PULA Boćarice ŠB Čavle novo su stare prvakinje Hrvatske! Grobničanke su u odlučujućoj utakmici, odigranoj u Puli, pravoj drami s puno dobrog sportskog nadmetanja slavile u pripetavanju nakon što završilo 12:12. U pripetavanju gdje se tri puta valja i tri puta izbija očito je ulog učinio svoje, boćarice su bile izuzetno nervozne i nisu uspijevale osvojiti ni jedan poen, ni kod izbijanja ni kod valjanja. Nakon devet pokušaja bilo je 0:0, da bi u desetom pokušaju Lorna Žagar uspjela doći do prvog poena valjanjem, a Ema Maršanić to nije uspjela izbijanjem, sve za veliko slavlje boćarica sa Grobnika.

Inače, sam susret počeo je vodstvom gošći 2:6, Pula je u tehničkim disciplinama uzvratila istim rezultatom i s 8:8 se krenulo u zadnje igre gdje je bilo 4:4 pri čemu su Puljanke podbacile u klasici.

Podrška

– Iza nas je jedna jako lijepa utakmica i još jedno prekrasno iskustvo. Dugo nije bilo ovakvog finala ženske boćarske lige – kaže Nikol Belasić, jedna od stožernih i trofejnih klupskih igračica. – Uz to i puno podrške s tribine, i s domaće i s naše strane. Znale smo da će biti teško, a u pripetavanju psiha odigra veliku ulogu. Imale smo tu malu prednost jer ovo je nama, ako se ne varam, 14. finale i imamo puno takvih utakmica u nogama. Super smo otvorile utakmicu, onda smo znale da nemamo previše šanse u brzinskoj disciplini, a u završnici trebale su nam dvije igre za pripetevanje, odnosno tri za pobjedu. Do zadnjeg trenutka nije se znao ishod. Imali smo dvije šanse koje nismo iskoristili, ali i sigurnih 12:12 u rukama. Nakon toga smo se posložile i pokazale da smo stvarno dobra ekipa. Sve igračice, od prve do zadnje, pružile su maksimum. Bio je to prekrasan osjećaj, ali i lijepo da naša mladost sve to vidi. Podržale su nas, a mi smo im uzvratili na najbolji mogući način.

Finska

Najnoviji uspjeh ostvaren je bez »spirtus movensa« ekipe, trenera Deana Klarića, koji je obavljao druge boćarske obveze u Finskoj.

– Ovo je prvi put da Dean nije mogao biti s nama u jednom finalu, u utakmici sezone. Tako se poklopilo, on je predan u svemu što radi i naravno da nam je žao što nije bio s nama. Vodio nas je moj tata, dugogodišnji boćar Slobodan Marelja Bošnjak. Na papiru je to bila Marina Svetić, ali on je bio sa strane kao podrška i kao osoba za donošenje svih važnijih odluka.

Grobničanke su odmah nakon Pule priredile feštu u svom domu na Hrastenici. Dobrog raspoloženja i vibre nije nedostajalo. Zaslužile su, iza njih je zlatni vikend.

– Za početak svratili smo na svoj jog i u svoju bazu. Druženje je proteklo uz hranu, piće, druženje i zahvalu svima na podršci. A i zvučnici su bili s nama za dobru feštu i raspoloženje – zaključiila je Belasić.