Poseban dan? Ova utakmica je najljepše što mi se moglo dogoditi u mojoj nogometnoj karijeri. Jedino još da se igra u Baselu... To bi bilo savršenstvo. Jedva čekam da počne – kaže Ivan Rakitić
RIJEKA Nitko od Rakitićevih u Möhlinu u popodnevnim satima ponedjeljka nije očekivao takvo iznenađenje. Mama Kata slavila je rođendan, a najljepši dar stigao je nešto poslije 21 sat kad je na vrata pozvonio – sin Ivan. Čuli su se s njim poslije nedjeljne utakmice »Seville« i »Real Sociedada«, Ivan je rekao da se vide u srijedu u St. Gallenu, iako je avionska karta u pravcu Züricha već bila čekirana nakon što je dobio slobodan ponedjeljak od izbornika »kockastih« Nike Kovača. Za Rakitiće je u svakom slučaj danas poseban dan, najslavniji član njihove obitelji, Ivan, u rodnoj Švicarskoj igra utakmicu za svoju domovinu Hrvatsku.
– Ja zapravo igram prvu utakmicu u Švicarskoj poslije prelaska iz »Basela« u »Schalke«. Da, prošlo je dosta… – kaže Ivan. – Ovo ne samo da je poseban dan, ova utakmica je najljepše što mi se moglo dogoditi u mojoj nogometnoj karijeri. Jedino još da se igra u Baselu… To bi bilo savršenstvo. Jedva čekam da počne.
Ozbiljna momčad
Bez obzira na prijateljski karakter utakmice, večeras u St. Gallenu za obje reprezentacije počinju pripreme za nastup na predstojećem Svjetskom prvenstvu u Brazilu. Švicarcima pritom pripada uloga favorita, ne samo zbog domaćeg terena. Švicarska slovi za jednu od najpotentnijih reprezentacija na svijetu, nešto će reći i FIFA-ina ljestvica na kojoj je Švicarska šesta, a Hrvatska šesnaesta reprezentacija.
Hrvatski reprezentativci dobro pamte Marija Gavranovića, koji je u prvoj izborničkoj utakmici Igora štimca postigao dva pogotka u uvjerljivoj pobjedi Švicarske nad »kockastima« (4:2) u kolovozu 2012. godine na Poljudu. Gavranović je baš na toj utakmici upisao debitantski nastup za najjaču švicarsku državnu vrstu.
– Jedva čekam utakmicu, nadam se da ću igrati, poseban je doživljaj igrati protiv Hrvatske. Pritom, brat mi je zaprijetio da neće samnom razgovarati mjesec dana ako zabijem Hrvatskoj, ha, ha, ha… Nadam se da ću ga ipak razočarati – poručio je Gavranović.
– Švicarska reprezentacija je u zadnjih nekoliko godina napravila iskorak i dokazala da je ozbiljna momčad. Švicarci u svojim redovima imaju puno kvalitetnih mladih igrača, ali i nekoliko jako dobrih iskusnika. Uostalom, Švicarsku vodi Ottmar Hitzfeld, jedan od najboljih trenera na svijetu. Zbog svega toga bit će nam teško igrati.
S obzirom na njegov poznati beskompromisni gard koji ne strepi ni od puno većih nogometnih autoriteta, Ivan najavljuje utakmicu u kojoj će se i Hrvatsku puno toga pitati.
– Apsolutno. Teren je jedino mjerilo, a Hrvatska, bez obzira na FIFA-in renking, ima jako dobru momčad koja se može nositi s najvećim reprezentacijama. Ja u svakom slučaju očekujem pravu utakmicu. Svi smo u natjecateljskom pogonu, ritam i agresivnost će sigurno biti prisutni. Naravno da nećemo ići u neke duele ako to nije potrebno, nitko se ne želi ozlijediti, ali daleko od toga da će to biti kamilica od utakmice.
Bilo pa prošlo
S obzirom na blizinu rodnoga Rheinfeldena i Möhlina gdje je odrastao i gdje i danas žive njegovi roditelji, Ivan će u St. Gallenu večeras imati popriličan broj navijača. Zahtjevi za ulaznice ne broje se u desetinama, već u stotinama!
Stadion u St. Gallenu je rasprodan! Već desetak dana prodane su sve ulaznice (20 tisuća), što dovoljno govori o interesu za ovu utakmicu. Baš kao i Hrvatskoj, i Švicarcima je ova utakmica jedna od triju provjera pred nastup na Svjetskom prvenstvu u Brazilu. Švicarska dvije preostale utakmice uoči nastupa na brazilskoj smotri igra protiv Jamajke i Perua.
Inače, AFG Arena, stadion švicarskog prvoligaša St. Gallena, koji se nalazi u pregrađu, dio je velikog shopping-centra. Službeno je otvoren u svibnju 2009. godine kada ga je Švicarska otvorila pobjedom protiv Lihtenštajna (3:0). Budući da je posljednjih desetak godina Švicarska zbog povoljnog zemljopisnog položaja usred Europe i dobre prometne povezanosti, postala omiljeni neutralni teren reprezentacijama za odigravanje prijateljskih utakmica, na ovom istom stadionu je Brazil prije dvije godine u najjačem sastavu pobijedio Bosnu i Hercegovinu (2:1).
