Klub je fantastično organiziran, sve nam je na pladnju. Ja se isključivo moram baviti svojim poslom. Uvijek sam se više vidio kao klupski trener nego kao izbornik. Svaki trening je užitak – kaže Slaven Bilić
MARIBOR Maribor. Hotel »Habakuk«. Slaven Bilić. I Vedran Ćorluka, Aljoša Asanović, Nikola Jurčević, Miljenko Rak, Mladen Pralija, Jurica Rakić, Davor Gavran. Hrvatska u malom. Odore su, međutim, drukčije. Na srcu više nije prepoznatljiv grb HNS-a, nego moskovskog Lokomotiva. Oni više nisu »kockasti« nego »željeznodorožniki«. Hrvatski »željezničari« na moskovskom kolosijeku. Odlučni da u tri godine ispune želju ambiciozne predsjednice Olge Smorodskaje pa da »Lokomotiv« otme primat »Zenitu«. Nije nemoguće.
– Prvi dojmovi su odlični – kaže Slaven Bilić.
– Ljudi koji kažu da nismo igrali dovoljno hrabro na Euru, nemaju pojma o nogometu ili su zlonamjerni. Ili jedno i drugo. Godi mi što su me zvali mnogi ljudi iz Engleske, Italije, kao i mnogi prijatelji i pitali me recept za Španjolsku. Ljudi su govorili i da su Španjolci dosadni. Nisu oni dosadni, oni su daleko najbolji. Finale je vrlo jednostavno za objasniti. Španjolci su odigrali najbolju utakmicu na prvenstvu, Talijani imali peh i kad se to spoji, rezultat je takav kakav je.
– Bez obzira na finale, Pirlo je bio najbolji igrač. Italija i mi smo bili najugodnija iznenađenja prvenstva, ostavili smo najbolji dojam, osim Španjolaca koje više nitko i ne tretira kao normalnu momčad.
– U redu, Messi je zabio strahovito puno pogodaka, ali »Barcelona« nije osvojila španjolski naslov niti je osvojila Ligu prvaka. Neki kažu Casillas, ali on je na EP-u bio u rangu Pletikose. Nije imao puno posla, ali ono što je obranio bilo je vrhunski. Zatekli ste me. Najlakše je reći Messi, ali čovjek nije ništa osvojio.
– Zavisi što ima, ha, ha… Vi biste da vam ja malo otkrivam ekskluzive. Pričali smo… Ne znam. Završit će na kraju onako kako je on zaslužio svojim igrama i ponašanjem izvan terena. To mora doći na naplatu.
– Klub je fantastično organiziran, sve nam je na pladnju. Evo vam jedan primjer. Ja onako, skoro sebi u bradu, kažem da je ovdje dosta vruće. Jedan frajer mi za minutu nosi isprintani papir na kojemu je popis temperatura u mjestima gdje se pripremaju ostali klubovi. Toliko su pedantni. Ja se isključivo moram baviti svojim poslom. Ovo je točno ono što sam htio. Grad je strava, iako još nisam bio u njemu, uostalom uvijek sam se više vidio kao klupski trener nego kao izbornik. Jedva čekam da počne prvenstvo, svaki trening je užitak. Sve je za sada jako dobro.
Koje ste ciljeve postavili?
– U svojoj karijeri trenirao sam »Hajduk« i hrvatsku reprezentaciju, što znači da sam navikao svaku utakmicu ići na pobjedu. Branio se malo dublje kao protiv Španjolske ili napadao kao protiv Andore. Hoću li u »Lokomotivu« uspjeti napraviti takvu momčad da ćemo se protivnicima nametati posjedom lopte ili ćemo igrati tvrdo pa na kontre, to ovisi o ovom prijelaznom roku, kao i o igračima koje upoznajem. Međutim, od prvoga do zadnjega kola ići ćemo na pobjedu. Naravno da ni mene, niti klub ne zadovoljava sedmo mjesto, mi ćemo pokušati biti prvi, a kamo će nas to dovesti, ja u ovom trenutku zaista ne znam.
