Nakon utakmice postalo je jasno da »Rijeka« u ovom trenutku jednostavno nema kvalitete u vršku napada
RIJEKA - Nogometaši »Rijeke« nisu uspjeli pobjedom ukrasiti proljetnu premijeru na Kantridi pobjedom. Mlada riječka momčad odigrala je još jednu tipičnu utakmicu ove zime koju je krasilo puno želje i htijenja, ali malo toga opipljivoga zbog čega je za riječke prilike kvalitetna momčad »Lokomotive« odnijela bod kojega je uz malo više hrabrosti možda mogla oplemeniti i s preostala dva.
Nakon utakmice postalo je jasno da »Rijeka« u ovom trenutku jednostavno nema kvalitete u vršku napada. »Bijeli« su stvorili četiri, pet obećavajućih situacija pred suparničkim vratima, no nije imala čovjeka koji je u stanju to pretvoriti u pogodak. Budući da bez golova nema pobjeda »bijeli« na kraju moraju biti zadovoljni s bodom i stidljivim pljeskom ohrabrenja kojega su pobrali s tribina istekom utakmice. Dobili su ga zbog želje, htijenja, borbe…
Stadion Kantrida. Gledatelja: 3000. Sudac: Domagoj Ljubičić (Osijek) 7. Žuti kartoni: Mance (Rijeka), Samateh, Mesarić, Boras (Lokomotiva).
RIJEKA: Lisjak 6,5, Švrljuga 6, Datković 5,5, Čagalj 6, Tadejević 6, Močinić 6 (od 72′ Čehič -), Kreilach 6, Salčinović 6,5, Miloš 5,5 (od 60′ Dedić 6), Mance 5,5, Palibrk 5.
LOKOMOTIVA: Picak 6, Samateh 6,5, Boras 6, Mesarić 6, Musa 6, Ademi 6,5, Brozović 6,5, Antolić 6 (od 78′ Bručić -), Šitum 5,5 (od 64′ Poljak -), Kramarić 6 (od 90′ Lovrić -), Jurić 6.
»Rijeka« se do odmora predstavila u jesenskom ruhu uz zabrinjavajuću značajku koja je u prvom dijelu sezone posebno iritirala navijače i trenera Ištuka. Gosti su se na Kantridi nametnuli pas igrom, imali veći posjed lopte. Sve se vrtilo oko za užu riječku obranu neugodnog napadača Tomija Jurića, te dvojice povučenih veznih igrača Arijana Ademija i Marcela Brozovića. Riječani su s druge strane tražili cijelo vrijeme orjentir u napadu i najbrži put do gola dugom loptom na svojega stasitog napadača Armanda Mancea koji je vodio žestoku bitku s tamnoputim Samatehom.
Iako nisu dominirali »bijeli« su u prvih 45 minuta imali nekoliko obećavajućih situacija za pogodak. U 14. minuti Damir Kreilach je presjekao loptu na sredini terena i krenuo okomito, najbližim putem, prema suparničkom golu. U slalom je zaobišao trojicu suparničkih igrača i izašao ispred vratara Picaka. Kreilachu je u posljednjem dodiru lopta pobjegla, stigao ju je zahvatiti samo vrškom kopačke. Gostujući vratar je to odbio ravno do Mancea koji iz dva pokušaja nije uspio dovesti »Rijeku« u vodstvo. U 17. minuti probao je Picaka iznenaditi i Salčinović udarcem sa 25 metara, ali gostujući vratar je loptu skrenuo u korner. Upravo iz kornera u 22. minuti stigla je nova prilika za Riječane. Miloš je bio asistent, a Datković egzekutor. Loptu upućenu glavom s gol-linije izbacio je u polje Brozović. Svega minutu kasnije gosti su imali jedinu, ali priliku koja je »mirisala« na pogodak.
Ogled je donio i sudar dvije izrazito mlade momčadi. Ona riječka, koja je istrčala od prve minute, u prosjeku je bila stara 22,5 godina, ona gostujuća je godinu dana mlađa. Riječani su s druge strane imali čak petoricu igrača mlađih od 20 godina. Dječiji vrtić predvođen Lisjakom (34), Čagljem i još nekolicinom iskusnijih.
Jurić je malo iskosa zaobišao riječku obranu, izašao pred Lisjaka, pucao, a »Rijekin« vratar po tko zna koji put ova sezone spasio pogotka svoju momčad. Nakon 10-etak sadržajnih minuta (od 14. do 23. minuti) utakmica je skrenula u ra(t)dničke vode. Lokosi su pokazivali nešto više od igre, »Rijeka« odolijevala na mišiće i srce. Premalo za ono što je priželjkivalo tri tisuće gledatelja – pogodak. Nije pomogao ni Ištukov taktički potez, od 27. minute obrnuo je uloge Palibrku (desno) i Milošu (lijevo).
U 54. minuti Mance je presjekao jednu loptu, na gostujućoj polovici. Salčinović je proslijedio do Miloša koji je poput šila ušao u kazneni prostor, ali se spetljao u trenutku kada se očekivao njegov udarac. Uvođenjem Dedića umjesto Miloša Salčinović je završio na poziciji lijeve špice. Upravo njegov dobiveni duel s Borasom u 62. minuti mogao je rezultirati vodstvom.
Solidnu posjetu ispratilo je i više nego solidno brojčano stanje u ložama. U onoj domaćoj se prema najavama pojavio dio aktualne uprave na čelu s Robertom Komenom, te Damir Mišković, čije ustoličenje na predsjedničko mjesto će uslijediti 20. ožujka. Na utakmici je bio nazočani Miškovićev poslovni suradnik, te predsjednik VK »Primorja« i HVS-a Predrag Slobodan. Na Kantridi je osvanulo i niz bivših trenera, igrača, predsjednika »Rijeke« (Juričić, Žganjer, Milinović, Skočić, Ban, Brajković…). Iz Italije su došli skauti »Genoe« i »Udinesea«, a iz Austrije Srećko Kurbaša, čovjek koji je zaslužan za svojevremeni odlazak Manuela Pamića iz »Rijeke« u »Red Bull Salzburg«. Nije poznato kojega je Kurbaša ovoga puta snimao, ali se zna da je »Genoa« prošle godine iskazala interes za jednog od najdarovitijih riječkih klinaca, Mateja Mršića, dok je »Udinese« ne tako davno ugostio mladog »Rijekinog« vratara Dina Raspora. U ložama se nakon dugo vremena tražila »karta više»… Svoje mjesto našao je i gradonačelnik Vojko Obersnel.
Mance je ostavio loptu za Palibrka koji je pucao iz prve s 16 metara poslavši loptu visoko preko gola. Uvođenjem jedinog preostalog raspoloživog napadačkog aduta Damira Čehiča (Rijeka je prešla u sustav 4-2-3-1), Ištuk je dodatno naglasio želju za pogotkom. U praksi to međutim nije donijelo ništa opipljivo osim što se s tribina sve češće mogao čuti poklik bez rezultata: Hoćemo pobjedu! I igrači su htjeli, ali jednostavno nisu znali kako…
