Slika sa tribina londonskog derbija koja govori puno toga/Foto REUTERS
Što se ekspanzije engleskog nogometa tiče, možda će najviše otkriti uzlazna krivulja zarade od TV prava
Prvi put u povijesti europskog klupskog nogometa u finalima obaju UEFA-inih natjecanja igrala su četiri kluba iz iste zemlje – Engleske. Liverpool i Tottenham igrali su u finalu Lige prvaka, Arsenal i Chelsea u finalu Europske lige. Dakle, nogomet »made in England«! Nije slučajno.
Premier liga rodila se 20. veljače 1992. godine na »zgarištu« turobnih osamdesetih godina prošloga stoljeća koje su obilježile tragedije na Heyselu (1985.) i Hillsboroughu (1989.), eskalacija huliganizma, »stadioni smrti«, petogodišnje izbivanje s međunarodne scene engleskih klubova… Od tog datuma u svakom slučaju više ništa nije bilo isto. Margaret Thatcher čeličnom se voljom i strogim zakonima obračunala s huliganima, engleski stadioni doživjeli su značajne rekonstrukcije, a klubovi se okrenuli marketingu. Do te mjere da je s godinama rapidno rastao broj njihovih simpatizera i navijača na svim krajevima svijeta i, shodno tome, gomilao novac u njihovim blagajnama. Još je važnije da su premierligaški klubovi s vremenom postali zanimljivi stranim ulagačima i sponzorima pa je Engleska postala obećana nogometna zemlja u kojoj su sreću pronašli najbolji igrači i treneri na svijetu. Što se ekspanzije engleskog nogometa tiče, možda će najviše otkriti uzlazna krivulja zarade od televizijskih prava premierligaških klubova u posljednjih četvrt stoljeća: 340 milijuna funta u razdoblju od 1992. do 1997. godine, 670 milijuna funta od 1997. do 2001., 1,1 milijarda funta od 2001. do 2004. i čak 5,15 milijardi funta u razdoblju od 2016. do 2019. godine. U slučaju engleskog nogometa dobro je da nije uvijek sve u novcu. Ne uvijek.
Ima trenutaka kada utihne službeni spiker na stadionu i komentatori na novinarskim tribinama i u televizijskim studijima, a kultnim se Anfieldom prolomi Liverpoolova himna You’ll never walk alone, a navijači Redsa, oni koji su tek prohodali i propjevali, i oni već dobrano potrošenih glasnica, uglas pjevaju da bi sačuvali tradiciju i ostali odani romantičnim nogometnim vremenima. E, to više nitko ne može platiti. Strast i emocije u nogometu još uvijek imaju neprocjenjivu vrijednost.