Rujan i studeni 2021. godine označili su prekretnicu u hrvatskom nogometu, jedan veliki korak naprijed prema ravnopravnosti u tom sportu. Korak je to kojim se dosad mogla pohvaliti samo pokoja europska država.

Nogometna sutkinja Ivana Martinčić 10. rujna postala je prva žena koja je u utakmici Prve hrvatske nogometne lige imala ulogu glavne sutkinje, čime je Hrvatska postala peta zemlja u kojoj žena sudi u najvišem rangu muškog nogometa. Samo dva mjeseca kasnije, 11. studenoga, Ivana je već imala čast suditi i kvalifikacijsku utakmicu za Svjetsko prvenstvo između Njemačke i Lihtenštajna te je tako postala i prvom Hrvaticom sutkinjom seniorskog dvoboja muških reprezentacija. Velika čast za 36-godišnjakinju kojoj je utakmica na Volkswagen Areni u Wolfsburgu zasigurno bila šlag na torti sjajne godine.

Život okrenut naglavačke

– Od te prve utakmice u rujnu pa do danas stvarno mogu reći da mi se život okrenuo naglavačke. Nisam ni u snu mogla pomisliti da će mi se toliko toga dobroga dogoditi u samo tri mjeseca. Ovo je samo pokazatelj da se i mi žene možemo ravnopravno nositi i u takozvanim »muškim sportovima« i zanimanjima, iako većina i dalje sumnja u to. Ali da ne mislite da je ovo došlo preko noći – nije. Trebalo je puno rada, treninga i odricanja da dođem do ovih utakmica, ali i to je pokazatelj svim mojim kolegicama da ništa nije nemoguće i da se ne predaju, nego da marljivo rade i treniraju te vjerujem da će nas uskoro biti i više – govori Koprivničanka Ivana Martinčić, koja ne želi naglašavati sebe u cijeloj ovoj priči. Njoj je najveće zadovoljstvo to što bi uskoro ovim korakom sutkinje na nogometnim utakmicama muških momčadi trebale postati normalna pojava.

– Naravno da sam i ponosna i sretna što je meni pripala ta čast biti prva glavna sutkinja u Prvoj hrvatskoj nogometnoj ligi, ali s druge strane, mislim da nije toliko bitno tko je probio led, nego je bitno da na tome ne stane. Bitno je da mi djevojke i žene pokažemo da se ravnopravno možemo nositi s našim muškim kolegama. Ne samo kao sutkinje u nogometu, nego i u ostalim sportovima.

Pozivu kojim joj je rečeno da će suditi njemačkim zvijezdama prvo nije niti vjerovala, ali malu tremu smanjila je podrška kolega. Društvo joj je na terenu u Wolfsburgu činila hrvatska ekipa – Goran Pataki i Sanja Rođak-Karšić kao linijski suci, Igor Pajač kao četvrti sudac te Duje Strukan i Bojan Zobenica u VAR sobi.

Razgovor s Müllerom

– Prvi me nazvao predsjednik Komisije nogometnih sudaca HNS-a Bruno Marić, koji mi je priopćio vijest da je UEFA odredila da sudim utakmicu Njemačke i Lihtenštajna. Iskreno, prvo sam mislila da me zafrkava, ha, ha. Međutim, kada je postalo jasno da je to istina, najbitnije mi je bilo da Sanja Rođak-Karšić bude jedna od pomoćnih sudaca jer se ipak dugo poznajemo i znala sam da će mi uz nju biti lakše podnijeti sav taj pritisak. Dojmovi nakon utakmice? Od samog dolaska na stadion pa tijekom utakmice, ali također i nakon nje, dojmovi su bili fenomenalni. Igrači su se ponašali fer i korektno, atmosfera je bila izvrsna. Prije utakmice sam uglavnom razgovarala samo s kapetanima obje momčadi, Manuelom Neuerom i Nicolasom Haslerom, dok su poslije utakmice prišli svi igrači, pa i izbornici, da nam čestitaju na obavljenom poslu. Posebno se malo dulje u razgovoru sa mnom i Sanjom zadržao Thomas Müller, kojeg je zanimalo kako nam je bilo suditi, jesmo li zadovoljne atmosferom… Ma stvarno samo pozitivni dojmovi i reakcije.

