Još se svi sjećamo Pariza, ružno je reći da su nas pokrali, ali trebale smo osvojiti zlato. Zato je ovo naša slatka osveta, rekla je karatistica Opatije, najzaslužnija za prvo mjesto Hrvatske
RIJEKA »O njezinoj će se borbi još dugo pričati. Zlata vrijednoj borbi. Borbi zahvaljujući kojoj se hrvatski karate s Europskoga prvenstva u Budimpešti vraća s povijesnim uspjehom. Ekipnim zlatom. Ona je Azra Saleš, karatistica »Opatije« i prvo ime hrvatske vrste u mađarskoj prijestolnici. Djevojka koja je nakon poraza od Ivone Tubić (1:2) svladala Francuskinju Nadege Ibrahim 2:0, otvorila put k zlatu, Ana Mariji Čelan olakšala posao protiv Alexandre Recchije (1:1) te Hrvatskoj donijela toliko željenu titulu.
Onu kojoj su se Hrvatice nadale još prije šest mjeseci na Svjetskome prvenstvu u Parizu kada su u finalu poražene upravo od Francuskinja. Finalu kojega se zbog sudačkih odluka još uvijek s gorčinom prisjećaju.
Francuska (ne)poznanica
Od prošle subote definitivno puno znači i Hrvatska. Ivona Tubić, Azra Saleš, Ana Marija Čelan i Ana Lenard besprijekorno su odradile mađarski ispit. Europsko su prvenstvo otvorile pobjedom protiv Norveške (2:1), potom su uspješnije bile od Luksemburga (2:0) i Mađarske (1:0), a u polufinalu je zaustavljena Njemačka. Azra Saleš je na putu do finala ostvarila tri pobjede, neodlučen je ishod imala tek u polufinalnom sučeljavanju s Njemačkom u kojem je pak plasman u finale pobjedom riješila karatistica »Voloskog« Ivona Tubić koja je zauzela peto mjesto u kategoriji do 68 kilograma.
Psihološka priprema
– Lijepo je gledati finale potpuno opušten jer znaš da si svoje odradio. I to jako dobro. Psihološka priprema je tu odigrala veliku ulogu. Međusobno smo puno razgovarale, dogovarale se. Karate je sport u kojem mozak sve odlučuje, možete biti fizički ne znam kako dobro spremni, ali ako glava nije u borbi, ako popustite i dopustite da vas protivnica isprovocira, sve pada u vodu. Najvažnije je ostati pribran, hladne glave, razmišljati, čak i u slučaju da protivnica povede. Psihološka priprema je jako bitna. Zbog toga smo i uspjele. Trema? Nije je bilo sve do dva-tri sata uoči finala.
Ali, dosta smo iskusna i uhodana ekipa navikla na sve moguće stresove pa smo se brzo pribrale. Ma, sve smo bile sretne da smo ušle u finale, tako da smo bile opuštene jer nama svaka medalja znači uspjeh.