Rodion Gačanin vratio se u rodnu Rijeku na kraju godine u kojoj je obilježio dva puna desetljeća rada na Bliskom istoku. Riječki nogometni stručnjak 2002. je, nakon početka trenerske karijere u Opatiji i Orijentu, otišao u Bahrain u kojem je započeo inozemnu karijeru, a pokazat će se i više nego uspješnu jer je do danas osvojio osam naslova državnih prvaka te osam nacionalnih kupova.

Posljednji je angažman imao u Kuwaitu, klubu u kojem je radio u više navrata te je osvojio tri naslova prvaka, a koliko je cijenjen ondje, pokazuje i kako je 2007. izabran za izbornika kuvajtske reprezentacije.

I čini se da Gačanin neće stati na dvadeset godina u inozemstvu…

– Dobio sam ovih dana poziv od jednog velikog tuniskog kluba i sada smo u pregovorima. Čak razmišljam da bih se odmorio do ljeta, ali otići ću ako to bude financijski kako treba – kaže Rodion Gačanin koji ovih dana u svojoj Rijeci prati i Svjetsko prvenstvo u Kataru, državi u kojoj je u sezoni 2015/2016. trenirao prvoligaša Mesaimeer.

Vrhunska razina

Riječanin je, stoga, dobro upoznat s domaćinom ovogodišnje svjetske smotre – komentirao je žalbe navijača na loš smještaj, zabranu piva na stadionu, ali i manje žena na tribinama nego na prijašnjim prvenstvima.

– Organizacija Svjetskog prvenstva sigurno je na vrhunskoj razini, odnosno najvećoj dosad. Od stadiona, uvjeta, smještaja igrača… Što se pak tiče prigovora na način života, o tome možemo govoriti relativno. Živimo u društvu interesa, novac je na prvom mjestu. Katar je htio Svjetsko prvenstvo i kupili su ga. To je svima jasno. Sada ga imaju, a hoće li ikad više biti ondje, to je veliki upitnik. Ima ondje puno društvenog života, ali ne na javnom mjestu. Ne možeš piti alkohol na benzinskoj pumpi, niti ga možeš kupiti. Za to imaš posebne dućane, ali i posebne kafiće, barove… Postoje diskoteke, u hotelima se normalno pije i živi, ali kad izađeš van – to nije dozvoljeno. Žene se normalno odijevaju, naravno primjereno njihovoj kulturi. Puno je intrigantnih stvari od početka organizacije. Pretpostavljalo se i ranije da se neće smjeti piti pivo na stadionima. Mislim da su tu odluku donijeli dva dana ranije, radi navijača koji su već kupili karte i došli ondje. Ali globalni nogomet u tom obliku, bez piva, žena i zabave, to nije taj spektakl.

Unatoč strogom režimu u Kataru, Gačanin je bio zadovoljan životom ondje, kao i u ostalim zemljama Bliskog istoka.

– Meni je bilo odlično u Kataru. Sigurno je to ekskluzivan život za nogometne trenere, tj. za sve sportaše. Postoje svi uvjeti za rad i život, ali naravno, velika je razlika čime se baviš. Ljudi koji rade na građevini ne žive dobro, i zbog plaća, i zbog načina života, odnosno kako ih ljudi tretiraju. Možemo reći da je to moderno robovlasničko društvo, gdje tvoja persona ne postoji ako si »običan radnik«. Katar je država od oko 300 tisuća lokalnog stanovništva i dva milijuna stranaca. Nogomet? Prije dvadesetak godina nisu bili ni na mapi, ali su podijelili puno putovnica, naturalizirali igrače u svim sportovima. Čak i u individualnim sportovima, osvajali su medalje na Olimpijskim igrama… Novac kod nekih može sve, kod nekih ne. Interes za nogomet je nizak, stadioni u ligi nisu puni, a ovi stadioni za SP su navodno montažni pa će ih dio preseliti u Saudijsku Arabiju. Prije 18 godina su dobili politički spor s Bahrainom kojim su dobili dio mora i 17 malih otočića gdje se ispostavilo da ima prirodnog plina, odnosno ogromno bogatstvo, od čega sada žive.

