MANAUS S Nikom Kovačem u tri ujutro po hrvatskom vremenu. Ali prije toga pravi Nijemac (iako je i Kovač rođen u Berlinu…), Finke, izbornik Kameruna, pekao se na afričkoj vatri. Bez obzira što se u uvodu ispričao narodu zbog ovakva rezultata.

Kamerunci su, definitivno, vjerovali da se za poraz od Meksika mogu iskupiti nad Hrvatima. Računica bez krčmara. Nisu im bili do koljena. Po igri i – ponašanju. Niko Kovač razvukao je osmijeh od uha do uha, kao mladi mjesec. Razumljivo. Mogao je on biti na Finkeovu križu…

Nije, jer Hrvatska je i protiv Brazila imala glavu i rep, koncepciju igre. A tko zna što bi bilo da je u Sao Paulu igrao – Mandžukić?– Što bi bilo… Ne zna to ni vračara. Sigurno je, međutim, da s Mandžukićem izgledamo drugačije. Pokazali smo pravo lice nakon nesretna poraza od Brazila. Svatko može izgubiti od Brazila, zanemarimo i način na koji smo izgubili, ali ono što smo prikazali davalo mi je vjeru. Potvrdili smo da smo bili na dobrom putu – govori Niko Kovač.

Protiv Kameruna je bilo teško i disati…?

– Želiš, a ne možeš, jer nema kisika za disanje. Lako je vama novinarima komentirati s vrha tribina. Vlaga i vrućina iziskivali su dodatni napor. 

Taktika je mudrost?

– Imali smo problema na lijevoj strani u otvaranju. Ali ne zbog Pranjića, nego zbog ekipe koja nije pomagala… Zamijenili smo krila, Olića i Perišića, i zabili smo odmah gol.Tražili smo posjed lopte, sve više je bio na našoj strani.

Kao što ste zamislili. Tko prvi zabije, dobija…?

– Na kraju smo mogli dati još nekoliko golova. Nema razloga za slavlje. Čeka nas najteži posao, Meksiko. To je naš veliki finale. 

Kamerun je bio slab, bačena je kost… Koliko se netko može radovati pobjedi ako dobije tako slabog suparnika?

– Nije blistao, ali zbog čega ne bi to bila naša zasluga. Igrao je koliko smo mu dozvolili. Nikoga ne omalovažavam. Pokazali smo vrhunsku igru. Imamo snagu i moć da se mjerimo s najboljim svjetskim selekcijama. 

Gledali ste Brazil – Meksiko?

– Jesam. Naša je skupina jedna od težih. Meksiko je na uzdi držao veliki Brazil. Igra odlično. Motorični su, agresivni i okomiti. Vjerujem u svoje igrače. Nadam se da će se što prije oporaviti od amazonskog napora. 

Kamerun je najveća pobjeda vaše trenerske karijere?

– Vi odlučite! Sigurno je da smo utakmicu taktički veoma dobro pripremili. Možemo mi sve nacrtati, ali igrači moraju to provesti u djelo. Slijede nas, dakle vjeruju, a to je za svakog trenera, posebice mene koji sam  tek na početku, najveća pobjeda. Više od 4:0…

Hvalite igrače?

– Vrhunski igrači, veliki ljudi. Rezultat je plod našeg zajedničkog rada. I razmišljanja! Nema dobrih nogu bez čistih glava. 

I Mandžukića?

– Golovi su jedno, ne manje važno, ali on je remorker ove reprezentacije. Treneru Božji dar. 

Protiv Meksika trebat će najbolja utakmica ove generacije da bi se došlo do pobjede?

– To je naš mali finale mundijala. Prvi! Znamo što moramo, vjerujemo i kako. Lakše je dobiti 1:0 nego loviti gol razliku…

Modrić je igrao pod blokadom?

– Ne znam. Mislim da ne. Odradili smo dvije teške utakmice u kojima su se svi bacali na glavu. Pokazali karakter i znanje. 

Sa Sammirom ste dobili što ste tražili?

– Tražio sam tri boda… Sammir je u nekim situacijama pokazao da ima čvrstu loptu, da može napraviti višak igrača. Ne volim o pojedincima, naša je snaga – zajedništvo. Dišemo kao jedan.

Amazona će Kovaču ostati u lijepoj uspomeni.