Talijani su u osamdesetima i devedesetima imali kvalitetnih napadača u izobilju. S Čizme nisu ni morali ići drugdje, jer su uglavnom svi najbolji nogometaši svijeta završavali u Serie A, tadašnjoj nogometnoj NBA ligi. Milan je dovodio Gullita, van Bastena i Rijkaarda, Inter – Brehmea, Matthausa i Ramona Diaza, dok su Juventus i Napoli predvodili Michel Platini, odnosno Diego Armando Maradona. Maradonin dolazak na jug Italije rasplamsao je vatrenu krv Napolitanaca, koji su s argentinskom desetkom dva puta osvajali Serie A te jednom Kup UEFA, a koliko je Napulj disao nogomet tih godina, potvrdio nam je Andrea Carnevale, nekadašnji napadač Partenopeija i bivši talijanski reprezentativac.

Kada sam stigao u Napoli, došao sam u svlačionicu gdje je bio Maradona. To je bila velika sreća koju sam imao u životu. Zahvaljujem Bogu na tome. Život me nagradio, unatoč teškoćama koje sam imao u djetinjstvu. U Napoli sam stigao s velikim emocijama, s velikim ponosom, ali i s velikim strahom. Dolazio sam iz Udinesea, a odjednom sam stigao u Napoli, momčad koja je imala velikane poput Diega i Carece. Budući da je tu bio Maradona, računalo se na osvajanje Scudetta, iako u početku nismo mislili da možemo ostvariti tako velike uspjehe. Na kraju smo osvojili dva Scudetta, Kup UEFA-e i Kup Italije. Osvojili smo sve što se moglo osvojiti. Konkurencija su nam bile velike momčadi sa sjevera – Juventus, Milan, Inter. Ali momčad koju je tada trebalo pobijediti bio je Berlusconijev Milan, s Van Bastenom, Rijkaardom, Gullitom, Maldinijem… Bile su to nevjerojatne utakmice. I zato smo osvojili dva, po meni potpuno zaslužena, Scudetta. Desetog svibnja 1987. zabio sam prvi gol u utakmici kojom je Napoli osvojio svoj prvi Scudetto u povijesti. Bio sam, jednostavno, najsretniji igrač na svijetu, govori nam Carnevale.

Legendarni Talijan nam je istaknuo važnost Diega za Napoli, ali i njegovu karijeru.

– Diego je bio igrač koji je vukao momčad naprijed, koji nas je volio i koji je meni uvijek bio velika podrška. Bili smo veliki prijatelji. Diego je jednostavno bio jedan od najvećih igrača svih vremena i zato smo s njim osvojili gotovo sve. Imali smo izvanredan prijateljski odnos, bili smo poput braće. I danas mi Diego nedostaje, iako je prošlo šest godina. Volio je sve svoje suigrače, uvijek nas je pozivao na večere, svakodnevno smo izlazili, čak i navečer. Imali smo zaista poseban odnos. I na kraju, sve smo to napravili za Napoli. Klub je tada prolazio kroz teško razdoblje. Kada je stigao Maradona i kada smo počeli pobjeđivati, cijeli se grad ponovno ‘zapalio’. Moramo prije svega zahvaliti napuljskom narodu. Na dan kada smo osvojili prvi Scudetto, 10. svibnja 1987., na stadionu San Paolo bilo je 100.000 gledatelja. Mislim da smo tada cijelom Napulju poklonili nešto posebno, istaknuo je.

Nastup na Mundijalu

Carnevale je deset puta bio talijanski reprezentativac, a poveden je i na Svjetsko prvenstvo 1990., koje se igralo u njegovoj domovini. Prije dvije utakmice bio je starter, a onda je Salvatore Schillaci krenuo rešetati mreže, što je Andreu stavilo na klupu, a Tota – unutra.

– Kako sam doživio Svjetsko prvenstvo u Italiji? Bilo je prekrasno, atmosfera je bila nevjerojatna. Bili smo uvjereni da možemo osvojiti Svjetsko prvenstvo, ali nažalost ponovno nas je izbacila Argentina, koja je imala Maradonu. Ipak, ispali smo nakon jedanaesteraca. Šteta, jer da smo prošli tu lutriju jedanaesteraca – a promašili su Serena i Donadoni – možda bismo otišli u finale i možda čak osvojili turnir. Cijela Italija bila je uz nas. Imam pomalo gorko iskustvo s tog Mundijala. Započeo sam prvenstvo kao prvotimac, ali, nažalost, nisam imao sreće. Promašio sam nekoliko prilika jedan na jedan s vratarom, a onda je na scenu stupio Totò Schillaci. Bio je sjajan i na kraju je postao najbolji strijelac Svjetskog prvenstva. Danas, nažalost, ni našeg Totòa Schillacija više nema. Ali divio sam mu se i cijenio njegove poteze i golove koje je zabijao. Totò Schillaci imao je svoju priču i bio je sjajan. Ipak, na sve gledam pozitivno. Ponosan sam što sam sudjelovao na Svjetskom prvenstvu, a za to prije svega mogu zahvaliti navijačima Napolija, ali i Maradoni. U tim godinama upravo su me oni gurali naprijed i pomogli mi da dobijem poziv u reprezentaciju, govori nam.

Danas je ovaj bivši napadač Napolija, Rome, Cagliarija, Pescare i drugih klubova voditelj skautske službe Udinesea.

– Nogomet sam prestao igrati s 37 godina. Odmah sam se ponovno posvetio nogometu jer sam želio postati sportski direktor. Danas sam sportski direktor, odnosno voditelj skautske službe Udinesea, i sretan sam i ponosan što sam dio ovog velikog kluba. Radimo vrlo precizan i zahtjevan posao, ali i nešto zaista posebno. Snaga Udinesea je u tome što dovodimo nepoznate igrače iz svih dijelova svijeta, uključujući i Hrvatsku, u koju često dolazim. Zatim ih razvijamo jednu, dvije ili tri godine, a nakon toga ih šaljemo u velike klubove. To je nešto što nam jako dobro uspijeva. Ponosan sam što vodim skautsku službu. Iza mene je momčad sjajnih ljudi, među kojima su i bivši nogometaši, a zajedno obilazimo cijeli svijet u potrazi za talentima koji mogu igrati u Serie A, a potom jednog dana prijeći u velike klubove, kaže Andrea.

– Koliko smo samo igrača izbacili – Alexisa Sáncheza, Handanoviča, Quagliarellu, Inlera i još ih je jako mnogo. To je naš posao. Sretan sam i ponosan što sam dio Udinesea i nadam se da ću ovdje ostati još mnogo godina, zaključuje.