ZAGREB – Sada je definitivno jasno da godina na izmaku mora zauzeti posebno mjesto u povijesti hrvatskog klupskog nogometa. Naime, najsvježiji podaci specijaliziranog internet portala Transfermarkt.com kažu da je tržišna vrijednost svih igrača HT Prve lige u proteklih dvanaest mjeseci porasla za nevjerojatnih 80,05 posto.

Doduše, odlučite li provjeriti navedeno, dočekat će vas drugačije brojke. Transfermarkt kaže da porast u odnosu na 1. siječnja ove godine iznosi 83,6 posto, ali pri tome u obzir uzima tadašnju vrijednost Varaždina, od 2.1 milijun eura, koji je u to doba bio u Drugoj HNL. Zdrav razum i logika, pak, govore da taj postotak može imati smisla samo ako se račun radi s klubovima koji su tada bili članovi elitnog razreda natjecanja.

Preciznije, iz jednadžbe treba izbaciti Varaždin i ubaciti Rudeš. Budući da je momčad bivšeg prvoligaša iz zapadnog dijela Zagreba početkom ove godine imala tržišnu vrijednost od 4.6 milijuna eura, matematika kaže da točan rast vrijednosti svih igrača HT Prve lige u spomenutom razdoblju iznosi 80,05, a ne 83,6 posto.

Međutim, kako bi se reklo u reklamama, to nije sve. Ni izbliza. Po prvi put u povijesti hrvatskog klupskog nogometa, igračka supstanca HT Prve lige na nogometnom tržištu vrijedi više od dvije milijarde kuna. Preciznije, procjena Transfermarkta kaže da se radi o svoti od 272.30 milijuna eura. U kunama to iznosi dvije milijarde i 27 milijuna.

Gorica i Rijeka

Suvišno je isticati da su najveći utjecaj na ovaj korak od sedam milja imali Dinamovi igrači, kojima su cijenu podigli sjajni nastupi na međunarodnoj sceni, odnosno proboj do osmine finala Europske lige te odlične partije u Ligi prvaka i dresovima njihovih reprezentacija Jednostavno, 2019. godina bila je, u tom smislu, više nego fantastična za klub iz Maksimirske 128.

Na primjer, Bruno Petković je prije dvanaest mjeseci bio procijenjen na 850 tisuća eura, a danas vrijedi 15.5 milijuna. U istoj valuti. Dani Olmo je, pak, eksplodirao, zahvaljujući izvedbama u modrom dresu i na U-21 Europskom prvenstvu. Konkretnije, 1. siječnja ove godine nalazio se na respektabilnih 6,5 milijuna eura. Danas je, prema Transfermarktu, njegova cijena 35 milijuna eura, što znači da je kroz dvanaest mjeseci »poskupio« skoro pet i pol puta.

Kada su u pitanju ostali prvoligaši, najviše razloga za zadovoljstvo ima Gorica, koja je dobila definitivnu potvrdu kvalitetnog rada svog sportskog direktora. Mindaugas Nikoličius stigao je u srce Turopolja uoči početka prošle sezone, sa zadatkom da pronađe igrače niske cijene i visokog potencijala. Danas je savršeno jasno da je 36-godišnji Litvanac pravi majstor svog zanata.

Početkom ove godine Gorica je Dinamu prodala Iyayija Atiemwena za 2.65 milijuna eura, a Farouk Miya je u ljetnom prijelaznom roku otišao u turski Konyaspor za 1.5 milijuna eura. Bez obzira na te transfere, vrijednost momčadi se u proteklih dvanaest mjeseci više nego udvostručila. Povrh toga, Gorica u svojim redovima ima Kristijana Lovrića, čija je cijena ove godine otišla sa 200 tisuća na 3.5 milijuna eura. Dodatnu vrijednost od 1,8 milijuna eura, čini i Cherif Ndiaye, koji je prošlog siječnja stigao bez odštete.

Povijesna godina

Što se Rijeke tiče, nije bilo puno velikih pomaka. Zahvaljući više nego pristojnoj golgeterskoj formi, Mirko Antonio Čolak je u ovoj godini skočio sa 1.9 na 3 milijuna eura. Većina ostalih igrača je ostala na istoj ili nešto višoj razini, uz jednu iznimku. Naime, Ivan Lepinjica je na početku ove godine bio nogometni anonimac za širu nogometnu javnost, a danas je igrač od milijun eura.

Gledajući kroz igračku vrijednost, potencijalno dobru vijest za HT Prvu ligu predstavlja činjenica da će iduće sezone imati čak pet predstavnika u europskim klupskim natjecanjima. Naravno, pod uvjetom da se ne ponove Gzira United i CSKA iz Sofije. Sasvim je jasno da bi eventualni plasmani u skupine Lige prvaka i Europske lige označili novi rast cijena igrača hrvatskih klubova.

Međutim, teško je očekivati da će 2020. nadmašiti 2019. Jednostavno, klubovi iz HT Prve lige žive od izlaznih transfera, što znači da bi dva prijelazna roka u idućoj godini mogla donijeti nekoliko odlazaka najvrijednijih igrača. U svakom slučaju, sasvim je jasno da je 2019. posebna godina u povijesti hrvatskog klupskog nogometa.

Više u Europi

Kada se u obzir uzmu pozicija u Europi po ukupnoj vrijednosti igrača i UEFA-ina tablica koeficijenata, prema kojoj se određuje broj klubova u europskim klupskim natjecanjima, ispada da HT Prva liga ne pruža koliko bi trebala na međunarodnoj sceni. Naime, prvi kriterij nosi petnaestu poziciju na Starom kontinentu, s time da neke neznatno skuplje lige imaju veći broj klubova, a drugi smješta učinak hrvatskih klubova u zadnjih pet godina na devetnaesto mjesto.

Preciznije, na UEFA-inoj tablici koeficijenata Hrvatska, između ostalih, gleda u leđa Austriji (340.13 milijuna eura/12 klubova), Danskoj (224.10/14), Češkoj (247.6/16), Cipru (114.30/12), Škotskoj (232.55/12), Grčkoj (302.95/14) i Srbiji (231.25/16). Uz dužno poštovanje prema staroj mudrosti koja kaže da igraju momci, a ne novci, i činjenici da Dinamo trenutno čini više od pola tržišne vrijednosti HT Prve lige, teško se oteti dojmu da hrvatski klubovi moraju pružati više u Europi.