Otužna 2011. za prvoligaša s Kantride

Rijeka promijenila dvije Uprave, tri trenera, tri direktora i 42 igrača

Ivan Volarić

Sve ispod plasmana u europska kup natjecanja i barem borbe za jedan od trofeja navijači će teško probaviti. »Rijeka« je već nekoliko sezona daleko od tih ciljeva.



RIJEKA - Iza riječkoga nogometnog prvoligaša još je jedna siromašna i otužna godina koja će se pamtiti više po aferama i brojnim turbulencijama u klubu nego po rezultatskim uspjesima. Uostalom, sve govore brojke. »Rijeka« je prošlu sezonu zaključila na devetom mjestu, ovu polusezonu na sedmoj poziciji. U oba slučaja daleko od onih rezultatski ostvarenja koja nalaže bogata klupska tradicija, te priželjkuju brojni navijači željni uspjeha.


Sve ispod plasmana u europska kup natjecanja i barem borbe za jedan od trofeja navijači će teško probaviti, a posebno kada se uzme u obzir činjenica da je »Rijeka« već nekoliko sezona daleko od tih ciljeva. »Rijeka« je u 2011. godini osvojila 38 bodova u 29 prvenstvenih utakmica (8 pobjeda, 14 remija i sedam poraza) ili 44 posto bodova. Dovoljno tek za izbjegavanje borbe za ostanak u Ligi 16 i ništa više od toga. 


Štrajk igrača


Slabi rezultati, naravno, nisu uzrok, već posljedica brojnih problema u klubu koji se na Kantridi gomilaju godinama. Najlakše bi ih se moglo nazvati kadrovsko-financijskih poteškoćama koji se međusobno prožimaju na svakom koraku. »Rijeka« već nekoliko godina nema definirane izvore financiranja, a bez toga nema ni stabilnosti u bilo kojem smislu i obliku. 




Naravno da nije uvijek sve u novcu, već i u ljudima koji su vodili klub i nerijetko ono malo novaca trošili na pogrešan način. Godina 2011. je u tom smislu također donijela puno pretumbacija. Sve je počelo još u siječnju, kada su igrači odbili putovati na pripreme na Krk nakon što im je klub dugovao pet mjesečnih plaća.


Tim potezom poljuljana je pozicija predsjednika Ivana Turčića koji je početkom veljače podnio ostavku. Potraga za njegovih nasljednikom okončana je krajem veljače kada je klub preuzela skupina ljudi okupljena na inicijativu gradonačelnika Vojka Obersnela.



DOŠLI I OTIŠLIMERCATO 2011.DOŠLISergio ZijlerMilan ĐurišićCarlos GutierrezHebert AlferezLuis DelgadilloIlija SivonjićFenan SalčinovićAlen Dedić OTIŠLISergio ZijlerMilan ĐurišićRadomir ĐalovićTomislav PelinFausto BudicinHrvoje ŠtrokVedran GercDavor LandekaAntonio RukavinaNeven VukmanDražen PilčićDenis LjubovićSandi KrižmanMarko SimanovićCarlos GutierrezHebert AlferezLuis Delgadillo Petorica počela i završila godinuPrvu ovogodišnju službenu utakmicu protiv »Varaždina« (3:0) odigrala je sljedeća momčad »Rijeke«: Lisjak – Miloš (Budicin), Baković, Čagalj, Čaval – Landeka, Kreilach – Đurišić, Štrok, Čulina (Zijler), Đalović. Posljednju utakmicu početkom prosinca protiv »Lučkoga« (1:1) iznijeli su sljedeći igrači: Lisjak – Švrljuga, Čagalj, Datković, Tadejević –  Dedić, Gutierrez – Miloš, Kreilach, Salčinović (Čaval) – Mance (Matovina). Usporede li se te dvije momčadi, dolazi se do sljedećeg zaključka: samo petorica igrača (Lisjak, Čagalj, Čaval, Kreilach i Miloš) odradili su prvu i posljednju obvezu u »bijelom« dresu u 2011. godini.



