REZULTATSKI PREPOROD

Nogometaši Rijeke nakon četiri i pol mjeseca ponovno na trećem mjestu, Tomić traži više i bolje

Denis Frančišković

Robert Murić/Foto V. KARUZA

Robert Murić/Foto V. KARUZA

Ivan Nevistić i Robert Murić zasad drže Rijeku u visokom letu, jedan obranama, drugi lucidnošću i tehničkom izvedbom na postavljene obrane, no trener Goran Tomić želi veći doprinos dobrog dijela ostatka momčadi



RIJEKA »Nemojte me ništa pitati za Osijek, prvo treba probaviti ovu infarktnu utakmicu«, znakovito je ustvrdio nakon derbija preko Učke trener Riječana Goran Tomić. I to neposredno još dok je »vruć« primao čestitke za važnu, šestu prvenstvenu pobjedu u nizu koja je u konačnici na Drosini istopila još ne tako davno veliku prednost Gorice i pogurala momčad k toliko željenom trećem mjestu.


Rijeka ovog prvenstva živi i igra HNL u sjeni Dinama, Osijeka i Gorice, a nakon velike krize od sedam utakmica bez pobjede, koja je rezultirala odlaskom Simona Rožmana, »novoustoličeni« Tomić jasno je detektirao da Turopoljce može ugroziti jedino promjenom sustava, napadačkom igrom i igrom prije svega u službi rezultata. Izuzmu li se pobjede u Osijeku u Kupu i Velikoj Gorici, igre Bijelih nisu ostavile poseban »estetski« dojam, ali – pobjede se jednostavno nižu! I takav pristup bit će najvažniji do kraja prvenstva, sa samo jednim pitanjem – hoće li igračima teže biti obraniti stečenu poziciju od načina na koji su na nju zasluženo zasjeli.


U trenucima dok drugima ne ide baš najbolje, Riječanima rezultatski ide sjajno posljednjih šest kola. Gledajući formu pak zadnjih pet kola, jedini su u tom razdoblju osvojili svih 15 bodova, ispred su Osijeka i Dinama koji su na svoj konto pribavili 11 bodova. Bijeli su nakon točno četiri i pol mjeseca tamo gdje su, istina, planirali u najmanju ruku biti najveći dio sezone…


Zalet




Izuzme li se ispadanje iz polufinala Kupa kao veliki podbačaj, riječka momčad zacrtano juri k mjestu Konferencijske lige, a repriza Kupa na Drosini donijela je i važan zalet za ono što Tomićevu momčad tek čeka sljedećih tjedana. I to u seriji. Dva teška domaća ogleda s Osijekom i Dinamom te barem na papiru nešto lakši ogled s Hajdukom na Poljudu. Koji se možda u konačnici pretvori i u nešto teže gostovanje, s obzirom da Splićani još uvijek nisu otpisani u lovu na treću, a Europe im može biti vrijedna i četvrta pozicija.


Zanimljivo je vidjeti kako na sve od svog dolaska na Rujevicu gleda kormilar Bijelih i kako igra, odnosno ne igra momčad.


1. ZADOVOLJSTVO I GLAVOBOLJA – Nakon gotovo svake utakmice Rijekin je strateg polovično zadovoljan. Naravno uvijek više rezultatom nego prazninama u igri s naglaskom »moramo bolje«. Rijeka već predugo traži ujednačenost u igri, linije ponekad funkcioniraju automatizirane, ali još uvijek su u disbalansu i s velikim rupama i koridorima prema vratima. Istra, koja je od posljednjih 15 bodova osvojila samo jedan, stvorila je tijekom drugog poluvremena više problema nego što su to znali Osijek i Dinamo.


2. TEŠKO SPAJANJE POLUVREMENA – Bijeli teško uspijevaju spojiti dva prava poluvremena, što su pokazale utakmice u Koprivnici, Velikoj Gorici, Šibeniku, ali i one protiv Lokomotive te dvije protiv Istre 1961. Ili se prelako opuste pa hvataju minus, ili u utakmicu uđu superiorno pa se zadovoljavaju stečenim kapitalom. Tomić inzistira na energiji tijekom cijelog susreta, ali u srcu momčadi kao da se dobrim dijelom utakmica izgubi ideja, okomitost i pravovremenost.


Probuditi ostale


3. POBOLJŠANA REALIZACIJA – Rijeka je iz minus »gol-razlike«, koju je vukla dobrim dijelom proljeća, došla do plusa od šest golova (41:35), u posljednjih šest pobjedničkih utakmica postigla je 15 golova ili dva i pol gola po susretu, što je svakako ohrabrujuće za struku Bijelih. Kulenović i Drmić su se probudili, a u posljednje vrijeme gol kao da neće kapetana Andrijaševića.


4. OSOVINA NEVISTIĆ – MURIĆ – Rijeka u posljednje vrijeme puno bodova »čuva i osvaja« na račun dvojca Nevistić – Murić. Jedan izvlači momčad u većini pobjedničkih utakmica, drugi asistira i zabija, poglavito u igri na postavljene obrane u više blokova, kada momčad teško razvija akcije poput one šibenske, koja je bila malo nogometno remek- djelo. Tomić je u potpunosti razbudio Murića, dojam je da mu je dao i više slobode u igri, dok se na pravo buđenje Mudražije, Pavičića, Štefulja, Gnezde Čerina… još čeka. Nevistić i Murić zasad drže Rijeku u visokom letu, jedan obranama, drugi lucidnošću i tehničkom izvedbom na postavljenje obrane, no Tomić želi veći doprinos dobrog dijela ostatka momčadi.


5. PROBLEM LIJEVOG BOKA – Sasvim je očito da je u dosta posljednjih utakmica momčad Bijelih, osim uže obrane, koja igra po principu »toplo-hladno«, dosta problema imala na lijevom beku. O tome svjedoče i Tomićeve stalne promjene, počeo je s Vukčevićem, vratio se Štefulju, koji kao da je izgubio lepršavost, da bi u Puli zaigrao oporavljeni Smolčić koji je sasvim solidno odradio svoju neprirodnu ulogu na kojoj je od dolaska u prvu momčad prisiljen igrati.


Trenerov mali jubilej

Goran Tomić u Puli je po deseti put vodio momčad Bijelih, osmi put u prvenstvu uz dvije utakmice Kupa. U prvenstvu je ostvario šest pobjeda u nizu (Slaven Belupo, Varaždin, Gorica, Šibenik, Istra 1961) uz jedan poraz (Dinamo) i jedan remi (Slaven Belupo). U Kupu se pamti izbacivanje Osijeka i prolazak u polufinale, ali i eliminacija od Puljana.
Momčad zasad dobro brodi pod novim kormilarom, no prava iskušenja tek dolaze. Rijeka je zauzela dobru startnu poziciju uoči konačne podjele za eurovize, no kako igra većina momčadi, možda bude odlučivalo i posljednje kolo, kad na Rujevicu dolazi Gorica.