Po broju izbačaja se vidi tko koliko radi. A Leo je u samom svjetskom vrhu, izbacio je 50 boća. Mislim da će pravu stabilnost imati nakon dvije, tri godine. Očekujem da tada napadne svjetski rekord – kaže Čedo Vukelić
RIJEKA » Iako boćanje nije olimpijski sport, jučerašnji olimpijski dan na Korzu bio je po mnogo čemu u znaku igre na jogima. Zasluge svakako pripadaju riječkim boćarskim kraljevima, Leu Brniću i Rolandu Marčelji, koji su se s netom završenog EP-a u Pazinu na Kvarner zajedno vratili s jednim zlatom i dvije bronce. U boćarskom društvu Davora Ćuške, Čede Vukelića i Sanjina Linića boćarski je dvojac zasluženo primao čestitke. I dok je Marčelja već navikao na bliceve fotoaparata i mikrofone zahvaljući svojim ranijim vrhunskim dosezima, mlađi Brnić malo se teže nosio sa slavom koju donosi boćanje. Pomalo zakopčan, ne voli previše fotografiranje, i – s medaljama u džepu.
Po tom pitanju isti kao i boćar-nogometaš Marčelja.
– Malo smo proslavili, ali dojmovi se još nisu slegli. Umor je još jako prisutan. No, odmora neće niti biti, slijedi SP mladih u Francuskoj. Tek nakon toga moglo bi se sve slegnuti, bolje razmotriti ono što sam napravio. Čestitke? Bilo ih je puno, na sve nisam niti stigao odgovoriti. Najviše je naravno bilo sms poruka, ali čestitaju ljudi i na ulici – ističe 20-godišnji Brnić, koji se na europskoj smotri pomalo neočekivano popeo na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja u disciplini brzinskog izbijanja. Zlato je tim sjajnije kada se zna da je u finalu nadvisio slovenskog boćarskog majstora Aleša Borčnika (45/50, 24/26). Priznaje, puno je više očekivao u štafeti u kojoj je njemu i Rolandu oko vrata zasjela bronca.
Suigrači i podrška
– Dobro sam se spremio za ovo EP, a jako važna bila je i domaća publika, teren i podrška. Brzinsko izbijanje specifična je disciplina. Trening je, naravno, najvažniji, a ostalo dolazi iz utrke u utrku. Istina, za to trebaju godine treniranja, ali i da se sve posloži u glavi. Više sam očekivao u štafeti, no malo smo kiksali. Veće nade sam stavljao na štafetu nego na brzinsko. Na treningu smo poravnavali svjetski rekord, bili smo izvanredni, ali to nismo uspjeli ponoviti na samom natjecanju. Šteta – dodaje Brnić koji smatra da su četiri hrvatska odličja odličan doseg ove vrste pod ravnanjem novog izbornika Milana Celije.
– Atmosfera je bila odlična, rekao bih nikad bolja. To je puno utjecalo na sve nas, posebno na mene. Mogao sam se opustiti, a tu su naravno i suigrači. I njima pripada dio zasluge za ono što sam postigao. Četiri medalje? Uvijek se može bolje, ali i ovo je jako dobro. Priželjkivali smo jedan komplet odličja, na kraju su osvojena dva zlata. Po meni je to iznad očekivanja – tvrdi europski prvak iz Jadranova, član riječkog »Vargona«, u kojem i radi u industrijskoj zoni na Kukuljanovu. Svakodnevno više od dvadesetak kilometara na trening. I tako deset godina. Sada se pokazalo da čitav trud nije bio uzaludan. Potvrdit će to i Roland Marčelja.
– Osvojene medalje su više od očekivanog. Bitno je ozračje u samom krugu reprezentacije, ali i novi izbornik. Zajedno s Čedom Vukelićem svi su odradili vrhunski posao. Svaka čast dečkima, mi u HBS-u smo stvarno zadovoljni postignutim rezultatima. Očekujemo kontinuitet već u Francuskoj za koji dan na SP-u mladih. Kao predsjednik »Vargona« presretan sam ovim rezultatima, a i dolaskom Marčelje u naš klub. Vjerujem da ćemo i u klubu stvoriti pobjedničku atmosferu. Prvenstvo počinje 13. listopada, vjerujem da ćemo Rijeci podariti naslov državnog prvaka – ističe Davor Ćuška, dopredsjednik HBS-a i predsjednik »Vargona«.
– Leo ima sve predispozicije da jednoga dana izjednači, ako ne i obori svjetski rekord. Treba pogoditi 51 boću iz isto toliko pokušaja, što je nešto savršeno… Posebna je to razina trke, u ovoj brzinskoj igri i druga razina psihološke stabilnosti. Mislim da Leo ima sve fizičke i mentalne predispozicije da jednog dana to i učini – tvrdi Marčelja, dok trener Vukelić dodaje da je brzinac najzreliji sa 24 godine.
Tenis i ribolov
– Trebamo pronaći jedno šest sekundi koje nam nedostaju odnosno još jedan izbačaj. Leo ima mogućnosti za 50 izbačaja, sada treba poraditi na tome da dođemo do još jednog. Jedan dio treninga odrađuje u Jadranovu, u klubu tri, četiri treninga tjedno, nekada i dva treninga dnevno. Disciplina je izuzetno zahtjevna, igrač mora biti maksimalno spreman, kondicijski pogotovo. Po broju izbačaja se vidi tko koliko radi. A Leo je u samom svjetskom vrhu, izbacio je 50 boća. Mislim da će pravu stabilnost imati nakon dvije, tri godine. Očekujem da tada napadne svjetski rekord – kaže Vukelić pod čijom su trenerskom palicom odgajana i stvorena mnoga znana boćarska imena.
A boćanje je umnogome utjecalo i na odgoj i formiranje osobe novog europskog prvaka. U »Vargonu«, tvrdi Ćuška, jedva čekaju da ga vide i proslave velik uspjeh. No, to će još pričekati, Lea čeka SP mladih i novi lov na odličja.
– Lea i na poslu svi vole, ovo će mu sigurno biti jedan poticaj za dalje. Na poslu se već nametnuo, »posložen« je i kao osoba i kao sportaš. I što nije manje važno, jako je odgovoran. U zadnje vrijeme je bio dosta odsutan s posla i cijelo vrijeme ga je mučilo što reći, kako to opravdati. Ljudi iz firme su to prepoznali, vjerujem da će mu i dalje pomagati – kaže prvi čovjek najjačeg riječkog boćarskog kluba.
A Leo? Unatoč evidentnom umoru još uvijek gušta u velikom uspjehu. Do kojega je stigao unutač tome što je desetak dana prije EP-a izvrnuo nogu trčeći zajedno s Marčeljom. Uz boćanje voli i more.