Foto M. Levak

Ivanu su mnogi nogometni stručnjaci pohvalili nakon utakmice kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo, naglasivši hrabrost što je već u devetoj minuti pokazala zasluženi crveni karton igraču Lihtenštajna, ali i dodijelila penal Njemačkoj. Na kraju je susret završio s uvjerljivih 9:0 za njemačku momčad.

– Svakoj utakmici pristupam ozbiljno i dobro se za nju pripremim zajedno sa svojim timom, a tako je bilo i za ovu utakmicu. Bila sam svjesna da moram opravdati povjerenje koje mi je ukazala UEFA dodijelivši mi ovu utakmicu, a s druge strane da ne smijem razočarati ni našu Komisiju nogometnih sudaca bez koje ovu priliku ne bih niti dobila. Pritisak je bio malo veći nego inače, ali nakon prvog zvižduka, puna koncentracija je bila samo na terenu i na tome kako što bolje odraditi posao. O svojim odlukama, kao i o odlukama kolega, ne volim raspravljati. Meni je bilo najbitnije da je kontrolor suđenja bio zadovoljan odrađenim poslom, a i sve one poruke i čestitke koje smo primili nakon utakmice su značile da smo posao odradili dobro. Stvarno još jedanput zahvaljujem svima na riječima podrške kako prije, tako i nakon utakmice.

Šovinistički ispadi

Iako je napravila velik korak naprijed prema ravnopravnosti u nogometu, ali i sportu općenito, Ivana se ranije znala susresti s negativnim komentarima na terenu, kao i izvan njega. Prije dvije godine je jedno šovinističko vrijeđanje igrača Solina nakon utakmice prijavila nadležnima, nakon čega je igrač kažnjen.

– Na početku karijere je bilo puno više negativnih komentara jer u to vrijeme nije bilo sutkinja na nogometnim terenima i uglavnom su stizale kritike s tribina. Sada je već lakše jer nas je iz godine u godinu sve više i ljudi su se na nas već navikli. Igrači su nas prihvatili jer vide da se trudimo dati sve od sebe i da što bolje odradimo posao. Moja su iskustva do sada više pozitivna nego negativna. Naravno da će uvijek biti i neugodnih komentara, ali takve pokušavam što prije zaboraviti. Idu li stvari nabolje? Vremena se mijenjaju, istina polako, ali se ipak mijenjaju. Vjerujem da će u budućnosti postati normalno vidjeti ženu na muškoj utakmici i da to više neće biti »nešto neobično«. Napad igrača Solina? Bilo pa prošlo. Nije bilo ugodno i zato sam prijavila slučaj nadležnim tijelima. Primila sam ispriku i od igrača i od kluba, a on je za svoj ispad bio kažnjen i idemo dalje. Ne želim pričati o izoliranom slučaju jer ipak je više dobrih i pozitivnih stvari oko mene, tako da sve one manje lijepe pokušavam što prije zaboraviti.

Ivanin odlazak u sudačke vode i nije toliko začuđujući kada se uzme u obzir da joj je i otac Mladen bio nogometni sudac. Ali prije nego što se odvažila biti sutkinjom, nekoliko je godina igrala nogomet u rodnoj Koprivnici, u klubu koji je danas lider Skupine B Druge HNLŽ.

– Iako je Koprivnica poznata po ženskom rukometu, imamo i ženski nogometni klub. U moje vrijeme ime je bilo Podravka, dok danas klub nosi ime Koprivnica. Nogomet sam igrala od svoje šesnaeste godine i u to vrijeme sam se susretala sa sutkinjama, ali nisam razmišljala da i ja pokušam suditi, iako je tata bio uporan i stalno mi govorio: »Pa daj, probaj, završi sudački tečaj…«. Nakon šest godina igranja nogometa, odlučila sam 2008. godine završiti sudački tečaj i od tada počinjem suditi. Naravno da je tata tada bio najsretniji, ha, ha. Za početak sam sudila mlađe kategorije kao glavna sutkinja, dok sam na seniorskim utakmicama stjecala iskustvo kao pomoćna sutkinja. Svoju prvu seniorsku utakmicu kao glavna sutkinja sam imala 2010. godine. Roditelji? Oni su danas jako sretni i ponosni jer najbolje znaju kakav je bio moj put od najnižih liga pa sve do ovog rezultata danas.