Komunikacija
Sve su pretpostavke da Ćorluka neće biti jedino hrvatsko pojačanje uoči nove sezone »Lokomotiva«?
– Ne bih o imenima. Jasno je da smo u mogućnosti dovesti još nekoliko kvalitetnih igrača, ali ne želim dovoditi igrače na brzinu. Ne želim nikoga odbaciti bez prave provjere. Dakle, ne želim žuriti, osim kad je u pitanju Ćorluka, za kojeg se zna. Procijenio sam što nam nužno treba i odredio pozicije i tipove igrača.
Budući da su se svi igrači pokupili u sobe kad ste se spustili u predvorje hotela, ispada da svojom pojavom izazivate strahopoštovanje?
– Nisam trener tiranin, ha, ha… Momci rade i šute, imaju odličan odnos prema treninzima, igri, okvirima klupskoga ponašanja. Evo, igrali smo 4×12 minuta i još nije pao gol. Gledam ih, igraju, lome se, padaju jedni preko drugih, dižu se, igraju dalje… Dosudim ja jedan prekršaj na 25 metara od gola kad ono ovi što se brane počinju namještati živi zid. Meni malo čudno, ali OK. Međutim, u jednom trenutku ovaj što kani pucati zove sva tri svoja igrača da i oni stanu u živi zid. Ne mo’š vjerovati. Toliko ozbiljno shvaćaju svaki trening, ali to je u njima od pionirskih dana. Takve su sve ruske momčadi.
Kako komunicirate s igračima?
– Naučio sam nešto. Mječ je lopta, ha, ha… Naučio sam dvadesetak osnovnih riječi. Doduše, jezici su slični. Ako se radi o nogometnim stvarima mogu razumijeti kontekst rečenice, ali trebat će vremena naučiti govoriti na ruskom. Imam u klubu prevoditelja Stjepana koji je živio u Rovinju od osme do jedanaeste godine pa zna hrvatski. Na sastancima prije treninga i na treningu pokušavam objasniti igračima ono što želim, malo rukama, malo jezikom, ha, ha… Malo ruski, malo engleski… To je situacija koju ću pokušati što prije riješiti. Iz respekta prema ljudima u klubu, igračima, ali i prema poslu nastojat ću, što je prije moguće, naučiti ruski.
Disciplina
Kako su vas prihvatili igrači?
– Nije istina da nismo razgovarali, učinili smo to četiri puta. Rastužio me njegov nastup u novinama, jer su me moji roditelji naučili jednu stvar – biti iskren. Što ako još netko to učini? Da se razumijemo, u ovih šest godina je i u našoj momčadi bilo koncerata. Startalo je s Fontanom prije prve utakmice u Moskvi, iako je to bilo dječački, ali dogodila se i morao sam reagirati. Bilo je još situacija, bila je i Funtana, znao je netko nešto reći u novinama, ali kaže to i Ballack. To je tako, ali pritom je bitno da se ne prelaze okviri. Svaki put kada bi se prešli, uslijedila je kazna.
– Ruski igrači su tradicionalno disciplinirani, oni bez pogovora sve slušaju, kad se ide u hladnu vodu, ide se, kada se trči, trči se. Oni ne grintaju da je vruće, samo mi grintamo, a oni nas, na sreću, ne razumiju. To je radna nacija, ali to samo po sebi nije dovoljno jer je cijela liga takva. Na žalost. Međutim, motorični su, brzi, uz par pojačanja mogli bismo imati jak potencijal. Međutim, ja i dolazim iz momčadi koja je bila puna talenata, ali i iz jedne vrlo radne momčadi koja je trenirala punom parom.
Kako vam je bilo gledati »hrvatski« finale Europskoga prvenstva između Španjolske i Italije?
– S jedne strane mi je bilo teško jer vidiš da su u finalu zasluženo igrale dvije momčadi s kojima smo bili al pari, a s druge strane mi je drago jer je to dokaz da smo igrali dobro.
Kako vidite reprezentaciju poslije Bilića? Dolaze vaši suigrači Davor Šuker i Igor Štimac?
