Što kaže običan puk? Uza svu izvrsnost »Barcine« igre ima i onih koji će ovako reći: »Barcelona je već svima dosadila. Kakav je to nogomet kad je sve savršeno?«. Ivica Olić, momak koji je lani svojim pogocima odveo Bayern u madridski finale, a danas iz dana u dan muku muči s potpunim oporavkom poslije zahtjevne operacije koljena, ovako je komentirao posljednje igre »Blaugrane«: 

– Znate kako danas igra »Barcelona«? Kao nekad Rafael Nadal na zemlji. Ubija, brate. Nadala jedno vrijeme nitko nije mogao dobiti na zemlji. Nitko. Tako moćno danas djeluje Barcelona. Samo, jednog se dana pojavio Đoković i sada on »ubija«, ha, ha… Znam, nogomet je nešto drugo. Barcelona je favorit, ako se Manchester United povuče – jadna im majka, ali imaju i »vragovi« svojih aduta. Ja u prvom redu skidam kapu Giggsu koji u 37. godini igra fenomenalno. Rooney je, naravno, priča za sebe, ali nisu samo Rooney i Giggs Manchester United. To je fenomenalna momčad iza koje je odlična sezona. I nema boljega finala od ovoga – poručio je Olić, koji je lani u četvrtfinalu zagorčao život Siru Alexu Fergusonu. Po jedan pogodak na Allianz Areni i Old Traffordu. Tempi passati. Ferguson ove godine misli ozbiljno. Čak i protiv »dosadne« Barcelone, protiv koje nije imao spreman odgovor prije dvije godine u Rimu. Što se promijenilo u međuvremenu?   

Sedmorka iz Rima

U Barceloni jako malo. Večerašnju utakmicu počet će sedmorica igrača koji su istrčali u Rimu u dvoboju istih suparnika (Valdes, Pique, Puyol, Busquets, Xavi, Iniesta, Messi). Kao produkt »Barcina« omladinske škole, Guardiola je i kao igrač i kao trener uvijek gajio isti stil igre. Barcelona danas igra onako kako je Pep učio svoje učenike u čuvenoj »La Masiji«, momke koji su danas najbolji igrači na svijetu. Njihov »hipnotizirajući« nogomet kratkih pasova učinio je Barcelonu i Španjolsku apsolutnim vladarima današnjice. Možda i svih vremena. Nitko nikada nije igrao nogomet takvom lakoćom. Nekima je već postala nepodnošljiva. Pasovi. Posjed lopte i kontrola igre. I protivnika koji od silnoga umora »puzajući« napušta stadion »izmrcvaren« do iznemoglosti. Alex Ferguson je dovoljno iskusan trener da ne bi znao postaviti igru protiv Barcelone, ali prije dvije godine nije uspio zaustaviti Guardiolinu »nogometnu filharmoniju« u kojoj nikad nema krivih tonova. Kako onda pobijediti tu »savršenu Barcelonu«? 

Odgovor zna Jose Mourinho, koji je lani u polufinalu s Interom napravio »podvig karijere«. Ljubitelji Barcelone reći će da je to moguće samo kada »Messi ima slobodan«. I potpuno su u pravu. Ako »Barca« i Leo imaju svoj dan, sve taktike ovoga svijeta padaju u vodu. Čak i temeljita priprema utakmice jednog od najboljih nogometnih stručnjaka svih vremena, Sira Alexa Fergusona, koji je sinoć na Wembleyju motrio na svaki pokret svojih igrača koji su se punili samopouzdanjem dok su »bušili« vratare tijekom pucačkoga treninga i urlali iz petnih žila svaki put kada bi se iza njihovih leđa zatresla mreža.   

Različiti karakteri

– Neće biti isto kao prije dvije godine – govorio je jučer pred novinarima u konferencijskoj sali na Wembleyju Sir Alex Ferguson.

– Bolje smo se pripremili za Barcelonu nego uoči rimskoga finala. Nije bilo promjena u igračkom kadru, ali imamo drukčije karakteristike, pogotovo po pitanju iskustva naših igrača. Ovo će u svakom slučaju biti drukčija utakmice. Ne razmišljam o njoj na način da ćemo se nekome svetiti. Uostalom, u Rimu su nas neke katastrofalne pogreške koštale poraza, ovaj put moramo biti puno koncentriraniji. 

Osim što ih dijeli 29 godina, između Josepa Guardiole i Alexa Fergusona silna je karakterna razvalina. Guardiola je, baš kao i njegov modni izričaj, elegantan i odmjeren u izjavama, jednako tako rijetko gubi prisebnost bez obzira na činjenicu pobjeđuje li njegova momčad ili gubi. Ferguson, za razliku od Guardiole, ima kratak fitilj, a njegova osorna narav često ga dovodi u konflitke s novinarima i sucima. Bez obzira na godine, Sir Alex mahnito slavi svaki pogodak svoje momčadi i razvlači žvakaću prije negoli mu ista ispadne iz usta kada zaurla na suce ako osjeti nepravdu. I sinoć je na Wembleyju žvakao, ali nije imao na koga ni zašto vikati. Kao da se čuva za večerašnji obračun. Dakle, još jednom: Guardiola ili Ferguson? Možda pomogne izjava Gerarda Piquea, stasitoga »Barcina« braniča, koji je imao tu privilegiju učiti od obojice. 

– Guardiola i Ferguson su rođeni motivatori. Uvijek sam govorio, meni je Ferguson bio kao drugi otac. Moja je obitelj bila u Barceloni, Sir Alex mi je pomagao u svakom pogledu, ne samo u profesionalnom. Na tome ću mu uvijek biti zahvalan.   

Na Piqueovu žalost, na Wembleyju sinoć nisu odzvanjali hitovi njegove voljene Shakire nego Lady Gage, ali preboljet će to ako večeras još jednom postane europski prvak s Barcelonom. Uostalom, kaže jedan engleski kolega sinoć na Wembleyju da će Leo Messi još uvijek prije napuniti stadion nego Lady Gaga, refreni pjesama kojih mu, uzgred, što ih više sluša, jednako zvuče. Ukusi se razlikuju. Gospodinu je Lady Gaga dosadila. I to je za ljude. Samo… Kome to može dosaditi nogomet Lionela Messija i Barcelone?