Velimir Zajec/Foto PIXSELL
Ostao sam pogođen potresom u Zagrebu. Sve nas je to iznenadilo iako smo svjesni da je Zagreb u trusnoj zoni i potres je nešto što se može očekivati svakih 50 ili 100 godina. Sigurno da je bilo teško gledati što se dogodilo u Zagrebu, međutim veći problem je epidemija koja je izniknula praktički iz ničega - kaže Zajec
RIJEKA Velimira Zajeca vijest o potresu u rodnom Zagrebu, koji se nadovezao na svjetsku zdrastvenu krizu uzrokovanu epidemijom koronavirusa, zatekao je u predgrađu Atene gde predvodi dobar dio godine. Igračka i trenerska legenda Dinama ostavila je svojedobobno duboki trag u dresu Panathinaikosa. Nedavno se oporavio od moždanog udara, naravno da pozorno prati i sva zbivanja oko epidemije zlokobnog virusa koji je podjednako uzdrmao Hrvate i Grke.
– Više sam u prirodi, van grada, pa nemam taj osjećaj gužve što se tiče Atene – započeo je Zajec. – Međutim, s posljednje uvedenim mjerama Atena se ispraznila. Policija kontrolira izlaske na ulicu. Moraš imati dozvolu za kretanje izvan svojega doma. Grci u početku sve te mjere nisu baš shvaćali ozbiljno, ali s vremenom su se građani dosta disciplinirali.
Grci su, kao i Hrvati, po prirodi malo »nedisciplinirani«?
– Rekao bih da je to dio mediteranskog mentaliteta. Trebalo je Grke dobro stisnuti da se discipliniraju. Škole ne rade već desetak dana, doneseni su i neki zakoni što se tiče ekonomije. Ide se na kresanje plaća u privatnom, a vjerojatno će ih biti i u državnom sektoru. Teško će ekonomija izdržati ako se nastavi ovako. Brojke zaraženih rastu što je u skladu s očekivanjima. Atena je veliki grad s puno stranaca i teško je očekivati da će se te brojke tako skoro zaustaviti. Ne očekujem baš da će se u Grčkoj dogoditi talijanski scenarij, ali sigurno će brojke biti veće nego što su to sada. Osim toga, Grci imaju i veliki problem na granici s Turskom – brojne izbjeglice. Nekoliko desetaka tisuća ih pokušava na silu ući u Grčku. To bi bila katastrofa za Grke jer jasno je da je riječ o potencijalnim nositeljima virusa. Gledao sam na TV prije nekoliko dana kako ih kupaju od virusa i teško je vjerovati da tako velika grupa ljudi na istom mjestu nije već zahvaćena koronavirusom.
Epidemija i potres
Osluškujete i pratite situaciju u Hrvatskoj, posebno vašem rodnom Zagrebu, koji je pored epidemije pogodio i potres?
– Ostao sam pogođen potresom u Zagrebu. Sve nas je to iznenadilo iako smo svjesni da je Zagreb u trusnoj zoni i potres je nešto što se može očekivati svakih 50 ili 100 godina. Na sreću nitko od mojih nije stradao, ali svi su time zahvaćeni. Kći se preselila kod tete, majka je u našoj kući na Kraljevcu. Sigurno da je bilo teško gledati što se dogodilo u Zagrebu, međutim veći problem je epidemija koja je izniknula praktički iz ničega.
Vjerojatno se sjećate velike poplave u Zagrebu 1964. godine. Mnogi kažu da je grad na svojevrstan način izašao jači iz te velike prirodne katastrofe?
– Mi smo, kao i brojni drugi narodi, takvi da nas teške situacije spajaju i zbližavaju. Takvi bi trebali biti i u mirnodopskim vremenima. Taj naš mentalitet nedopustiv je i trebao bi se konačno promijeniti.
Živite na relaciji Atena – Zagreb?
