Treći čin čistke

Završni obračun Obersnelovog tima s Turčićevom ostavštinom

Ivan Volarić



Da ne bi bilo zabune, nije samo Turčićeva vlada griješila kada su u pitanju igračka pojačanja. I Komenova Uprava je u proteklih 10 mjeseci imala svojih promašaja, no oni su u financijskom smislu kud i kamo benigniji. Brojke govore da u načelu dobra ideja povezivanja s »Atlasom« nije donijela željene rezulate. Od trojice igrača samo jedan (Gutierrez) se uspio ustaliti u momčadi, preostala dvojica (Delgadillo i Alferez) nisu ispunila očekivanja. Sva trojica se vjerojatno neće vratiti na početak priprema, no Komen za razliku od prethodnika može mirnije spavati. Sva trojica su posuđeni igrači što znači da će »Rijekine« obveze prema njima prestati s 31. prosincom ove godine. Jasno, nisu igrali besplatno (Alferez je zarađivao šest tisuća eura mjesečno, Guti i Delgadilo duplo manje), ali neće biti onoga što u ovom trenutku silno opterećuje klub – novih dugova.



    Na zakašnjelu reakciju kluba (još ljetos su se u klubu morali obračunati s igračima koji objektivno ničime ne pridonose klubu unatoč otporu trenera Horvata!), odnosno očekivanu »čistku« može se gledati i iz jednog drugog kuta. Naime, kada je krajem veljače ove godine Obersnelov tim za spas riječkoga prvoligaša preuzeo poljuljani klub naslijedio je, osim pozamašnih dugova prema dobavljačima, igračima, trenerima (oko 14 milijuna kuna)… i brojne kadrovske promašaje.  

 Križman i Vukman


U prvom valu »čišćenja« nastradali su direktori Mario Rubeša i Elvis Brajković, kasnije je žrtva dvaju različitih koncepcija postao i naslijeđeni trener Elvis Scoria. Jedva je »preživio« voditelj škole Zvjezdan Radin. U drugom valu otišao je dio igrača (Đalović, Štrok, Budicin, Landeka…), a treći čin obračuna s Turčićevim naslijeđem odvija se ove zime. Nakon ovoga prijelaznog roka na vrijeme Turčićevog upravljanja klubom podsjećat će tek nekolicina igrača (Lisjak, Švrljuga…) i dugovi kojih se neće biti tako lako i bezbolno riješiti.


    Ivan Turčić je nedvojbeno bio dobronamjerni predsjednik »Rijeke«, ali je zajedno sa svojim suradnicima napravio niz skupocjenih pogrešaka. Neven Vukman je najočitiji primjer. Ivan Turčić i direktor Mario Rubeša su pod nikad razjašnjenim okolnostima (ondašnji sportski direktor Elvis Brajković je o tom transferu saznao od novinara!?), angažirali veznjaka »Karlovca« i za njegovo dovođenje platili čak 175 tisuća eura odštete. Pribroji li se tom iznosu 18 mjesečnih plaća (puta najmanje šest tisuća eura), dolazi se do još stotinjak tisuća eura bačenih u vjetar. U slučaju da klub uspije s Vukmanom postići nagodbu i raskid ugovora s prosincom 2011. godine, »Rijeku« će taj propali posao stajati gotovo 300 tisuća eura! Vukman je pritom za »Rijeku« odigrao svega tridesetak utakmica, zabio dva gola i stajao klub 10 tisuća eura po utakmici! Posljedice tog posla osjećaju se i na još jednom igraču kojega se na Kantridi jedva čekaju riješiti – Sandiju Križmanu.  

 Pamićeva posla




Zbog lakšeg razumijenjava cijele priče treba podsjetiti na činjenicu da je u to vrijeme trener »Karlovca« bio Igor Pamić, čije sinove, Alena i Zvonka, je »Rijeka« prodala u Njemačku i Belgiju i zaradila otprilike milijun eura. Dio tog novca iskorišten je za kupnju Pamićeve uzdanice u »Karlovcu« (Vukmana), a u paketu je produžen (i povišen!) ugovor s Pamićevim nećakom Sandijem Križmanom. Otprilike pet tisuća eura mjesečno zarađuje 22-godišnji napadač koji je u posljednjih godinu i pol dana odigrao tridesetak utakmica i zabio jedan pogodak. 



Danko Đikić, Kreilachov menadžer sa zagrebačkom adresom, nije demantirao interes »Hajduka« za uslugama njegova štićenika, ali…


– Ali, nama i »Rijeci« je u prvom planu mogućnost odlaska u inozemstvo. Čekamo ponudu. Nešto konkretnije ćemo znati početkom idućega tjedna – rekao je Đikić. Navodno na »udici« ima dva bundesligaška kluba.



    Puno veći doprinos nisu pružili ni Dražen Pilčić (jedan gol u 20-ak nastupa) i Denis Ljubović (sedam prvenstvenih nastupa u godinu i pol dana!). Obojici su produženi ugovori u Turčićevoj eri. Marka Simanovića ne treba trpati u taj koš, jer dečko objektivno nije dobio šansu da bi netko neutralan mogao procijeniti njegove mogućnosti. Ni Duje Baković ne spada u taj krug igrača. Istina, stigao je u klubu za Turčićeva predsjednikovanja, međutim predstavljao je pojačanje za momčad. Uostalom, ne odlazi zato jer je višak, već zbog toga jer želi karijeru nastaviti u inozemstvu.