Dogovor je bio da ih napadnemo i to mi se svidjelo jer mislim da sa svakim možemo igrati dobar nogomet, ali očito je da će morati proći određeno vrijeme prije nego što se otpuste kočnice u glavi – kaže Lisjak
RIJEKA Robert Lisjak po već ustaljenoj riječkoj praksi bio je jedan od najboljih ljudi u »Rijekinoj« momčadi na gostovanju i minimalnom porazu u Koprivnici. Vratar »bijelih« nije imao toliko posla, no na kraju je ipak morao po jednu loptu u svoju mrežu.
Još jednom se pokazalo da »Rijeka« neovisno o dobroj Lisjakovoj formi i kvalitetnoj igri u obrani cijele momčadi teško može nešto napraviti na gostovanjima ako nije u stanju iskoristiti svoje prilike. Posebno kada su u pitanju gostovanja kod momčadi koje spadaju u sam vrh hrvatskog nogometa poput »Dinama« ili »Slaven Belupa«.
– Utakmica je bila borbena, čvrsta na sredini terena – govori Lisjak. – Mi smo dosta čvrsto izašli. Visoko smo stali s Dujom i Čagijem koji to mogu dobro odraditi. Nismo bili dovoljno konkretni, ali to je naša stara mana da ne uspijemo sve ono dobro što napravimo pretvoriti u golove.
Pogodak ste primili nakon što ste sredinom nastavka trkački pali, a Koprivničani zaredali s nekoliko kornera i ubačaja s bokova?
– Mislim da je to više u pitanju strah nego bilo što drugo. Oni su nas malo ulovili na buku, došao je jedan korner, pa se nije dobro izbio pa je nastalo malo panike… Dobro, možda smo malo pali i trkački jer i sami znamo da imamo nekoliko igrača koji nisu u vrhunskoj formi. Ali, unatoč svemu tome »Belupo« nama nije napravio neke šanse.
Do gola jedini otvoreni udarac bio je onaj Benkov u prvome poluvremenu?
– I nakon gola kada smo se potpuno otvorili – Havojićev. Mi smo ipak u tom dijelu dobro odreagirali, zaustavili smo jedan »Belupo« koji je realno dobra momčad, prema igračima i svemu ostalome oni su ekipa za vrh. Mi smo njima dobro parirali, ali nedostajao nam je gol.
Vrhunski pristup
I sreća vam je malo okrenula leđa, dvije vratnice u dvije utakmice zaredom uzele su vam vjerojatno tri boda?
– Istina. Lopta koja je mogla završiti unutra udarila je u stativu. Nedostaje ti par centimetara. Kasnije lopta šeće po pet metara, naša dvojica igrača je ne uspijevaju ugurati u mrežu. A nama s druge strane uđe lopta u mrežu nakon što frajer promaši loptu. Po svemu ta lopta treba ići u moj donji lijevi kut, a njemu lopta prođe na vanjski dio noge i završi u kontra rašljama. Uopće nije bio realan udarac. Do sada nismo bili hrabri, a sada smo bili hrabri, odigrali smo OK, ali nas je sreća napustila.
Mislim da smo zaslužili više. Pristup je bio vrhunski, išli smo po pobjedu. Nismo se išli braniti, uloviti bod. Dogovor je bio da ih napadnemo i to mi se svidjelo jer mislim da sa svakim možemo igrati dobar nogomet, ali očito je da će morati proći određeno vrijeme prije nego što se otpuste kočnice u glavi.
Ištuku je najteže
Ištuk dosta mijenja, traži idealnu momčad, na neki način radi ono što obično treneri rade početkom priprema?
– Ali, treba uzeti i jednu drugu stvar. Čuline nema. Cijele pripreme je igrao sve do »Intera« dok se tamo nije ozlijedio. Onda Meksikanac je došao pa se ozljedio, pa ga ima, pa ga nema, pa netko mora umjesto njega uskakati u momčad. Onda Tadejević. Ušao je umjesto Čavala, ustalio se pa ga sada nije bilo jer se razbolio. Uvijek je neki miks.
