Londonu samo su još jednom potvrdile silaznu putanju hrvatskoga plivanja što je najavljena još na Svjetskom prvenstvu u Šangaju 2011. godine, na kojem Hrvatska prvi put u povijesti nije imala predstavnika u poslijepodnevnom dijelu natjecanja (polufinala i finala). Iako su na njemu plivali trenutno najbolji hrvatski plivači, Sanja Jovanović i Mario Todorović, a Duje Draganja, olimpijski viceprvak na 50 slobodno iz Atene 2004. godine, hrvao se sa zdravstvenim problemima što su ga snašli te sezone. Kako onda očekivati da hrvatski plivači ostave traga na velikoj svjetskoj sceni na kojoj su se medalje redovito osvajale još od 1992. godine i bronce sadašnjega izbornika reprezentacije Miloša Miloševića na 50 metara delfin s Europskog prvenstva u kratkom bazenu u finskom Espoou?
Sada nikako. Potvrdila je to, uostalom, Kim Daniela Pavlin, 20-godišnja Hrvatica iz Teksasa, koja je zahvaljujući B normi na 200 leđno (2:12.79) prva od troje hrvatskih plivača (Jovanović, Todorović) osigurala London i na svojem prvom velikom natjecanju ispunila san. Koji je, doduše, očekivano završio u jutarnjem dijelu natjecanja u londonskom Aquatic centru, za koje je Svjetska plivačka federacija (FINA) postrožila uvjete nastupa i ograničila broj plivača koji mogu sudjelovati na Igrama. I Hrvatima pokvarila planove.
Alarm
Hrvatska je posljednje odličje u velikom bazenu (ne računavši ovogodišnje srebro Sanje Jovanović u Debrecinu) osvojila na EP-u u Eindhovenu 2008. godine. Duje Draganja je osvojio srebro na 50 slobodno, Sanja je bila brončana u svojoj glavnoj disciplini na 50 leđno, Mario Todorović na svojem je drugom velikom natjecanju u velikom bazenu ostao šest stotinki do bronce na 50 delfin, a zajedno s Gordanom Kožuljem, Vanjom Roguljem i Draganjom bio je dio srebrne štafete 4×100 mješovito, koja je osvojila prvo hrvatsko odličje u štafeti od samostalnosti. Svojevrsni alarm upalio se na Olimpijskim igrama u Pekingu na kojima su od 15 hrvatskih plivača tek dvojica osigurala polufinale, Kožulj na 200 leđno i Draganja na 50 slobodno.
No, Peking se brzo zaboravio jer su sve oči bile uprte u Rijeku i EP u kratkim bazenima na kojem je nastupila nikad brojnija reprezentacija (31 plivač). Osvojena su dva zlata (Sanja na 100 i 50), dvije bronce (Draganja 50 slobodno, štafeta 4×50 slobodno Duje Draganja, Aleksej Puninski, Bruno Barbić i Mario Todorović), isplivan je jedan svjetski (Sanja) i europski (Sanja) rekord, 16 seniorskih hrvatskih rekorda, tri juniorska državna rekorda, 10 finala i 12 polufinala, a Gordan Kožulj, Marko Strahija, Krešimir Čač i Smiljana Marinović oprostili su se od plivanja. Godinu dana kasnije Draganja je ostao korak do odličja na 50 slobodno na SP-u u Rimu na kojem je počeo otvoreni rat s vodstvom HPS-a (sponzorski kostim), godinu dana kasnije na EP-u u Budimpešti stigao je do polufinala, a Todorović do petog mjesta na 50 delfin. I to je to kada su veliki bazeni u pitanju. Uostalom, brojke su neumoljive. Posljednjih godina hrvatska plivačka vrsta na velikim natjecanjima, bilo da je riječ o europskim ili svjetskim smotrama u velikim ili kratkim bazenima, sve je malobrojnija. I sve neambicioznija.
Nasljednici
Što donosi sutra? Draganja je nakon lipanjske afere »stotinka« i neodlaska na Olimpijske igre u London odlučio okončati karijeru, iako je njegov trener Goran Kežman nedavno rekao da više nego ikada uživa u plivanju. Mario Todorović je zbog ozljede oka na prisilnoj pauzi. Sve je opet spalo na leđa Sanje Jovanović. Koja se jedina može pohvaliti kontinuitetom. Iako je riječ isključivo o kratkim bazenima. U kojima je u posljednjih pet godina osvojila četiri titule europske prvakinje i srebro na 50 leđno, zlato i dva srebra na 100 metara, svjetsko zlato na 50 i broncu na 100 metara, a još uvijek je i svjetska rekorderka na »pedesetici« (25.70). Unatoč zdravstvenim problemima (štitnjača) i obiteljskim tragedijama što su je pratile u posljednje dvije godine i zbog kojih je bila i prisiljena pauzirati.
Njihovi nasljednici? Svojevremeni potencijal, Siščanka Monika Babok, koja je sa 16 godina »otkrivena« 2007. godine na juniorskom EP-u u Antwerpenu na kojem je doplivala do srebra na 50 delfin, a na seniorskom EP-u u kratkom bazenu u Debrecinu kao od šale popravljala juniorske i apsolutne rekorde, otišla je na studij u SAD, na »primorjašicu« Valery Švigir (15. na 50 leđno na EP-u u Szczecinu 2011.) ne računa se za velika natjecanja. Za razliku od europskoga juniorskog prvaka i svjetskog viceprvaka na 50 delfin Mihaela Vukića, te Mislava Severa (šesti sa štafetom 4×100 na juniorskom EP-u) i Ivana Levaja, koji će zajedno s riječkim iskusnikom Dominikom Stragom nastupiti na SP-u u Istanbulu i graditi snove o hrvatskoj štafeti 4×100 slobodno u Riju.
