RIJEKA Prošlo je malo više od godine dana od utakmice koja će u Hrvatskoj ući u »povijesne knjige«. Točnije ponajviše one sportske, nogometne medije, od susreta Intera i Istre 1961 u Zaprešiću u sklopu 20. kola HNL-a u kojem je prvi put korištena VAR tehnologija. Utakmicu je vodio Ivan Bebek, prvi video (VAR) pomoćni sudac bio Fran Jović, a sve je konačno primijenjeno i zaživjelo u pravom smislu nakon jednogodišnje pripreme pod okriljem HNS-a.

Što imamo nakon godinu dana? Pitanje je to na koje nogometni zaljubljenici i stručnjaci daju posve suprotne odgovore i razmišljanja, u tolikoj mjeri koja možda najbolje ocrtava »bilo« domaćih ljubitelja najvažnije sporedne stvari na svijetu. Jedna od najkompetitivnijih osoba u cijeloj priči zasigurno je Domagoj Vučkov, Riječanin, nekadašnji sudac, sada zamjenik projekt menadžera i voditelj VAR edukacije.

Kako kao čelni čovjek struke ocjenjujete dosadašnje uvođenja sustava VAR-a u Prvoj HNL i možemo li doista govoriti da je riječ o nogometnoj revoluciji?

– VAR je u HNL uveden s namjerom da se isprave »jasne i očigledne pogreške«, odnosno da se navedene pogreške više ne događaju ili barem da se smanje. Kao zamjenik projekt menadžera i voditelj VAR edukacije smatram kako nije dvojbeno da se broj pogrešaka uslijed primjene VAR-a smanjio, ali isto tako nije dvojbeno da se nisu ispravile sve pogreške. Uzimajući u obzir sve dosadašnje podatke, zaključujem kako je VAR uvelike poboljšao postotak ispravnosti donesenih odluka.

Druga generacija

Koliko je cijeli projekt financirala FIFA i kakve su zasad povratne informacije od krovnih institucija, može li se možda reći koju je ocjenu zaslužila Hrvatska u tom pionirskom pothvatu na ovim prostorima? Koliko pak sve to stoji Hrvatsku i kako se pokrivaju troškovi?

– Osobno nisam zadužen za financije, međutim, koliko je meni poznato, FIFA je financirala uvođenje VAR-a u visini od oko 1.300.000 američkih dolara, ali je i HNS uložio značajna sredstva. U svakom slučaju nije uopće dvojbeno da je kako kažete »na ovim prostorima« jedino Hrvatska uvela VAR na koji način je HNS definitivno predvodnik ideje o boljim odlukama sudaca na terenu za igru, tj. težnje da sudačke pogreške ne utječu na konačni rezultat. Glede primjene VAR tehnologije svakako da HNS snosi značajni iznos, no riječ je o financijskim detaljima koji nisu u mojoj nadležnosti.

Koliko ste zadovoljni edukacijom kadra i koliko je dodatno potrebno raditi na obuci sudaca?

– U pogledu edukacije moram napomenuti da je ista trajala gotovo cijelu 2019. godinu i u devet faza tijekom tog razdoblja osposobljena su šesnaestorica sudaca za suđenje s VAR sustavom, 12 VAR, odnosno 14 AVAR pomoćnih sudaca. Osjećam potrebu pojasniti kako su samo tijekom posljednje dvije faze edukacije, od kolovoza do prosinca 2019. godine, organizirane 64 utakmice. Naime, postupak edukacije su propisali FIFA-e i IFAB-a, a edukacija je snimana i dokumentirana navedenim tijelima, koja su nakon svake pojedine faze davala dozvolu da se krene u iduću fazu.

Dakle, riječ je o složenom i unificiranom programu edukacije koji je nominalno identičan za sve zemlje svijeta. Glede nastavka edukacije, naravno da se ista i dalje provodi, na seminarima koje održavamo najmanje četiri puta godišnje, ali i tijekom sezone. Recimo, uobičajeno četvrtkom imamo virtualni sastanak sa sucima HT Prve lige na kojem im prezentiramo dobre i manje dobre stvari u primjeni VAR-a. Ovdje želim napomenuti da sam ja zadužen za VAR edukaciju i moje je da inzistiram na poštovanju VAR Protokola, a o ispravnosti donesenih odluka odlučuje Komisija nogometnih sudaca Izvršnog odbora HNS-a. Da ne dužim, edukacija je, kao i svaki segment života, nužna i kontinuirana, možemo reći »cjeloživotna« pa tako i u VAR-u. U svakom slučaju, izgledno je da uskoro krenemo i u VAR edukaciju druge generacije.

