EP u gimnastici

Tin Srbić spreman je za svoje treće europsko finale: “Ne razbijam glavu s time, ali naravno da razmišljam i o zlatu”

Hina

Tin Srbić

Tin Srbić

Najveći konkurent je Talijan Carlo Macchini, jako je konstantan, odrađuje svoju vježbu, u finalu će  imati najjaču početnu od svih nas - kaže Srbić



ANTALYA Hrvatski gimnastičar Tin Srbić spreman je za svoje treće europsko finale u karijeri, a u nedjelju od 14 sati po hrvatskom vremenu boriti će se u posljednjem finalu koje će zatvoriti ovogodišnje Europsko prvenstvo u turskoj Antalyji.


– Došao je i taj dan prije. Najteži dan, jer jedva čekaš to finale i da napokon počne. Pogotovo kad si u dobroj formi kao ja sada. Nemam nikakvih problema niti s ozljedama niti bilo kakvih drugih problema. Jednostavno, jako dobro treniram ovih nekoliko dana između kvalifikacija i finala i nekako samo čekaš da dođe taj dan. Evo još malo i dočekali smo. Jako se veselim finalu – kazao je Tin.


– Miran sam kad se osjećam dobro, kad sam u dobroj formi i kad nemam potrebu nešto biti nervozan ili se ljutiti. U meni trenutno nema još nikakve nervoze, ali sutra će doći. Tako je to u velikim finalima. U tebi skroz drukčiji osjećaj izazovu, ali ako ništa drugo, bar finale sutra nije kasno, nemaš puno vremena prije za nešto misliti. Drago mi je da će prijenos biti na HRT 2, da će ljudi u Hrvatskoj moći pratiti moj nastup. Taman je nedjelja, vrijeme oko ručka… Nadam se da će me pogledati, podržati i da ću im ja pružiti zadovoljstvo i da budu sretni s mojim vježbanjem.




Iza Srbića je 6 velikih, najvećih gimnastičkih finala – olimpijsko u Tokiju 2021., dva europska, u Szczecinu 2019. i Mersinu 2020. te tri svjetska – Montreal 2017., Doha 2018. i Stuttgart 2019. I samo u jednom nije bio na postolju. Samo u Dohi kada je bio 4. na svijetu.


– To su statistike o kojima ne razmišljaš puno, ali znam ih, jer se sjećam svih svojih velikih finala. Osobno ne razbijam s time glavu nego se trudim svako finale, pogotovo veliko, ući maksimalno spreman i onda nekako znam da su šanse na mojoj strani da uspijem napraviti onako kako znam. Tako ću isto i sutra krenuti u finalu i onda me nije strah, nemam nikakvih problema s ishodom jer znam da uvijek napravim jako dobro kada tako krećem u vježbu, a sad ako bude nekih grešaka, onda je to neka druga stvar. Ali ne vjerujem u to. Vjerujem da ću biti maksimalno koncentriran, spreman i da ću taj postotak još povećati. Sada je 5 od 6 u velikim finalima, ništa idemo sutra povećati na 6 od 7.


Biti će to čak 34. europsko finale naše gimnastike od osnutka Hrvatske, a do sada smo osvojili 9 seniorskih medalja – 7 srebrnih medalja (2 Ude, 2 Srbić, Seligman, Možnik, Benović), jednu broncu (Seligman) i jedno zlato koje nam je donio današnji predsjednik HGS-a Marijo Možnik.


– Puno mi znači što je Marijo jučer došao ovdje i što će biti uz mene u finalu. On je jedan od mojih boljih prijatelja, moj sportski uzor, a pogotovo mi je drago što je ovdje nakon svega što je proživio zadnje vrijeme. Puno mi znači da Marijo, koji jedini od nas ima to europsko zlato, bude sutra tu i da me podrži. Baš mi je i njegov trener Tigran Gorički poslao poruku da mi je EP još jedino natjecanje gdje nisam sustigao ili prestigao nekog hrvatskog gimnastičara pa da je vrijeme da se to promijeni. Ne razbijam glavu s time, ali naravno da razmišljam i o medaljama i o zlatu. Ali, kad dođe taj trenutak ja ću fokus staviti na svoju vježbu, svoju izvedbu, a ishod ćemo onda vidjeti.“


Srbić je kvalifikacije završio s ocjenom 13.966 iz 5.5 starta i kao treći se plasirao u sutrašnju borbu za medalje.


– Najveći konkurent je Talijan Carlo Macchini, jako je konstantan, odrađuje svoju vježbu, u finalu će  imati najjaču početnu od svih nas. Tu je i Robert Tvorogal kojeg ne volim baš izdvajati jer nekako smatram da nije na toj razini koje ocjene često dobiva, ali odrađuje svoju vježbu i valjda zbog te konstante da je stalno tu u finalima, ima i tu reputaciju kod sudaca. Iako, ima i dvije medalje, jednom je i mene pobijedio na EP-u u Mersinu kada je bio zlatni. Ostatak dečkiju možda nije na toj našoj razini, ali europsko finale je, to su sve mladi dečki, uvijek netko može iznenaditi.


S čime bi bio sretan kad u ponedjeljak popodne sjedne u avion za Zagreb?


– Već sam zadovoljan jer sam imao turbulentnu prošlu cijelu godinu, vraćanje od ozljede ključne kosti, mijenjanje pravila, prilagođavanje tome i bilo je jako, jako teško. Imao sam ogromnih problema. Povratak na ovu razinu velikih finala mi je samo po sebi veliko zadovoljstvo, ali nikada ne stajem tu. Bio bih zadovoljan sa svojom agresivnom izvedbom kakvu ja inače volim izvoditi. I znam da ću tako krenuti u vježbu. Znam da ću se u ponedjeljak vraćati zadovoljan, kako god finale završilo, ali u meni je jednostavno ta želja za borbom za medalje prevelika. S bilo kojom medaljom bio bih prezadovoljan. I za to ću se i boriti.


Tin će u lov na još jednu veliku medalju krenuti kao peti prečaš.