Novcem su katarski klubovi uspjeli privući i velika imena, pa se tako ondje nakratko zadržao i Mario Mandžukić, dok je današnji trener Barcelone Xavi u Kataru završio svoju igračku karijeru, a počeo onu trenersku.

– Inozemni igrači koji dolaze u Katar su sve velika imena koja dolaze za ogromne novce. Kada sam ondje bio trener, od igrača su bili kapetan Irana, dva reprezentativca Portugala, reprezentativac Tunisa i Maroka. Osim Xavija, došao je i Gabi kao kapetan Atletico Madrida, a Mandžukić se nije zadržao jer je ipak specifična osoba, nije tipični profil nogometaša koji se šeće s manekenkama i po Instagramu objavljuje fotografije itd. On gleda na svoj rad i mislim da ondje nije bio zadovoljan nogometom, a ne načinom života.

Iznenađenja SP-a

Što se tiče ovogodišnje svjetske smotre, veliko su iznenađenje u prvom kolu priredili Saudijska Arabija i Japan, svladavši Argentinu i Njemačku.

– Mislim da je puno veće iznenađenje što je Saudijska Arabija pobijedila Argentinu, nego Japan Njemačku. Ovdje je sada i razlika što je Svjetsko prvenstvo usred sezone i što su svi igrači energetski u potpunom naponu i zbog toga gledamo jak i energetski nogomet. Argentini se dogodio kiks, u zadnje dvije godine su odigrali puno odličnih utakmica i nisu bili pobijeđeni u 36 utakmica. Dogodi se i zato je nogomet interesantan. Tu je presudio psihički moment i loš dan Messija jer se previše njihova reprezentacija bazira na jednom igraču, kojeg su odlično zatvorili u toj utakmici. Nije došao do izražaja, nedostajao je njegov potez odluke i zbog toga su potonuli. Na dvije tranzicije, kontranapada, Saudijska Arabija ih je kaznila, ali to je jedna od sto utakmica.

Foto Marko Gracin

Često su afrički i azijski nogometni klubovi i reprezentacije podcjenjivani, iako dosadašnji rezultati na Svjetskom prvenstvu potvrđuju onu često izgovorenu – danas svatko igra nogomet.

– Podcjenjujemo te zemlje, ali evo i Kanadu koja je pokazala protiv Belgije energetski najbolji nogomet na SP-u dosad. Nedostajala je završnica, promašili su i penal, a trebalo je dosuditi još jedan. Afrički je nogomet napredovao taktički zbog čega ih dovodi u situacije da mogu odigrati protiv bilo koga u svijetu. Azijski je sigurno po kontinentima najslabiji na svijetu, ali svaka država može složiti korektnu reprezentaciju. Svi treniraju, svi dovode trenere. Remi s Marokom? Sigurno smo prije utakmice planirali uzeti sva tri boda, ali prikazanim na terenu je taj bod realan rezultat. Utakmica bez ikakvih šansi s obje strane, tek neke polušanse, bojali smo se njihove tranzicije, polukontre i kontre. Svjestan je i izbornik Dalić da je nedostajalo dubine, a teško da je možemo imati s takvom vrstom napadača. Igramo bez desnog krila, samo s Perišićem na lijevoj strani koji je bio potpuno neiskorišten. Baza i jačina nam je u sredini, dvojica stopera su odigrala odlično, a bekovi se nisu dizali uopće, obrambeno su odigrali solidno koliko je to bilo potrebno. Moramo pokazati puno više želje prema naprijed, moramo biti agresivniji prema protivničkom golu. Vidimo da jedna Kanada završi s petoricom igrača u završnici, a mi s jednim ili nijednim. Teško je, a strukturalna postavka na igralištu nam ne daje za pravo da možemo tako igrati.

Dojam je kako su Dalićevi izabranici igrali ipak previše oprezno i bez rizika.