U cijeloj priči zasigurno je potrebno dodatno educirati i kamermane, medije, video- operatere, tehničko osoblje…, a i same klubove i igrače?

– Cjelokupnu edukaciju s nama su prošli i djelatnici firme koja daje tehničku podršku VAR projektu, i to oni koji sudjeluju u radu VAR sobe te su i oni zaduženi za tehničke stvari. Nužno je da i oni budu na razini, jer inače sustav ne može funkcionirati. Glede klubova i igrača, napominjem da smo prije primjene VAR tehnologije, a ona se dogodila u proljetnom dijelu prvenstva sezone 2019./2020., bili u svakom klubu na sastanku s igračima i stožerom i prezentirali im osnove funkcioniranja VAR-a. Naravno da su naša vrata uvijek otvorena za sve upite i pojašnjenja.

Neki klubovi, ali i stručnjaci tvrde da HNL debelo kaska poglavito u tehničkim uvjetima provedbe VAR-a. Popravlja li se situacija na tom planu?

– Ako smatrate da bi bio potreban veći broj kamera, mogu reći da bismo i mi bili zadovoljni da imamo veći broj kamera, jer bismo onda pokrivali teren za igru i događaje na istom iz više različitih kutova. U ovom trenutku svaku utakmicu standardno pokrivamo sa šest kamera, a važnije utakmice i sa sedmom koja se uobičajeno postavlja na suprotnu stranu. Odluku o broju kamera nisam donio ja kao voditelj VAR edukacije, niti VAR instruktor ili projekt menadžer, već HNS i to uzimajući u obzir stvarne troškove.

Naime, javnost mora znati da primjena VAR sustava u nacionalnom prvenstvu stvara određene troškove, pri čemu se troškovi povećavaju svakom novom kamerom, odnosno tehničarem koji upravlja istom. Međutim, ja nisam zadužen za taj dio VAR projekta, slijedom čega nemam egzaktne podatke. Ako se vaše pitanje odnosi na neke druge »tehničke uvjete«, onda pitanje ne razumijem, jer je tehnika u smislu monitora, komunikacijskih uređaja i sličnog u principu ista gdje god se VAR primjenjuje.

Pronaći balans

Zagovornici VAR-a tvrde da je sve poštenije, oni drugi da ta vrsta tehnologije ubija nogometnu emociju, da su pojedine situacije frustrirajuće, a ponekad i iritirajuće?

– Osobno se slažem s objema konstatacijama i mislim da je potrebno pronaći ravnotežu kako bi se pomirile dvije teze ovog pitanja. Naime, od početka primjene VAR je kod nas definitivno ispravio veliki broj »jasnih i očitih pogrešaka«, ali je, nažalost, u nekim situacijama zakazao i doveo do frustracija, ne samo pojedinih igrača ili klubova, nego cjelokupne javnosti, ali i nas koji radimo na projektu. Isto tako, jasno je da su emocije u nogometu jako izražene pa kad momčad postigne pogodak pred sam kraj utakmice i krene u slavlje, a VAR potom poništi pogodak zbog zaleđa, događaju se emocionalne amplitude i onda put od euforije do potpunog razočaranja traje nekoliko sekundi ili minuta.

Koliko ostaje prostora za manipulaciju kod VAR-a, posebno kod one sintagme sudac može, ali ne mora uvažiti sugestiju VAR-a?

– Ja shvaćam vaš posao, kao i činjenicu da je lakše prodati lošu vijest od dobre, no ne mogu dopustiti uporabu pojma »manipulacija« u situacijama u kojima sam osobno uključen. Dakle, ja sam kao osoba potpuno autonoman i neovisan i ne dopuštam amaterizam u poslu kojim se bavim. S druge strane, meni je suludo da bi netko namjerno donosio različite odluke u nominalno istim situacijama, odnosno da bi to činio iz određenih interesa i mislim da bi se tu onda radilo o kriminalu, zbog čega bi onda trebao odgovarati. Samo je sudac ovlašten donositi odluke za vrijeme utakmice i on uvijek može uvažiti odluku pomoćnog suca ili VAR-a, ali se može i ne složiti s istom.