Predsjednik Robert Komen i njegovi suradnici preuzeli su klub opterećen dugovima (tekući minus od 14 milijuna kuna), te započeli svojevrsni obračun s Turčićevom ostavštinom nastojeći mijenjati ljude i ustaljeni način funkcioniranja u klubu.


Jedna od prvih odluka nove Uprave bila je prodaja napadača Radomira Đalovića (za svega 200-tinjak tisuća eura), potom smjena sportskog direktora Elvisa Brajkovića, a istekom sezone i direktora Marija Rubeše. Na početku ljetnih priprema došlo je i do razlaza s trenerom Elvisom Scorijom, te osmoricom igrača.  

Kratkotrajna idila


Pružena je šansa treneru juniora Alenu Horvatu, dovedeno šest igrača, potpisano pet profesionalnih ugovora s bivšim juniorima. Bivši »Rijekin« igrač Nikica Dido Milenković je najprije postao stručni suradnik uprave, a onda i sportski direktor kluba. 


 Idila je kratko trajala. S prvim rezultatskim neuspjesima počele su pucati niti između trenera, momčad i Uprave, što je rezultiralo odlaskom najtanje karike – trenera Alena Horvata. Ivo Ištuk je postao treći trener »Rijeke« u 2011. godini. Priveo je sezonu kraju, »bijele« doveo do sedmog mjesta istekom jeseni. 


Na Kantridi su najavili dodatnu štednju i veliku čistku igračkog kadra. Zasad se osmorica igrača mogu smatrati bivšim igračima »Rijeke« (Vukman, Pilčić, Ljubović, Križman, Simanović, Guttierrez, Alferez, Delgadillo), a još trojica su upitni (Baković, Čulina, Kreilach).  


Podvuče li se crta, dolazi se do poražavajućih brojki. »Rijeku« su u 365 dana vodile dvije uprave (Turčićeva i Komenova), tri direktora (Rubeša, Brajković, Milenković) i tri trenera (Scoria, Horvat i Ištuk), te je njezin dres nosilo čak 42 različita igrača. I sve to za samo 38 osvojenih bodova, dostatnih tek da bi se klub održao na prvoligaškom životu. Iza riječkoga prvoligaša je još jedna godina za što brži zaborav. Ne ponovila se!


PLUS GODINEPROMOCIJA MLADIH IGRAČANije sve bilo tako crno u 2011. godini. Bilo je i nekih svijetlih trenutaka kao što je promocija niza mladih igrača što je posebno došlo do izražaja dolaskom trenera Ive Ištuka sredinom jesenskog dijela sezone. Ove godine prve prvoligaške minute upisali su Mato Miloš, Niko Datković, Ivan Močinić, Marin Grujević, Alen Matovina i Armando Mance. Rehabilitran je Mario Tadejević, a kod sve trojice trenera ustalio se i Antonini Čulina. Riječ je uglavnom o igračima koji su ili još juniori, ili im je ovo prva seniorska sezona.Njima treba pribrojiti Stepčića (21), Kreilacha (22), Živulića (21), Mršića (17), Raspora (19)… »Rijeka« dugo već nije imala tako mladu ekipu. MINUS GODINESAMO JEDAN IGRAČ PRODANAktualna uprava je zatekla dosta kaotičnu situaciju u klupskim financijama i dug koji je veliki uteg oko nogu, međutim unatoč tome iskazala je i zabrinjavajući nedostatak dara za trgovanje igračima što bi trebalo predstavljati jedan od najvećih izvora financiranja kluba. Kantridu je za vladavine Obersnelova tima napustilo 17 igrača, a »Rijeka« je zaradila svega 200 tisuća eura i to od usiljene prodaje Radomira Đalovića još krajem veljače. Svi ostali igrači napustili su Kantridu bez odštete. Doduše, treba reći i da je većina igrača otišla po isteku ugovora nakon što su u klubu procijenili da im njihove usluge više nisu potrebne. To ne odgovara u potpunosti istini u slučaju Sandija Križmana, čiji se odlazak uz pomoć arbitraže HNS-a može smatrati i najvećim promašajem Komenove vlade.