– U konačnici igrači donose odluke na terenu, a ne trener, i oni trebaju pustiti kočnice. Sigurno je bio i psihološki pritisak utakmice. Malo smo možda ipak i precijenili taj Maroko. Sigurno su odlični u tranziciji i kontranapadu, ali vidjeli smo da nam je njihov srednji vezni poklonio pet puta loptu u predaji, mogli smo se mi otvoriti i na tranziciju otići, ali nismo imali snage i energije. Nismo na razini nekoga tko bi rekao »da, sutra ćemo sigurno pobijediti i ići dalje«. Napadač? Nemamo brzog, klasičnog napadača, igramo na posjed. Petković ili Livaja bi ovog trenutka bili bolje rješenje i mislim da će Dalić danas krenuti s jednim od njih dvojice. Po meni su protiv Maroka jedino Lovren i Gvardiol odigrali na visini reprezentacije, sve ostalo je bilo ispod razine.

Unatoč tome, Gačanin prognozira kako će Hrvatska uspjeti svladati Kanadu i Belgiju, iako su Kanađani u prvom susretu pokazali sjajnu igru te su nezasluženo ostali barem bez boda.

– Kanađani su izrazito brzi i imaju motoričke sposobnosti sigurno iznad europskih igrača. Nedostaje im malo »šmeka«, mekoće i taktičkog dijela jer su primili gol po dubini koji se ne smije primiti na toj razini nogometa. Sigurno će i protiv nas igrati visoki presing i neće nam biti lako. Naša vezna linija mora stati na loptu, biti mirna i pokazati vrijednosti koje jesu na tržištu. Mi smo sada pod jednim pritiskom, pitanje je isto kako svlačionica funkcionira nakon tako loše partije. Moramo biti i realni, u pet godina smo odigrali možda pet dobrih utakmica.

Riječka klupa

Gačaninov kolega i njegov nekadašnji pomoćnik Dragan Tadić ove je sezone dobio priliku na klupi Rijeke, iako nije bio prvi izbor, ali Uprava nije dugo trpjela loše rezultate. Bijeli su nakon uručenog otkaza Cosmiju u potrazi za već četvrtim trenerom ove sezone.

– Mislim da je Rijeka pogriješila već na proljeće, trebala je razmišljati tada o sljedećoj sezoni i složiti momčad s kojom će krenuti u novu sezonu. Tu je najveći problem, dolazili su razni igrači, nije se znao tko će doći, krenuti… Krenulo se s velikim brojem igrača i Tadić je napravio vrlo dobar posao u tom periodu. Odigrali su čvrsto, dobar blok, i vidjela se sinergija njega i igrača. Prema naprijed je bilo siromašnije, vjerojatno zbog individualne kvalitete, ali mislim da bi on izgurao ovu sezonu bez problema. Pravo svake Uprave je smjenjivati trenere kada misli da treba, a sada, koji su razlozi… Ja sam šest puta odlazio kada sam bio prvi na tablici, tri puta od toga sam dobivao otkaze, a da nisam ni tražio razlog. Mislim da ga nisu trebali smijeniti, izgurao bi bez problema sezonu i promovirao par mladih igrača. Ali ljudi koji vode klub donose odluke, a ne ulica. Cosmi? Da, bilo je puno više priče i showa, neke čudne energije. Došao je to odraditi na svoj način i nije uspio. Ne mogu ulaziti u dubinu njegova rada jer nisam gledao treninge ni pripreme za utakmicu, ali ovo kako je prema vani pokazivao je bilo nekorektno prema igračima, vjerojatno se i pogubio u jednom trenutku. Apsolutno je pogrešno to što je rekao, da bi ih 90 posto potjerao, a on uopće ne zna 99 posto igrača u hrvatskom prvenstvu. Ne zna jesu li u drugoj momčadi bolji ili lošiji. Teške riječi, izletio se. Sigurno je da je tu dosta i do igrača, ima tu dosta onih koji su nekad bili kvalitetni, a to trenutno nisu. Nije lako ni mlađima koji trebaju nositi igru Rijeke… Imaju sada na Rujevici komotnu situaciju da kažu »OK, sada smo promašili, idemo se pripremiti za sljedeću sezonu«.

