Lisjak je sačuvao mrežu i u četvrtom nastupu protiv bivših suigrača, Rijeka nije uspjela zatresti suparničku mrežu, ali je osvojila zlata vrijedan bod. Oživjela je nakon traumatična poraza od Zagreba. Odigrala dobru utakmicu, u fazi obrane, a kasnije, u nastavku, pokazala zube i u igri prema naprijed. Disciplinom i taktikom zauzdali su Riječani suparnika koji je prvi put otkako se igra riječko-istarski derbi bio favorit. Rijeka? Povratak otpisanih! Igrom i rezultatom.
Na utakmici koja nije trebala biti prekinuta, a kasnije je morala biti registrirana 3:0 za Rijeku, bio je i »otac« ponovljenog ogleda (prvi put u povijesti HNL-a), povjerenik Josip Brezni. Sudio je isti sudac, Strahonja, i opet nije blistao. Iako je riječ o trenutačnom našem najboljem sucu po europskom rejtingu. Nje imao hrabrosti dosuditi jedanaesterac na Palibrku u 77. minuti.
Dobra taktika je skrivanje vlastitih slabosti. Rijekin trener Dragan Skočić izvadio je arhaični sustav s trojicom u zadnjoj liniji (3-4-1-2), oduzeo suparnicima zemlju na bokovima (Belle i Ottochian), a prva špica Križman (ono što nije mogao igrati u Rijekinu dresu), bio je u sendviču dvometraša Datkovića i Drpića. Malo rizika, svakako, ali na travnjaku natopljenom vodom teško je bilo kontrolirati loptu, napraviti s njom više od nekoliko koraka.
Kod Puljana izostao je u službenom protokolu najavljeni Alen Pamić, zaigrao je Jerković, ali ispred korektora vezne linije Batarela u paru s Bačelićem Grgićem (4-1-4-1). Oni su bili briga Živulića i Kreilacha na središnjem dijelu terena, gdje istureni Močinić nije dozvoljavao Batarelu crtanje akcija. Rijeka je Puljanima u prvom poluvremenu oduzela igru. Tek poneka zalutala lopta nije bila prijetnja sigurnom vrataru Lisjaku. Jedni i drugi na barikadama. Zatvoreni gard. Rijeka je s dvojicom napadača (Čulina, Palibrk), više držala pod uzbunom obranu Istre nego što je stvorila igru prema naprijed.
Situaciju za udarac. Neki su pretjerivali u vođenju lopte dok je ne bi »progutala« voda, zarobilo blato. Sustav (3-5-2, ili 3-4-1-2), otvara prostor i za igru prema naprijed. Što je bila Skočićeva namjera, ali do odlaska na odmor, u tvrdoj igri, riječki su se pozadinski igrači slabo pridodavali napadačima i Močiniću. Jedna solo akcija Živulića, bila je ono što su čekali, ali udarac je otišao pored gola.
Nije bilo preše hrabrosti ni u Pamićevoj taktici. I on je čekao da da netko od njegove trojice »umjetnika«, Belle, Križman i Ottochian, izmisli potez s kojim će baciti na koljena riječke stopera, minirati defenzivni sustav. Zbog dva »krila«, Švrljuga (razmišljati u igri…!), i Čaval nisu mogli previše napasti. Posljednjih pola sata Čaval je bio aktivniji. Pamić je u 62. minuti s klupe podigao klasičnog napadača, Primorca. Vrag je odnio šalu…
Stoperi Rijeke su iz rova počeli izlaziti u drugom poluvremenu, podigli zadnju liniju na 35 metara, Rijeka je preuzimala malo više rizika. Sve je to, međutim, bili presporo. Glava je bilo u drugom filmu, obraniti se bio je prvi cilj, a onda što bude… Žestoka bitka na sredini terena, gdje je Živulić pokazao da je igrač čvrstih mišića, ali i poteza, kada treba otvoriti igru.