– Da, ali više vremena provodim u Grčkoj jer mi tu živi obitelj. Svaka dva mjeseca idem u Zagreb, ali sve više vremena provodim u Ateni. Prije svega u Grčkoj je dobra klima. To je velika prednost. Nema toliko vlage. Zimi se moraš grijati noću jer je 4-5 stupnjeva, ali preko dana su temperature oko 18 stupnjeva. Klima je izuzetno bitan faktor, a povrh toga Grci su veseljaci, žive dosta dobro, iako su posljednjih godina dosta trpili. Puno toga im se skidalo, plaće, subvencije, mirovine… Kada naučiš na jedan standard života, onda teško pada kada ti se skida. Pretrpjeli su dosta toga zadnjih godina, ali treba reći i da je dosta toga njihova zasluga. Kako se veli, imali su malo preveliki – trbuh.
Godinama već niste aktivni u bilo kojoj nogometnoj djelatnosti, ali vjerojatno još uvijek živite nogomet i sport barem kao aktivni kibic. Kako gledate na odgode EURO-a, nacionalnih prvenstava, Olimpijskih igara…?
– Zdravlje je ključno, a tek onda dolazi sve ostalo. Podržavam sve ove mjere i odgode, treba razmišljati o ljudima. Žao mi je što se događaju odgode jer primjerice Japanci su uložili golem novac u organizaciju Olimpijskih igara. Međutim, uvijek će biti vremena za zabavu i za sport i za biznis. Zdravlje je broj jedan. To sam ja osjetio na svojoj koži nakon što sam doživio moždani udar. Tada sam shvatio da je zdravlje doista najvažnija stvar na svijetu.
Privatizacija klubova
Vrhunski nogomet je u prvom redu veliki biznis i prirodno je da su klubovi nestrpljivi s nastavkom natjecanja jer ovo stanje je snažan udarac na njihovu ekonomsku opstojnost?
– Nažalost, ekonomija je ušla u sve pore društva pa nije zaobišla ni sport. To je logičan slijed stvari. Nema više onih romantičnih vremena kada se igralo praktički zabadava. Sve je drugačije i to tako morao biti jer je to dio napretka. Sigurno da bi se primanja igrača, onih najbolje plaćenih, trebala smanjiti, ali sve je to tržišno povezano. Sigurno će i tržište uslijed ove krize biti slabije, a onda ni prihodi igrača neće biti tako veliki. Mene to doduše ne smeta.
Međutim, za klubove koji žive od prodaje igrača, kao što je to u slučaju većine hrvatskih prvoligaša, ovo će biti snažan udarac?
– Sigurno da hoće. Nažalost, svi naši klubovi žive od prodaje igrača, još uvijek se nije našao model financiranja, odnosno model privatizacije jer jedino s time bi se moglo spriječiti da se igrači rano prodaju u dobi kada su najvredniji. Jedino privatizacijom, ulaskom velikog kapitala, koji bi onda imao interes povrata uloženog, mogla bi se stvoriti zdrava klima i onda bi dobili prvenstvo jačih klubova. Svi klubovi gdje je ušao privatan kapital su dosta dobro poslovali i radili. Govorim o Rijeci ili Osijeku. To je jedini model u budućnosti. S obzirom na to koliko znači sport, a posebno nogomet za Hrvatsku, mislim da bi politika tu trebala dati svoj doprinos kroz ulaganja u stadione i infrastrukturu. Nažalost, i sada se na primjeru potresa u Zagrebu moglo vidjeti koliko malo se ulaže u javne ustanove kao što su primjerice bolnice.
Ali, privatni ulagači u hrvatski nogomet, poput Damira Miškovića u Rijeci, nerijetko se žale na napoticajno okruženje, odnosno nemogućnost povrata ulaganja s obzirom na postojeći ekonomski, porezni, odnosno nepostojeći sustav financiranja sporta u državi?
– Sigurno da bi tu mogli naći zajednički jezik država i pojedinci, odnosno sigurno da bi se mogle pronaći neke beneficije, kroz primjerice porezne olakšice, za one koji ulažu privatni kapital u sport. Država tu mora puno više napraviti nego što radi.
Politika i sport
Spomenuli ste nogometnu infrastrukturu koja je u Hrvatskoj u vrlo lošem stanju?
– Kada uzmemo u obzir naše rezultate u nogometu i infrastrukturalne uvjete u kojima naš nogomet djeluje, onda smo vjerojatno najgori u Europi. Nitko si nema pravo pridavati zasluge za drugo mjesto na svijetu jer politika nažalost u to ništa nije uložila.
