RIJEKA Današnji susjedski derbi na Rujevici sasvim sigurno ima posebno značenje za Miroslava Iličića (23), riječkog napadača, koji je više nego uspješno debitirao u pulskom dresu u domaćoj prvenstvenoj pobjedi nad Hrvatskim dragovoljcem. Istina, Iličić se nije upisao u strijelce, ali odigrao je vrlo dobru partiju.

– Zadovoljan sam, volio bih da sam zabio pogodak jer bi to onda značilo baš idealan početak u dresu Istre 1961. Ali, ne žalim se, i ovako je bilo dobro. Znam, mnogi će reći da je ta naša pobjeda stigla protiv momčadi koja je donedavno igrala Drugu HNL. Međutim, ne treba podcjenjivati Sigećane. Vidjet ćete da će u nastavku prvenstva biti opasni za svoje suparnike. Isto tako mislim i da svi lagano podcjenjuju Istru 1961 jer sude o nama po izdanjima iz prijašnjih sezona. Međutim, dosta toga o nama govori da je ovo možda drugi put u posljednjih desetak godina da se pobjedom zakoračilo u novo prvenstvo. Protiv Hrvatskog dragovoljca izgledali smo dosta dobro, kroz kombinatornu igru izlazili smo u prilike i to je sigurno dobar pokazatelj uoči Rujevice. Čim pobijediš, atmosfera je puno bolja. Naravno da ne idemo na Rujevicu s unaprijed istaknutom bijelom zastavom. To je ipak derbi i sigurno je da će obje momčadi težiti pobjedi – govori nekadašnji veliki riječki talent u kojemu je svojedobno trener »bijelih« Matjaž Kek vidio dosta toga dobroga.

Nema prečica

Iličić je kao junior u dva navrata prošao pripreme s prvom momčadi Bijelih, ali u onoj šampionskoj konkurenciji jednostavno nije dočekao pravu priliku. Igrao je za drugu momčad Rijeke pa se onda naprasnim ukidanjem toga projekta, kao i mnogi daroviti klinci, jednostavno izgubio na putu igračkog sazrijevanja. Otišao je u Četvrtu HNL i redove Orijenta 1919. Krenuo je zaobilaznim putem prema Prvoj HNL. Prvo je u dresu Orijenta 1919 stigao nadomak Prve HNL pa onda dočekao prve prvoligaške minute u Slaven Belupu, gdje je zabio pet pogodaka, a onda se ovoga ljeta skrasio na Aldo Drosini.

– Ljudi koji su oko mene nerijetko kažu da u karijeri idem okolnim putevima. Kod mene nema prečica… Spustio sam se u Četvrtu ligu pa krenuo prema gore. Za moj dolazak u Orijent 1919 najzaslužniji su Fedor Kulušić i Danilo Butorović i jako sam im zahvalan na tome. Prošle sezone sam u Slaven Belupu pokazao određeni potencijal, ali nisam igrao koliko sam očekivao.
Nadam se da će se dolazak u Istru 1961 pokazati kao nova stepenica prema nečem boljem u mojoj karijeri – dodao je Iličić.

Bivši suigrači

Naravno da je pratio Rijeku u posljednjim susretima.

– Rijeku stalno pratim, ipak su to dečki s kojima sam godinama igrao. Od Smolčića, Bušnje i Vuka, preko Libera, pa do Lepinjice. Dobro poznajem sve te igrače, s njima sam igrao i trenirao. Rijeka je protiv Gorice dobro izgledala, ali treba staviti ruku na srce i priznati da je Gorica mogla rano povesti. Imali su svoje prilike, rekao bih čak da je Gorica bila malo opasnija, ali na kraju se broje golovi i bodovi. Rijeka sigurno može biti zadovoljnija, a mi ćemo iz te utakmice izvući neke pouke i dobro se spremiti za utakmicu na Rujevici – napomenuo je Iličić, koji je već igrao protiv Rijeke na Rujevici u dresu Slaven Belupa pa s te strane neće biti nešto osobito impresioniran, ali će sigurno, kako to nerijetko biva s bivšim igračima, biti itekako motiviran da se pokaže u svojem dvorištu.

– Uvijek je poseban gušt vratiti se doma i igrati pred domaćim navijačima uz saznanje da su to tvoji prijatelji i sugrađani. Naravno da to donosi posebne motive za dokazivanje – rekao je samozatajni i skromni napadač čije vrijeme polako, ali sigurno dolazi…