Iako su Bijeli na pauzu otišli s neslavnom titulom najlošije polusezone u povijesti, riječki nogometni stručnjak je optimističan za budućnost kluba.

– Loša sezona se dogodi i većim klubovima od Rijeke, treba biti smiren i dobro analizirati proteklih nekoliko mjeseci i shvatiti gdje je bila greška. Očito se i shvatilo kada je sportski direktor, koji je radio neke stvari na svoju ruku, odnosno ulazio treneru u domenu posla, promijenjen. Treba mirno privesti sezonu do kraja i spremiti momčad za sljedeću sezonu. Rijeka se neće boriti za ostanak, mislim da će imati komotnu polusezonu, ali nije sramota biti sedmi ili osmi. Naravno da navijači nisu sretni zbog toga, ali dogode se i takve stvari. Ljudi koji vode klub će uspjeti naći snage i likove i karaktere koji će ih odvesti u mirne vode i pripremiti za sljedeću sezonu.

Gačanin niti ovoga mjeseca, kao ni tijekom 20 godina njegove inozemne karijere, nije dobio poziv Rijeke.

– Nije bilo kontakta. Meni osobno je sigurno žao jer mislim da sam trebao dobiti šansu, dobivali su je ipak mnogi u klubu. Specifično je da se dosta riječkih trenera vani dokazalo, a nisu dobivali šanse ni u drugim klubovima u Hrvatskoj. S dosta sam trenera radio i drago mi je da danas dolaze mlađi. Zadnje tri godine mi je pomoćnik mladi riječki trener Duje Baković, bio je i Marin Mikac jedno vrijeme. Volio bih da svi dostignu nešto, a mi stariji da polako ostajemo kod kuće, ha, ha. Mirovina? Da, razmišljam duboko o tome, ali ne znam kada bi se ona mogla i ostvariti – zaključuje Gačanin.

Brazil i Španjolska prvi favoriti

Gačanin je dao i svoju prognozu za Hrvatsku, ali i potencijalne osvajače naslova.

– Proći ćemo grupu jer ni Belgija nije pokazala ništa, unatoč toj pobjedi. Protok lopte im je izrazito spor, ali imaju strijelca i napadača, što je glavni problem Hrvatske. U našoj grupi jedini koji je pokazao nešto je Kanada koja je izgubila utakmicu. Favoriti za naslov prvaka? Španjolska i Brazil. Brazil je došao sa stavom da će osvojiti naslov prvaka, i sigurno će oni i Španjolska prezentirati najljepši nogomet na ovom SP-u. A koliko će to biti dovoljno da bi se osvojio naslov, vidjet ćemo.

Riječani na Bliskom istoku

Riječki su treneri ostavili trag na Bliskom istoku. U Kataru su Gačaninu pomoćnici bili Dragan Tadić i trener vratara Dado Kondić, koji je još uvijek ondje, dok je na Istoku radio i Dean Mladenić, Dragan Skočić je donedavno bio izbornik Irana, a Alen Horvat i Dalibor Starčević su danas u Saudijskoj Arabiji i Kuvajtu.

– Grad smo koji je dao najviše trenera na svijetu za Bliski istok. Krenulo je sa Srećkom Juričićem, a kasnije smo povlačili jedni druge. Mislim da općenito treneri s Balkana opstaju lakše u tom podneblju jer smo prilagodljivi. Teško opstaje Nijemac ili Englez, koji je navikao na drukčiji režim rada, kontrolu emocija… Ja sam imao sreće što sam od početka došao u veliki klub i trenirao pretežno velike klubove. Rezultat me tjerao da opstanem i da prilagodim sebe tom načinu života. Treba se prilagoditi mentalitetu, drugoj kulturi i načinu spavanja od 5 ujutro do 14 sati. Da, ondje su ljudi ili vani u barovima, ili po kućama i vilama. Sa Skočićem se nisam čuo, ali mi je jako žao što nije na SP-u jer je to jedan od najvećih rezultata što je jedan riječki nogometni trener napravio. Plasirao je Iran uvjerljivo na SP u teškoj skupini s izvanrednim rezultatom i odličnom igrom, a i promovirao je puno mladih igrača.