SPLIT Hajduk je u utorak navečer predstavio novog trenera Valdasa Dambrauskasa, sunarodnjaka i velikog prijatelja aktualnog sportskog direktora Mindaugasa Nikoličiusa. Njegov dolazak nije neočekivan već danima i mjesecima nagađalo se kada će se dogoditi taj trenutak da se dva Litavaca nakon Gorice ponovno „spoje“ surađuju.

Njegov dolazak na Poljud izazvao je raznolike komentare navijača na društvenim mreža. Jedini su oduševljeni novim potezom Nike nakon što je u ljetnom prelaznom roku doveo čak 15 novih igrača, drugi nisu protiv novog trenera, ali mu baš ne vjeruju. Na predstavljanju medijima i navijačima, koji su nastupnu presicu Dambrauskasa zajedno sa čelnicima kluba mogli pratiti putem Hajduk Digital TV, novi trener imao je, usudili bih se reći, u najmanju ruku presicu kao da je u rangu Josea Mourinha. Naime već od prve utakmice koju će voditi, trebali bi svi zajedno vidjeti jednog novog preporođenog, razigranog Hajduka.

Teško je to objektivno očekivati. Najveća pogreška u cijelog priči je što mnogi stalno spominju Goricu gdje Dambrauskas radio jednu sezonu, pokušavajući je usporediti sa trenutno situacijom u Hajduku. Nije nikakva tajna da su bijeli više od 16 godina u krizi igre, a time automatski u krizi rezultata, jer su od zadnjeg osvojenog prvenstva u sezoni 2004/05 osvojili tek jedan Kup Hrvatske i to u prvom mandatu Igora Tudora na klupi Splićana. Bilo je to u sezoni 2010/11.

Da se vratimo novom treneru i njegovom jednogodišnjem boravku na klupi Gorice. Istina da je podigao vrijednost momčadi i igrača, ali nije ostvario nikakav rezultatski uspjeh. Nije osvojio prvenstvo, Kup, nije izborio plasman u jedno od europskih natjecanja. Istina u 30 utakmica na klupi ostvario je 54% pobjeda, imao samo šest pobjeda. U Hajduk je doveden da pokuša učinit sve da što je u njegovoj moći da ispuni neki od ciljeva koji su implementirani u Strategiji kluba za period 2021.-2027.godina. Neće mu to biti nimalo laka zadaća. Bez obzira što je bio trener Gorice on nije osjetio pritisak koji svakodnevno stvaraju navijači i mediji na trenera i igrače na Poljudu.

Osim toga, vrijeme mu nije saveznik, nitko ga neće čekati, treba početi pobjeđivati već od subote i sraza s Dragovoljcem. Isto tako nitko nema strpljenja, odmah treba krenuti u borbu za trofeje. Uz dužno poštovanje spram Žalgirisa i Ludogorca sa kojima je osvajao trofeje, Hajduk je nešto sasvim drugo. Biti trener je jedan od najzahtjevnih i najstresnijih poslova.