– Otprilike sam došao do brojke od petsto zahtjeva, ha, ha, ha… Bit će jako puno mojih prijatelja, nisam ih u pola dana uspio ni vidjeti. Imao sam vremena pojesti maminu rođendansku tortu, prespavati kući i krenuti za St. Gallen pridružiti se momčadi. Vidjet će me na utakmici, ha, ha… – poručio je Ivan, koji se ne voli previše vraćati u one dane kada je kao devetnaestogodišnjak morao donijeti tešku odluku i birati između nogometne Švicarske u kojoj je odrastao i Hrvatske koju je oduvijek osjećao svojom prvom domovinom.
– Bilo je svega, ali ne bih se previše vraćao u prošlost, bilo pa prošlo. To je gotova priča, ne želim se time zamarati.
Puno više o tim »vrućim« ljetnim danima 2007. i usijanim glavama Švicaraca zna Ivanov otac Luka, koji je teško proživljavao to razdoblje.
– Ivanova odluka nikad nije bila sporna, barem što se mene osobno tiče – kaže Luka Rakitić. – Ivan je odrastao u domoljubnom duhu, ja sam ga još kao četverogodišnjaka nosao na ramenima po utakmicama hrvatskih klubova i reprezentacije. Sjećam se da je išao sa mnom kad je ondašnja »Croatia« igrala protiv »Grasshopersa« i pobijedila 5:0. On je još tada strašno zavolio Prosinečkog koji mu je dan danas ostao najveći nogometni idol. Naravno, Ivan je s godinama stasao i izrastao u nadu švicarskoga nogometa i jednog je dana trebalo odlučiti.
Prijeteća pisma
Luki Rakitiću je još uvijek kristalno jasno urezano pamćenje o popodnevu jedne velike sinovljeve životne odluke.
Švicarski izbornik Ottmar Hitzfeld nema dvojbi. protiv Hrvatske će istrčati najjača moguća momčad:
– Gotovi smo s eksperimentiranjem, nemamo više vremena za to – jasno je poručio Hitzfeld uoči večerašnje utakmice koja označava početak »filtera« za nastup na SP-u u Brazilu.
– Ne vidim smisao u tome da pozovem 27 ili 28 igrača u kamp na pripreme za svjetsko prvenstvo. Sastavili smo popis od 30 do 40 igrača koje smo promatrali tjednima. Sada je vrijeme da suzimo izbor na 23 igrača, ali utrka za mjesto u Brazilu još uvijek je otvorena – poručio je Hitzfeld, koji posebno najavljuje žestoku konkurenciju na napadačkim pozicijama.
Prvi napadač švicarske reprezentacije Haris Seferović proživljava teške dane nakon što je završio u zatvoru zbog velike svađe sa svojom djevojkom u San Sebastijanu. Švicarski mediji tvrde da je pravo čudo što se Seferović uopće našao u kadru za utakmicu s Hrvatskom.
– On je dio ove momčadi. Razgovarali smo o svemu što se dogodilo. Mi trenutačno nemamo prvog napadača, pravog vođu u napadu. Međutim, tu su mnogi igrači koji konkuriraju za tu ulogu. Prije svega, Gavranović, Mehmedi, Drmić. Utrka je otvorena – zaključio je njemački stručnjak.
– Došlo je vrijeme kad sam mu morao reći ovako: Ivane, odluči što želiš, a tata će držati zastavu, hrvatsku, švicarsku, njemačku ili bosansku. Nazvao ga je Kobi Kuhn, tadašnji izbornik švicarske reprezentacije, i Ivan se povukao u svoju sobu. Otvorio je vrata, a ja ga pitam: Sine, što si odlučio? Nasmijao se i odgovorio mi: Tata, odlučio sam ono što želi tvoje srce. Tako je to bilo.
Naravno da je Luki srce htjelo iskočiti iz kože od sreće, iako su, zapravo, tek tada počeli problemi.
– Najviše je bilo problema s ekstremnim navijačima koji su ga obožavali dok je igrao za »Basel«. Ivan je jedini igrač kojemu su oni napravili golem transparent na kojemu je stajala čestitka za njegov osamnaesti rođendan. Nijednom igraču u povijesti nisu priredili tako nešto. Dakle, ja s te strane razumijem njihovu mržnju, ali ne mogu opravdati neke stvari.
A bilo je svačega…
– Slali su nam avionske karte za Zagreb u jednom pravcu, stizala su raznorazna prijeteća pisma stvarno ružnog sadržaja… Nije bilo ugodno, ali pregrmjeli smo. Moguće je da će u St. Gallenu biti onih koji će zviždati, ali vjerujte da ima jako puno Švicaraca koji su ponosni na ono što je Ivan dosad napravio u svojoj karijeri – zaključio je Luka Rakitić.
