Prva HNL

Rijeka slavila na Kantridi; Osijek pobijeđen 1:0

Ivan Volarić

»Rijeka« nije odigrala utakmicu za pamćenje, ali zaslužila je tri boda na oproštaju od svojih navijača. Ako ništa onda zbog trke i angažmana. Povremeno i igre.



RIJEKA U 88. minuti utakmice u jeku očajničkih pokušaja Osječana lopta ubačena iz slobodnog udarca stigla je do usamljenog Ive Smoje u srcu peterca. Gostujući kapetan uputio je s nekoliko metara udarac kojega je Lisjak  odbio nogom na nogu – Zorana Kvržića.


»Rijekin« krvnik iz četvrtfinala Kupa dobio je priliku na ispravak, ali ovoga puta nije bio precizan. Pogodio je prečku, lopta je otišla preko gola, a prva i posljednja  osječka prilika u nepovrat. Ne bi bilo pošteno da je bilo drugačije.


»Rijeka« nije odigrala utakmicu za pamćenje, ali zaslužila je tri boda na oproštaju od svojih navijača. Ako ništa onda zbog trke i angažmana. Povremeno i igre.




Ne za prste polizati, ali neke stvari su počele poprimati konkretnije obrise, a  najveći dobitak subotnje utakmice (pored tri boda!) je Mato Miloš, najbolji igrač na terenu i jedan od mladih »Rijekinih« igrača zbog kojih pobjede bez sjaja poput sinoćnje dobivaju na težini.


Trener »bijelih« Ivo Ištuk opet je iznenadio početnom postavom. Nisu u vršku napada istrčali ni Pilčić ni Mance, nego Križman. U ekipu je upao Dedić jer »Rijeka« je igrala u sustavu 4-2-3-1. Kao i u kup utakmici protiv »Osijeka« sve je u »Rijekinoj« igri štimalo do kaznenog prostora, a onda – tajac.


I ovoga puta puno toga dobroga događalo se na desnoj strani »Rijekinog« napada, gdje je igrao apsolutno prvo ime prvoga poluvremena, još junior – Mato Miloš.


Bio je kost u grlu osječke obrane poslao je bezbroj centaršuteva, u nekoliko navrata stigao i sam u završnicu. Šteta što je u 44. minuti Kardum lijepom obranom izvukao njegov udarac i loptu upućenu u svoj bliži kut (nakon polukontre koju je s centra povukao Kreilach), jer Mato je zaslužio okruniti dobrih 45 minuta pogotkom.


Počelo je upravo njegovim ubačajem i u 10. minuti, smušenom reakcijom uže gostujuće obrane i »zicerom« Gutierreza. S desetak metara iskosa loptu je lansirao visoko preko gola.



Lijepa slika na Kantridi uoči utakmice s »Osijekom«. U klupskom restoranu natiskalo se niz bivših trenera, igrača, direktora i predsjednika. Ljudi koji su pisali one najsvjetlije trenutke u povijesti »Rijeke« okupljeni su kako bi uveličali prigodnu ceremoniju podsjetnika na osvojene Kupove, dva u bivšoj Jugoslaviji (1978.), dva u neovisnoj Hrvatskoj (2004. i 2005.). Kupovi su se na simboličan način vratili na Kantridu, njihove replike dobile su mjesto u novoj vitrini zajedno s posterima pobjedničkih ekipa.– Jednoga dana kada budemo osvojili prvenstvo onda će vjerujem to bit dvaput zaredom kao i kada smo osvojili Kupove – rekao je aktualni predsjednik Robert Komen i prepustio riječ svojim slavnim prethodnicima.Kapetan »Rijeke« iz sedamdesetih godina Zvjezdan Radin i predsjednik Ljubo Španjol zajedno su unijeli u vitrinu repliku Kupa Maršala osvojenog 1978. godine, Srećku Juričiću dopala je čast prenijeti onaj osvojen godinu dana kasnije. Elvisa Scoriju, prvoga trenera koji je »Rijeku« odveo do trofeja u Hrvatska, dopala je ugodna uloga nositelja Rabuzinovog sunca, kao i njegova nasljednika Dragana Skočića, koji je sjedio na klupi za osvajanja Kupa Hrvatske 2006. godine. Bilo je i podsjetnika na te dane, ugodnih ćakula, pljeska i dirljivih trenutaka. Pljesak je zaradio i Nikica Cukrov koji je klubu darivao loptu s kojom je odigrano finale protiv Trepče 1978. godine u Beogradu.– Sakrio sam je pod majicu nakon utakmice i darujem je klubu, ali bi molio da se na nju potpišu svi sudionici tog finala – rekao je Cukrov. Ta obveza pripala je predsjedinku Robertu Komenu kojemu se posebno zahvalio jedan od njegovih slavnika – Ljubo Španjol na organizaciji ovoga susreta »Rijekinih« legendi. Cukrov, Filipović, Desnica, Juričić, Radin, Ružić, Hrstić, Radović, Lukarić, Čohar, Kocjančič, Gačanin, Španjol, Milenković, Jurišak, Scoria, Skočić, Ivančić, Tadić, Tkalčević, Tomac, Jardas, Dr. Tomljanović… »Rijekina« povijest na jednom mjestu.


U 13. minuti opet je Gutierrez bio neprecizan, u 21. Miloš je tukao u Karduma, pa je u 23. Čagalj glavom nakon ubačaj Miloša iz slobodnja prebacio vrata, a seriju »Rijekinih« poluprilika zaključio je u 31. minuti Dedić poluvolejem iz prve i promašenim okvirom gola. »Rijeka« je odigrala sasvim solidnih pola sata, ali nedovoljno da bi utišala povike negodovanja navijača. Odgovor je stigao u 40. minuti. Gutierrez je ubacio s lijevoga boka, Ibriks skočio u blok i rukom zaustavio loptu. Sudac Matoc je pokazao na bijelu točku, a Damir Kreilach svojim četvrtim pogotkom ove sezone doveo »Rijeku« vodstvo – 1:0.

Osječana do odmora nije bilo nigdje, Lisjak je ispucao svega jednu, dvije lopte…


O igri gostiju u prvome poluvremenu sve govori reakcija gostujućeg trenera koji je izvukao čak dva vezna igrača (Babić i Miličević). Rekacija je bila apsolutno nikakva. »Rijeka« je kao i u prvom poluvremenu držala loptu u svojim nogama, vratar Lisjak prkosio zimi trčkarajući po kaznenom prostoru.


Navijači su počeli prizivati drugi pogodak, no kao i u prvih 45 minuta većina riječkih ofenzivnih napora završavala je negdje na rubu osječkog kaznenog prostora. Sveprisutni Miloš uzalud je tražio barem jednog raspoloženijeg suigrača u vršku napada.


U 71. minuti Ištuk je uveo na teren još jednog juniora Ivana Močinića. Ovo mu je bio riječki debi. Ubrzo je ušao i Čaval u vezu umjesto umornog Dedića. Kao poticaj momčad koja je pala pa se onda opet digla trkačkom planu.


Nedovoljno da bi drugim pogotkom svoje navijače lišila šokova u samom finišu utakmice, ali dovoljno da bi isprovocirala malo sreće i stidljivi pljesak svojih navijača na oproštaju od nogometne 2011. na Kantridi u nadi da će 2012. biti bolja.