Ivan Rakitić

ŽIVOT U KARANTENI Prijepodne sam učitelj, poslijepodne pomoćni kuhar, Raquel je masterchefica!

Marko Cvijanović

Ivan Rakitić i njegov ljubimac

Ivan Rakitić i njegov ljubimac

Znam ja kuhati, nisam baš totalni autsajder u kuhinji. Doduše... Supruga je ta koja preuzima glavnu ulogu, ja ti više dođem kao pomoćni kuhar, isjeckaj luk, dodaj namirnice i ne smetaj previše, kasnije pokupi sve i operi, ha, ha, ha... Da, da, Raquel je masterchefica, ha, ha, ha... - kaže Rakitić



RIJEKA  Ivan Rakitić živi novi život profesionalnog nogometaša u izolaciji. U cijeloj Španjolskoj proglašena je karantena koja nije zaobišla ni prvotimce Barcelone. Ovo je priča iz njegova doma u Castelldefelsu, predgrađu katalonske prijestolnice i susjedstvu koje dijeli s najvećim zvijezdama, Lionelom Messijem i Luisom Suarezom.


– Kući smo, pajdo moj, nema nam druge. U Španjolskoj je sve stalo, sve je zatvoreno, na snazi je opća karantena, nitko ne smije izlaziti iz kuće. Kazne su rigorozne, ako policija zatekne nekoga na ulici bez ikakvog povoda isti može biti sankcioniran novčanom kaznom od 100 pa čak i do 600 tisuća eura i godinu dana zatvora! Otvorene su samo ljekarne i prodavaonice s prehrambenim proizvodima. Ne smiješ izaći iz kuće, ne smiješ psa voditi u šetnju, samo da obavi potrebu ispred kuće i to je to – kaže Ivan Rakitić i ukazuje da Španjolci trenutačnu situaciju još donedavno uopće nisu shvaćali ozbiljno.


Program treninga


– Prije nekoliko dana, taman kad su uveli te rigiorozne mjere, u jednom mjestu blizu Valencije, Benidorm se zove, sve je bilo puno ljudi, turista, najviše Engleza, kafići su radili najnormalnije. Ljudi bili opušteni, sjedili i pili, zafrkavali se… Dok netko sve to nije snimio i emitirao na televizijama, odmah je nastala frka. I još nešto, ja sam još dok smo u Napulju igrali prvu utakmicu osmine finala protiv Napolija shvatio da se s koronom ne smijemo zafrkavati. Već tada sam izbjegavao kontakte s fanovima koji su se željeli s nama fotografirati i obratio se klupskom liječniku da mi da rukavice i one gelove za dezinfekciju. On me gledao malo u čudu i pitao se što će mi to, ali bogami… Kad je sve to buknulo vidjeli su svi da sam bio u pravu. Dao Bog da brzo sve prođe. Testiranje? Ne, nismo se testirali u klubu. Još smo se bili okupili u petak, jer uzvratna utakmica s Napolijem još nije bila otkazana. Došli smo ujutro u kamp gdje nam je jedan specijalist liječnik objasnio kako se moramo ponašati za vrijeme epidemije, što trebamo izbjegavati i naredili nam da do daljnjega ostajemo kod kuće. Od tada ne mrdamo nigdje.




Otkazivanje Europskog prvenstva kao logična posljedica epidemije koronavirusa nikoga u nogometnom svijetu nije posebno iznenadilo, kožnati mjehur zakotrljat će se u nekim boljim, sretnijim i zdravijim vremenima.


– EURO je otkazan, sezona će se igrati do kraja lipnja ili početka srpnja, ako, naravno, to dozvoli situacija. Nismo sretni zbog toga, ali sada nam svima moraju biti u glavi neki drugi prioriteti. Tko bi to uopće mogao pomisliti? Da će se odjednom prekinuti sva sportska događanja, a znamo koliko svi mi volimo sport. Teško je, ali izgurat ćemo to zajedno. Moramo!