Igranje ipak lakše

Kada bi morala odabrati što je lakše, igrati nogomet ili suditi, Ivana bez problema pronalazi odgovor. Pritisak kod suđenja ipak prevladava…
– Naravno da je lakše igrati jer na utakmici možeš pogriješiti nekoliko puta i nikome ništa, jedino se trener i suigračice mogu naljutiti na mene, ha, ha. Kod suđenja je sasvim drukčija situacija. I svaka najmanja greška se vidi i odmah nastaje pritisak i galama, kako od igrača, tako i od navijača. Treba se znati nositi s tim pritiskom i treba biti psihički jako čvrst da se iz te greške vratiš na pravi put i odradiš utakmicu do kraja. Iako su greške sastavni dio svakog sporta, na pogreške sudaca se gleda drukčijim očima, usprkos tome što je većina njih slučajna. Ali čim uđeš u taj posao, moraš se znati i nositi s tim pritiskom.

Kao i u životu sportaša, tako i kod nogometnih sudaca nema puno vremena za odmor zbog čestih putovanja, ali i treninga. Ivani je barem ovo razdoblje malo mirnije zbog pauze u hrvatskom nogometu.

Photo: Slavko Midzor/PIXSELL

– Protekla tri mjeseca stvarno nisam imala puno slobodnog vremena i svaki slobodan trenutak sam koristila za druženje s prijateljima i obitelji. Budući da iduća polusezona počinje dosta rano, iskoristit ću dio blagdanskog vremena koji je ostao za opuštanje uz dobru glazbu, neki noviji film, ali i svakodnevne treninge jer treba biti spreman na nove izazove koji me očekuju. Moje želje kada je suđenje u pitanju? Prva želja za sljedeću godinu je da se nađem na završnoj listi sutkinja koje će suditi u Engleskoj na Europskom prvenstvu za nogometašice jer mislim da će to natjecanje biti nešto stvarno posebno. Veliki stadioni na kojima će se igrati, korištenje VAR tehnologije, prepune tribine, pažnja medija i najbolje europske igračice i ekipe… Naravno da mi je želja jednog dana suditi i finale Lige prvakinja, tu je također i odlazak na Svjetsko prvenstvo 2023. u Australiju i Novi Zeland. Što se tiče domaće lige, želja mi je suditi jednog dana finale Hrvatskog nogometnog kupa. Ma zapravo, puno je želja, ali najvažnije je ostati zdrav, pa će sve ostalo doći s vremenom, zaključuje Ivana Martinčić.

Domaća premijera najposebnija​

​Unatoč izlasku na europsku scenu, Ivani Martinčić je u posebnom sjećanju ostala utakmica na domaćem terenu u Velikoj Gorici između Gorice i Hrvatskog dragovoljca, kada je prvi put imala ulogu glavne sutkinje u Prvoj hrvatskoj nogometnoj ligi.

– To je ipak bio poseban osjećaj, bila mi je i prva utakmica s VAR tehnologijom, toj su utakmici prisustvovali svi članovi Komisije sudaca, kao i svi meni dragi ljudi, obitelj i prijatelji. Ta će se utakmica uvijek pamtiti. Ali do sada kao najdražu utakmicu bih izdvojila i utakmicu finala Europskog prvenstva za žene do 19 godina jer od te utakmice 2018. godine moja je karijera krenula naglo naprijed. Ta mi je utakmica omogućila ulazak u elitnu skupinu UEFA sutkinja i samim time i promociju u Drugu hrvatsku nogometnu ligu.