Nogometaši Rijeke doživjeli su drugi poraz ove sezone. Ako je onaj u Splitu, protiv Hajduka, bio častan (kumovao je i sudac Burilo), ovaj u Zaprešiću je – jadan. Takva je, naime, bila igra Riječana u nadmetanju sa suparnikom osrednje vrijednosti. Nekoliko je puta lopta poželjela pobjeći sa zelenog travnjaka od – muke. Rijeka je tek u nastavku pokazala da nije slučajno spuštena padobranom na zaprešićki travnjak. U prvom poluvremenu nisu glavama biti u utakmici. A kada glave zuje kao sjemenke u tikvama, ni noge ne slušaju. Nije to bila Rijeka kakvu smo očekivali, onakvu kakve žele Horvat, Komen, Milenković…I navijači. Carovali su anemija i bezidejnost. Dogodit se moglo nešto samo slučajno.

Kratko (tri nastupa), trajalo je Horvatovo oduševljenje s novom dijamanstkom iglom njegovih snova – Meksikancem Alferezom. Nogometašem koji je objektivno iznad vrijednosti kluba, ali Rijekin mu je trener u petak ujutro odredio drakonsku kaznu – izbacio iz autobusa za Zaprešić. 

Vratio se rješenju iz početka sezone (Pilčić), nakon što kao “devetke” isprobao  Matovinu, Križmana i Mancea. Alferez je došao na utakmicu, ali sa svojim menadžerom i predsjednikom Komenom, utučen do boli. Vjerojatno neće nikada više zaspati…Horvat je trenirao strogoću, principijelan u svojoj tvrdoglavosti. Nije kaznio Meksikanca nego – ekipu. Igrači su prije polaska na koljenima molili na oprost grijeha Meksikancu. Dakle, nije riječ o mobilizacije ekipe, pa je kazna mogla biti i po džepu. Predsjednik Komen i sportski direktor Milenković, blagoslovili su Horvatovu autonomnost, iako ne bih rekao da su bili suglasni…Trener zna zbog čeka je ubio “kravu” koja je ušla u zabranjeno pašnjak (i zaspala), žrtvovao mužnju, mlijeko i sir.

Riječani su u utakmicu krenuli kao da su došli na sahranu. Primili su gol kakvi se još viđaju na igralištima u samostanu. Anestezirana momčad  djelovala je konfuzno. Ni meso ni riba. Igre jednostavno nije bilo. Prema naprijed nikakve, a u fazi obrane individualno oranje i kopanje. Vratar Krševan Santini (Ivanov brat, Rijekina krvnika iz Zadra), mogao je na pivo. Do odmora tek neki pojedinačni (usamljeni), pokušaj, korner…S malo igrača u završnici. Bez oslonca, svjetionika u žutom bloku domaćina. Već nakon 20 minuta Horvat je na zagrijavanje poslao Salčinovića, a potom i Stepčića.

Iskusni lisac, Ilija Lončarević (prošle sezone “smijenio” je Vulića 3-0, pa Gračana 2-0…), 67 godina, trener 40 godina (prije nego što se Horvat rodio), mudro je postavio igru. Najprije je čekao, prevarila ga je Rijekina izvedba u Zadru, a onda je naredio nešto agresivniju igru. Ništa posebno, dovoljno da se nametne “riječkih duhovima”, u utakmici bez boje, ukusu i mirisa. Za 45 minuta jedan gol i polušansa žutih, bijeli su dresovi bili na – metlama.

Bila je to 20. Komenova prvenstvena utakmica u sedam mjeseci (dva trenera, Scoria i Horvat, dva sportska direktora, Brajković i Milenković), do Zaprešića samo tri poraza, ali i najtraumatičnija, zbog Alfereza. Razbila mu se meksička kristalna vaza u trenutku kada je bio uvjeren da Rijeka ima momčad za visoke domete. 

P.S. Horvat nema ništa protiv Meksikanaca, posljednjih deset minuta zaigrao je dugo hibernirani Delgadillo. Njega je valjda dresirao.