Matija Legović

Svjetski juniorski viceprvak u biatlonu iz Brod Moravica: “Cilj je izboriti OI 2026.”

Zlatko Horvat

Matija Legović/BIATHLONWORLD.COM

Matija Legović/BIATHLONWORLD.COM

Nadam se da ću postati drugi biatlonac nakon Jakova Faka koji će izboriti Igre - kaže Legović



RIJEKA Matija Legović, svjetski biatlonski viceprvak u juniorskoj konkurenciji u sprintu na 7,5 kilometara, te europski juniorski prvak u masovnom startu, na prijem kod župana primorsko-goranskog Zlatka Komadine stigao je na štakama. Ništa strašno, 18-godišnji biatlonac iz Brod Moravica dva dana ranije ozlijedio je gležanj trčeći po šumi. Dobio je nekoliko dana odmora uz svakodnevnu terapiju ledom bolnog i otečenog gležnja. Travanj ionako znači malo predaha za veliku nadu hrvatskog biatlona, koja je na kraju prošle zime skrenuo pažnju na sebe s dva odličja na Svjetskome juniorskom prvenstvu u kazahstanskom Ščučinsku, broncom na 12,5 i srebrom u sprintu na 7,5 kilometara. Na ljeto je dodao zlato na SP-u u ljetnom biatlonu u Slovačkoj. Novi uspjesi u Poljskoj i Estoniji za biatlonca koji je još tri sezone junior, samo su potvrda vrijednosti, nadarenosti, ali i uloženog truda.


– Zadovoljan s ovom sezonom. Mogla je biti bolja, ali i gora. Sretan sam. Biatlon nije nimalo lagan sport, ali trud se isplatio – kaže Matija Legović.


Prijatelj Jakov


Kao što se njegov klub zove Budućnost, tako je i velika budućnost pred njim.




– Sljedeće godine me opet čeka Svjetsko prvenstvo, a cilj su i Olimpijske igre 2026. godine i nadam se da ću skupiti bodove i ostvariti normu, postati drugi biatlonac nakon Jakova Faka koji će izboriti Igre


Skijaško trčanje, puno pucanja, rolanje, trčanje, biciklizam… Sve to mora proći da bi nastavio taj hod svjetskim juniorskim vrhom i ušao u svjetsku elitu.


– S početkom svibnja kreću pripreme. Većinom ćemo trenirati u inozemstvu. Kroz ljeto bit će to 400 sati treninga. Svake sezone taj broj sati raste.


Legovićevi rezultati u juniorskoj konkurenciji bolji su od onih Jakova Faka u tom uzrastu. No, Fak je s 21 godinom osvojio svjetsku, a s 22 godine olimpijsku broncu u kanadskom Whistleru pod hrvatskom zastavom, dok je nakon toga nastupao za Sloveniju.


– Dobro se poznajemo. Kada je on osvajao medalje, nije baš bilo uvjeta, ali u tih 14-15 godina situacija se jako puno promijenila, situacija je neusporediva. Ne vjerujem da je on imao takve uvjete… Hrvatski biatlonski savez nas dobro prati, nešto stiže i od PGŽ-a. Naravno, želio bih imati karijeru poput njega, čak i bolju, ha, ha, ha… Cilj mi je izboriti Olimpijske igre 2026. godine. Nadam se da ću uspjeti ostvariti bodove i da će svi faktori posložiti za odlazak na Igre.


Kostelići


Sa četiri godine mama ga je upisala na skijaško trčanje. S deset godina mogao je preći na biatlon.


– Tada zakonski imamo pravo pucati sa zračnom puškom, a s 15 godina s malokalibarskom.


Jednog dana i biatlon možda bude imao – Kosteliće. Matijina sestra Ines je petnaestogodišnjakinja koja također voli ovaj sport.


– Počela je ozbiljno trenirati, a ja sam joj uzor. Bilo bi zgodno kada bi brat i sestra uskoro osvajali medalje na velikim natjecanjima…


Oboje čeka još puno rada, ispaljenih metaka, čak i vožnje biciklom. Od Brod Moravica, malog mjesta u Gorskom kotaru, do Karlovca i natrag…


 


 


Čestitke i pomoć

Uz župana Zlatka Komadinu, prijemu su bili nazočni Sonja Šišić, resorna pročelnica PGŽ-a, Miljenko Butković, dopredsjednik Zajednice sportova PGŽ-a, kao i Katja Luketić, glavna tajnica Zajednice sportova PGŽ-a. Svi su redom čestitali Legoviću na velikim uspjesima, poželjevši mu što brži oporavak poslije ozljede gležnja, ali i ostvarenje snova u biatlonu, u čemu će PGŽ pripomoći, a na kraju mu je župan uručio prigodan dar.


– Čestitam Matiji, ovi rezultati dokazuju da nastavlja dobro raditi, a nama je drago što možemo pomoći. U tom smislu nabavljenje su sanjke za uređenje staze na Vrbovskoj poljani – rekao je župan Zlatko Komadina.


Uz Legovića je bio njegov trener Dejan Brajdić, koji je naglasio da je ove zime bilo problema sa snijegom po čitavoj Europi, te da u Gorskom kotaru nije bilo snijega. Srećom, Pokljuka je na dva i pol sata vožnje.


– Vrbovska poljana je na istoj nadmorskoj visini kao Pokljuka, koja je komercijalizirana. Sve se plaća, od hotela do staze. No, ove zime doma nismo uopće imali snijega – kaže Dejan Brajdić, koji brusi goranski biatlonski dijamant. Cilj su Zimske olimpijske igre u Cortini i Milanu 2026. godine.


– Norme su sada puno teže, ali on je još tri sezone junior, a trkački je vrlo jak – dodao je Brajdić.

 


 


Zlatko Komadina, Matija Legović, Sonja Šišić i Dejan Brajdić/M. GRACIN

Zlatko Komadina, Matija Legović, Sonja Šišić i Dejan Brajdić/M. GRACIN