– Iskreno rečeno, ne pratim puno te stvari. Ovdje nema hrvatskih novina, a ja baš nisam frik za internetom. Uostalom, imam puno posla. I-Pad faktički nisam ni upalio. Međutim, znam sve to, jer to već dugo traje. Ja se jedino mogu još jednom zahvaliti medijima, hrvatskoj javnosti, igračima najviše, ali i HNS-u na čelu s predsjednikom Vlatkom Markovićem i glavnim tajnikom Zorislavom Srebrićem, ali i svim ljudima u zajednici koji su nam osigurali fenomenalne uvjete i apsolutnu autonomiju. Novim ljudima želim svu sreću, nadam se da će Hrvatska nastaviti tamo gdje smo stali. Trebat će im znanja, sreće i, kao i svima, vremena. Šuker? Znam ga kao igrača i kao osobu. On je u povijesti hrvatskoga nogometa najpoznatiji igrač, ali i veliki čovjek i sportaš. On je Šuker bilo gdje da se pojavi. Kako će on raditi, ne ovisi samo o njemu, nema on čarobni štapić da će promijeniti sve naglavačke. Međutim, ima tu karizmu i CV koji je strašan. Naravno, trebat će mu pomoć najbližih suradnika.
Je li vam smetalo što su vam tražili nasljednika dok ste još bili debelo »unutra«?
– Ne. Uostalom, ja sam sam rekao da idem i objavio uoči Europskoga prvenstva da sam postao trener »Lokomotiva«. Ne dijelim mišljenje onih koji su smatrali da sam odabrao krivi tajming. Ja sam htio razriješiti svoj status. Mogao sam se ja dogovoriti s klubom da ne izmazimo u javnost prije EURO-a. Međutim, kako bih ja to skrivao mojim igračima. Činjenica da sam izašao u javnost s viješću mi je čak i malo pomogla.
Štimcu treba podrška
Što očekujete od Igora Štimca?
– Hrvatska ima tešku skupinu. To sam govorio i prije, to govorim i danas, iako su ljudi mislili da ja to govorim s pozicije izbornika. Na žalost, u Hrvatskoj se često mijenja retorika ako si pozicija ili opozicija. Svaka skupina je teška, trebat će sreće, znanja, da se lopta od stative odbije u gol, a ne odbije u polje da bi se prošla skupina. Ta se skupina na papiru medijski može postaviti na ovaj ili na onaj način. Iz te smo skupine jedino mi bili na EURO-u, nositelji smo, ali isto smo tako bili iks puta do sada, ima tu puno nagaznih bombi. Trebat će strpljenja i podrške. Mislim da smo ostavili jako dobru momčad i dobru situaciju. Ostavili smo momčad koja je dobra, kompaktna, dosta mlada, puna motiva, samopouzdanja. Ono što je najbitnije, ovi momci su u zadnjih šest godina naučili što moraju raditi, čega se moraju odricati, koliko moraju trenirati i slušati. I kad ih vidiš i kad ih ne vidiš. Svaka im čast. Igor će sigurno donijeti neke svoje ideje, a mislim da ima dobro meso s kojim može baratati. Mislim da smo dobro radili.
Niste li rekli da biste za svoj izbornički opus sebi dali odličnu peticu?
– To je bilo dan poslije dolaska kada sam još uvijek bio vruć i pod dojmom, umoran. Ja sam pritom više govorio o nekom svom osjećaju, o tome kako je meni bilo u ovih šest godina. Uostalom, nisam ja taj koji će ocjenjivati svoj mandat, niti ja po tom pitanju mogu biti objektivan. Uostalom, ispadaš ljigav u toj pretjeranoj objektivnosti. Međutim, moj izbornički mandat sigurno nije za ocjenu pet iz uspješnosti. Samim time što se nismo uspjeli plasirati na Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi mislim da je on samo dobar.
Hoćete li biti na raspolaganju novom izborniku ako zatraži savjet ili informaciju?
– Apsolutno. Uostalom, u mom klubu će imati jako bitnoga igrača.