Igrači Barcelone treniraju po posebnom programu i u osobnom aranžmanu.


– Svatko je od nas igrača dobio poseban program treniranja u karanteni, to vode trojica ili četvorica ljudi u klubu zaduženih za tjelesnu pripremu. Svaki od njih zadužen je za petoricu ili šestoricu igrača i daju nam upute što i kako raditi. Šalju nam poruke preko mobitela što moramo raditi i to potkrijepe video-snimkama, u svakom trenutku znamo što i kako raditi. U svakodnevnom smo programu, ali… Već sam šesti dan samo na traci, dosadi to. Nedostaje mi lopta, dueli, ritam treninga i utakmica, ali što je, tu je. Tako nam je, kako nam je, moramo se prilagoditi novim uvjetima. Situacija u Španjolskoj je ozbiljna, preko 11 tisuća ljudi je već po bolnicama, moramo paziti. Za sada je odluka da smo dva tjedna u karanteni, ali čini mi se da će te mjere produljiti. Evo, sedam, osam igrača Valencije su pozitivni na koronavirus, oni će u punom natjecateljskom pogonu biti krajem svibnja. Dakle, pitanje je kada možemo očekivati nastavak prvenstva.


Dječje pjesmice


Ivan se u »koronteni« u velikoj mjeri odrekao mobitela, ali ne zato što mu je navrh glave crnih vijesti što iskaču s raznoraznih strana, već zato što jednostavno nema vremena.


– Mobitel uopće ne gledam po cijeli dan, punim ga obično preko noći i sada se događa nešto što mi se nikad prije nije događalo – pred spavanje mi je baterija na 80 ili 90 posto! Ne mo’š vjerovat’, potrošim dnevno 15, 20 posto najviše. Za djecu je organizirana »online« škola u kojoj aktivno sudjelujem s Altheom i Adarom i, odmah da kažem, strog sam učitelj. Nema mrdanja, švicarska škola, ha, ha, ha… Supruga i ja smo se podijelili, svatko ima svoj dio. Na kraju se sve svede da sam ja idealan za tjelesni odgoj, ha, ha, ha… Evo, upravo smo završili igranje u teretani. A što se kuhanja tiče, naravno da sam i tu aktivan. Znam ja kuhati, nisam baš totalni autsajder u kuhinji. Doduše… Supruga je ta koja preuzima glavnu ulogu, ja ti više dođem kao pomoćni kuhar, isjeckaj luk, dodaj namirnice i ne smetaj previše, kasnije pokupi sve i operi, ha, ha, ha… Da, da, Raquel je masterchefica, ha, ha, ha… U svakom slučaju, nije mi dosadno, dan proleti za čas, pogotovo jutarnji sati. U školi smo, učimo, kasnije pripremamo ručak, poručamo, djeca legnu i odmore poslije ručka. U to vrijeme supruga i ja očistimo kuću, ja odem u teretanu, djeca se poslije probude, opet napravimo nešto u vezi škole, malo se poigramo i već dođe večera pa vrijeme za spavanje. Prođe brzo. Ma, nije dobar povod, ali… Lijepo je da konačno imamo malo više vremena za obitelj, za djecu. Zbog svakodnevnih obaveza i putovanja često mi nogometaši nemamo vremena za obitelj, sada im se posvećujemo maksimalno. Općenito gledajući, ljudi će se u ovim vremenima okrenuti nekim drugim vrijednostima i to je najbolje u ovoj teškoj situaciji. Što gledam na TV-u? Nemaš što gledati, uglavnom crtane filmove i dječje serije, Ariel Rapunzel, Moana ili Vaiana, slušamo i pjevamo dječje pjesmice, učim i ja, ha, ha, ha… Vratio sam se u djetinjstvo, crtam i pišem, sve ono što sam s godinama zaboravio. Možda i bude još nešto od mene, ha, ha, ha… – zaključio je Rakitić.