Takvo postupanje suca je propisano Pravilima nogometne igre, jer u niz situacija sudac donosi takozvane subjektivne odluke, tj. odluke tijekom kojih mora procijeniti je li riječ o prekršaju ili simulaciji ili pak o običnom nogometnom kontaktu, je li prekršaj kažnjiv, a ako je kažnjiv, treba li igrača opomenuti ili isključiti i slično. S obzirom na navedeno, nije mi prihvatljiv kontekst »manipulacija« u vezi suđenja. Uostalom, ako netko smatra da bilo koji sudac namjerno donosi pogrešne odluke, to uvijek može prijaviti pa neka se ta fama jednom zauvijek raščisti. Uostalom, znači li to da i novinari manipuliraju kada hvale jednog igrača, a drugoga kude ili jednostavno imaju pravo na svoje mišljenje?

Crno-bijele pogreške

Što sa sucima koji i nakon pregleda snimke donesu očito krivo odluku?

– Suci za koje se utvrdi da su pogriješili, osjete to na broju utakmica na koje su nakon te pogreške delegirani. Naime, u slučaju počinjene »crno-bijele« pogreške, dakle pogreške koja je krupna i koja utječe na rezultat, suci ne sude određeni broj kola, jer se logički može zaključiti da su izvan forme. Je li to u potpunosti ispravno, ne znam i ne želim o tome ovdje raspravljati, jer ako pogrešku suca usporedimo s pogreškom igrača koji je, recimo, promašio kazneni udarac, onda je svima jasno da igrač koji promaši kazneni udarac neće biti udaljen iz momčadi iduća dva ili tri kola. U svakom slučaju, moje je mišljenje da bi suci trebali suditi onoliko koliko su trenutačno u formi, a trenutačnu formu svakoga suca bi trebala procjenjivati osoba koja ih delegira, odnosno povjerenik za delegiranje.

Zasad su podložne pregledu »jasne i očigledne pogreške« koje se odnose na četiri situacije: pogodak/nema pogotka, kazneni udarac/nema kaznenog udarca, izravni crveni karton (ne drugi žuti karton) i pogrešni identitet (kada sudac opomene ili isključi pogrešnog igrača momčadi). Hoće li se možda po tom pitanju širiti »djelokrug« sudaca na još neke situacije nogometne igre?

– Teško je predvidjeti u kojem će se smjeru VAR razvijati, jer, dok s jedne strane imate nužnu potrebu da VAR ispravi sve »jasne i očigledne« pogreške, a to su najčešće pogreške koje izravno utječu na konačni rezultat, pogodak ili kazneni udarac, s druge strane imate i logični zahtjev da se utakmice previše ne prekidaju zbog provjera, jer se na taj način remeti ritam utakmice, igrači se »hlade«, a utakmice se bespotrebno produžuju i upravo zbog tog razloga UEFA i FIFA inzistiraju na visokoj razini tzv. »linije intervencije«, tj. na tumačenju pojma »jasne i očigledne pogreške« tako da za intervenciju mora biti riječi o velikoj pogreški, a ne o ispravnijoj odluci.

Jesu li vam se suci žalili na neke posebne pritiske kod donošenja odluka vezanih uz VAR tehnologiju? Postoje li pak neki prijedlozi klubova i struke za unapređenjem cijelog ovog projekta i načinom kako minimalizirati pogreške?

– Gledajte, mi smo vrlo specifična nacija i, na žalost, kod svake pogreške čuju se komentari poput »ukrao«, »oteo«, »manipulirao« i to bez ikakvog zdravorazumskog uporišta u navedenim tvrdnjama. Meni je takve tvrdnje teško prihvatiti i teško na iste odšutjeti. Ponavljam još jednom, ako netko ima dokaz za tvrdnju da je nešto ukradeno ili oteto, onda ga pozivam da svoja saznanja podijeli s najbližom policijskom postajom.

U pogledu pritiska jasno je da smo kao nacija izuzetno emotivni i da su amplitude u raspoloženju, od euforije do histerije, jako velike, no nogometni suci se s takvim stanjem stvari moraju znati nositi. Meni je osobno u interesu da se VAR nikada ne uključi, jer bi to značilo da je suđenje bilo bez »jasne i očigledne pogreške«. Prijedloga za unapređenje VAR-a na neformalnoj razini ima puno, ali nisam upoznat da je bilo tko iz naše države uputio formalni prijedlog FIFA-i i IFAB-u u smislu izmjene Pravila nogometne igre ili VAR protokola. U konačnici mogu samo reći da je uvođenjem VAR-a promijenjen nogomet kakvog poznajemo i da je uporabom VAR sustava povećavan broj ispravno donesenih odluka.