RIJEKA - Goran Ivanišević završio je na travi centralnog terena, plačući u nevjerici. Tog ponedjeljka, u četvrtom finalu, dočekao je trenutak koji je čekao cijelu karijeru i postao – pobjednik Wimbledona!

Poslije poraza od Andrea Agassija 1992. godine, te Petea Samprasa 1994. i 1998., Goran je kao 125. igrač svijeta, s pozivnicom i ramenom koje je imalo svojim dobrih, a puno više loših dana, uspio posložiti sedam velikih pobjeda (Fredrik Jonsson, Moya, Roddick, Safin, Rusedski, Henman, Rafter) za jedan od najvećih uspjeha hrvatskoga sporta.

– Imam osjećaj kao da se dogodilo jučer! I danas se naježim kad se svega sjetim. Tog ponedjeljka nešto je bilo u zraku, nešto dobro moralo se dogoditi. Četvrti finale, četvrta meč lopta, neponovljiva atmosfera… Navijanje je bilo baš nemoguće, kao u Davis Cupu.

I kada gledam snimku, sa zebnjom pomislim da možda neću pobijediti! U posljednjem gemu napravio sam dvije duple… To sam ja! Ruka mi je bila teška, a ja nervozan. Poslije posljednjeg poena, koji sam dobio servisom, nastala je erupcija emocija! – kaže Goran.

Priznat će da je bio u slobodnom padu poslije finala Wimbledona 1998. godine, kada kao da mu se srušio svijet.

Na početku sezone izgubio je u prvom kolu – kvalifikacija Australian Opena.

 – Nisam mogao pronaći teren gdje se igra.

Kasnije je posložio nekoliko pobjeda, ali poslije poraza u prvom kolu Queen’s Cluba (Caratti) bilo je straha da će ostati bez pozivnice »All England Cluba«. Na kraju je postao član. Čast koja se ukazuje pobjednicima.

– Kada sam dobio Rusedskog, pomislio sam da bih mogao uspjeti. Kada sam dobio Safina u četiri seta, odigravši sjajan meč, tada sam bio uvjeren da je to moja godina. Srećom pomogla mi je kiša protiv Tima Henmana. Dobro sam krenuo u susret, prvi set dobio sam u »tie-breaku«, ali počeo sam griješti u seriji i začas sam izgubio dva seta, drugi s »kvrgom«.

Nisam imao ideje kako doći do poena, kako mi je samo čitao servis. Kiša me u četvrtom setu vratila u život. Kad je sudac rekao da se meč nastavlja sutradan, znao sam da za to mora postojati razlog. Gubio sam 3:1 u »tie-breaku« idućeg dana, ali znao sam da nema izgleda za pobjedu.