Kakva je situacija u Grčkoj po tom pitanju?
– Država je što se tiče igrališta za trening, stadiona, kampova… dosta uložila. U same klubove ulažu bogati poduzetnici. PAOK, AEK i Olympiakos tu prednjače… U Panathinaikosu to nije još do kraja izraženo. I ti klubovi funkcioniraju dobro. Olympiakos je niz godina u Ligi prvaka, PAOK i AEK su također zapaženi u Europi. Oni imaju problem s navijačima, suočili su se praktički s organiziranim kriminalom. Njima bi trebala jedna Thatcherica…
Dinamo je odradio vrlo dobru europsku epizodu u Ligi prvaka?
– Utakmica protiv Atalante je sjajno odrađena, onda je došao City koji je prejak i vratio nas je tamo gdje nam mjesto. Rezultat je sjajan, ostalo se nakon dugo vremena u Europi. Rezultat je izuzetan. Riječ je dobroj generaciji igrača koja je dobro posložena. Osim toga atmosfera je bila sjajna, nogomet se jesenas vratio u Maksimir. Mislim da je Dinamov uspjeh u Ligi prvaka nastavak priče od uspjeha hrvatske reprezentacije. Mi kao nogometaši, kao narod, imamo talent kada se skupimo i discipliniramo. Rezultat koji je naša reprezentacija napravila u Rusiji je fenomenalan!
Dinamo je po imenima možda imao i bolje igrače od aktualnih, ali nije imao momčad i atmosferu što je jesenas možda bilo presudno?
– Ova generacija je jako dobra, sjećam se kada sam vodio svoju generaciju krajem 90-ih u Ligi prvaka i možda je bila bolja od aktualne. Napravili smo također veliki uspjeh, osvojili smo osam bodova što je, u kontekstu koliko novaca donosi svaki bod, strašan uspjeh. Po meni ona moja Dinamova generacija je bila jača i kompaktnija, bila je više domaća, većina igrača bila je iz Zagreba i Hrvatske. Napravili smo veliki rezultat, iako treba reći i da je i ova generacija oduševila navijače.
Zdravko Mamić
Kažu dobri poznavatelji stanja u Dinamu da iza ovoga rezultata stoji i jedna olakotna okolnost: Zdravko Mamić je bio dovoljno daleko od Maksimira…?
– To je ploča koja se previše vrti… To su razne teorije s kojima se ne treba baviti.
Odgođeno Europsko prvenstvo otvara mogućnost izborniku Daliću da uvede još neke mlade igrače u reprezentaciju?
– Stvorila se opet jedna generacija predvođena iskusnim igračima poput Rakitića ili Modrića koji su odigrali vrhunsko svjetsko prvenstvo. Sigurno da će se neke koji su otišli teško nadomjesti u kraće vrijeme. Otišao je Manđo koji je bio duša ove reprezentacije. Međutim, imamo dosta talentiranih igrača koji igraju u velikim klubovima. Ne smijemo zaboraviti na jednu činjenicu, a to je da su igrači koji su nosili našu reprezentaciju bili standardni u svojim klubovima. To primjerice nije bio slučaj s onom brončanom generacijom iz 1998. godine. Oni su bili izuzetno talentirani, možda i jači od ove srebrne generacije, ali ti igrači nisu svi igrali u svojim klubovima. Mi smo u Rusiji nastupali s igračima koji su bili standardni u Realu, Barceloni, Juventusu… i to je njihova prednost. U kvalifikacijama je bilo problema, međutim na kraju se to izborilo i sva sreća da smo se plasirali i napraviti rezultat. Najavljivao sam uoči SP-a u Rusiji da je to šansa generacije i da ekipa s toliko kvalitetnih igrača može napraviti rezultat. Sva sreća da sam pogodio! Bilo je tu i početne sreće, ali to tako mora biti u sportu. Vrlo bitno je da je igra naše reprezentacije imala glavu i rep i taj uspjeh nije bio slučajan. Rekao bih da su ti dečki bili heroji naše ulice! – poručio je Zeko.