Treneru je najteže, pogotovo treneru koji dođe u hodu koji nije imao prilike proći s tom ekipom pripreme. Trener ipak u pripremama ima 45 dana vremena da upozna sve igrače. On je došao, nije znao dobro igrače jer je to normalna stvar. Možeš ti vidjeti nekoga igrača na utakmici, ali ti moraš živjeti s njim da bi ga dobro upoznao.
Uvijek se nakon serije rezultata koji nisu u skladu s očekivanjima dovodi u pitanje kvalitete igrača. Ima li »Rijeka« kvalitetu?
– Ja mislim da ova momčad puno više zavrijeđuje. Imamo mlade reprezentativce, iskusne igrače otraga koji igraju vrhunski osim kada im se dogodil slabiji dan. Čagalj i Baković vrhunski igraju ove sezone, recimo da su imali slabiji dan, skupa samnom, u Zadru. Sve ostalo su odigrali na vrhunskoj razini. Tu su bivši mladi reprezentativci Kreilach, Vukman, Dedić i Salčinović su OK igrači, tu su i Meksikanci…
Ova momčad vrijedi puno više, e sad zašto to ne pružamo ne znam. Je li to pitanje glave ili nečeg drugog. Ne znam
Kakav pritisak
Možda je jednostavno u pitanju teret očekivanja kojega sobom nosi igranje za »Rijeku«. Taj pritisak je ponekad možda nerealan, ali to čini bitnu razliku između »Rijeke« i drugih klubova. Mnogi dobri igrači se nisu mogli nositi s time?
– Ja sam odrastao u sredini gdje nema pritiska. U »Slaven Belupu« nema pritiska. Imaš pet navijača koji se nešto deru pa se to sutra već zaboravi. Ne znam kakav pritisak igrači »Rijeke« mogu imati. Recimo, vrijeđanje s tribina. Pa gdje god da dođeš dobacuju ti nešto s tribina.
Ja moram biti drugačiji, moram biti koncetriran 90 minuta na svoj posao, ne smijem skrenuti pogled jer uvijek može doći neki zalutali metak. Dakle, ja ni ne čujem tribine. Meni pritisak ništa ne znači. Najgore što ti se može dogoditi je da izgubiš utakmicu. Ti si u panici jer ćeš izgubiti utakmicu i izgubiš je. Pa bolje je onda da budeš smiren i koncentriran i daš sve od sebe. Ako u tom slučaju izgubiš utakmicu onda si nemaš što prigovoriti.
Nakon poraza u Kranjčevićevoj navijači su vas ispratili sa zvižducima i pogrdnim povicima u svlačionicu što u Koprivnici nije bio slučaj unatoč porazu?
– Jedan dio navijača je pljesakao, a pojedinci su se derali prema igračima i mene je to jako razljutilo. Pogotovo nakon onakve utakmice. Ostao sam s njima, pitao ih zbog čega se deru na nas. Rekli su da ne misle na mene, ali ja sam rekao da sam sastavni dio ekipe i kada se dereš na bilo koga u bijelom dresu dereš se i na mene.
Rekao sam dečkima da smo dali sve od sebe. Bilo je šansi, borbe, duel igre, tučnjave s njima, gdje nismo dali da se ponašaju bahato prema nama. Stali smo čvrsto iza »Rijekinog« grba i to smo htjeli i pokazati. Rekao sam navijačima da smo zbog toga zaslužili pljesak i na kraju smo ga i dobili.
Nije bilo realno fućkati, jer stvarno smo dali neću reći 100 jer ne može se uvijek to dati, ali barem 90 posto. Htjeli smo dobiti utakmicu i sve smo napravili da u tome uspijemo, a to što nam neke stvari nisu išle za nogom to je nešto drugo. Htijenje, želje i volja su bili na visini. Ako ovako nastavimo dalje onda će biti dobro. Mi moramo povezati par pobjeda zaredom i opet smo tu.
