LONDON Gole činjenice govore da su i prije gostovanja na Wembleyu izgledi hrvatske reprezentacije za plasman u četvrtfinale Lige nacija bili vrlo mali. Istina, teoretska šansa je postojala na papiru, ali svakome iole prisebnom je u startu bilo jasno da bi pobjeda od osam golova razlike nad Engleskom usred Londona predstavljala nogometno čudo apsolutno nadrealnih dimenzija.

Unatoč tom porazu (1:2), Hrvatska je na Wembleyu ostavila vrlo dobar dojam i nije pretjerano reći da je mogla izvući remi. Ta izvedba nadovezala se na sličnu utakmicu sa Španjolskom na Poljudu prije nešto više od mjesec dana. Tada je konačan ishod bio identičan, ali ta je izvedba pokazala da su se Slaven Bilić i njegovi izabranici uspješno oporavili od teškog poraza u srazu s Engleskom na Rujevici (0:7). Wembley je pak potvrdio da tu postoje zdravi temelji za optimizam.

– Osjećaj je sličan onome nakon Španjolske u Splitu. Mi smo prevelika nogometna nacija da bismo slavili poraze i bili ponosni na njih, ali i ovdje moramo odvojiti rezultat od nastupa. Pozitivan sam i zadovoljan igrom, ali nisam sretan jer mislim da smo zaslužili više od poraza. Nije bilo lako doći na Wembley nakon onih 0:7 i suočiti se sa suparnikom koji nam je nanio najteži poraz u povijesti. Svaka čast igračima. Pokazali su karakter i odgovorili na sve taktičke zahtjeve. Šteta je što nismo nagrađeni još kojim golom za bod ili sva tri – istaknuo je Bilić nakon gostovanja kod Engleske.

Statistika

Razvoj događaja na toj utakmici još jednom je pokazao koliko nogomet zna biti okrutan. Englezi su poveli sredinom prvoga dijela preko Morgana Rogersa, izjednačenje je u 59. minuti potpisao Petar Sučić nakon teške pogreške Jarella Quansaha, koji je praktički u idućem napadu iznudio jedanaesterac. Najstrožu kaznu za konačni ishod realizirao je Harry Kane, a gnjev hrvatskih navijača sručio se na jednog čovjeka. U toj situaciji Quansaha je rukama potezao Ivan Smolčić koji je do tog trenutka igrao više nego dobro.

– Prije svega, ispričavam se zbog skrivljenog jedanaesterca. Nakon onoga što se dogodilo na Rujevici, imali smo čudan osjećaj na početku. Znali smo da moramo ići maksimalno i pokazati da je ono bio samo loš dan. Mislim da smo u tome uspjeli. Odigrali smo mušku utakmicu i pružili dobar otpor, a imali smo i svoje prilike. Mislim da je sve skupa dobro izgledalo, ali presudila je moja nepažnja. Želiš najbolje za svoj grb, ali to nekada ode u krivu stranu. U toj situaciji je bilo kontakta i mogao se dosuditi jedanaesterac, ali i nije morao. Međutim, na Wembleyu se to uvijek dosudi – rekao je nesretni Smolčić.

Nogomet nije ni dojam ni statistika, ali spoj tih dviju komponenti može pružiti realan uvid u stanje stvari. Baš kao što je na Rujevici odigrala loše, Hrvatska je protiv Španjolske na Poljudu i protiv Engleske na Wembleyu izgledala više nego pristojno. To govori dojam, a potkrepljuju statistički pokazatelji. Naime, na obje utakmice je kategorija velikih prilika bila izjednačena za oba suparnika. Protiv Španjolske ta je brojka stala na četiri, a protiv Engleske na tri prilike.

No, u oba navrata konačan ishod bio je negativan i tako je Bilić postao prvi izbornik hrvatske nogometne reprezentacije koji je doživio četiri uzastopna poraza, s time da je taj podatak vrlo varljiv, što zbog rasporeda utakmica, što zbog evolucije međunarodnih natjecanja. Naime, Liga nacija, koja donosi sučeljavanja s najjačim momčadima u Europi, zaživjela je tek 2018. godine. To pak znači da je Zlatko Dalić do kraja rujna ove godine bio jedini hrvatski izbornik koji ju je okusio.

Svi prije njega i Bilića imali su kvalifikacijske cikluse, gdje raspon kvalitete suparnika ravnomjerno ide od vrha do dna, velika natjecanja, na kojima je nemoguće nanizati četiri poraza, te prijateljske utakmice. S obzirom na igrački potencijal Hrvatske kroz povijest, u tim bi okolnostima padanje u tako negativan niz predstavljalo doseg na pragu umjetnosti. Konačno, tu je i spomenuti raspored utakmica.

Mušterija

U ciklusu Lige nacija 2020./21. Dalić je nastup u skupini s Francuskom, Portugalom i Švedskom okončao s jednom pobjedom i pet poraza. Povrh toga, imao je ukupnu gol-razliku 9:16. No, razlika je u tome što je jedina tri boda osvojio u trećem kolu protiv Švedske u Zagrebu. Osim toga, tu je postojala i povoljna okolnost za Dalića. Sredinom listopada 2020. godine stigao je poraz od Francuske u Zagrebu pod okriljem Lige nacija (1:2), a početkom studenoga iste godine odigrano je prijateljsko sučeljavanje s Turskom u Istanbulu (3:3).

Nakon toga je Hrvatska izgubila tri uzastopne utakmice. Bilo je to u Ligi nacija protiv Švedske u Stockholmu (1:2), Portugala u Splitu (2:3) te Slovenije u Ljubljani (0:1) u okviru prvoga kola skupine L kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Kataru. Tada je Dalić postao prvi izbornik hrvatske nogometne reprezentacije koji je izgubio četiri natjecateljske utakmice u nizu, no spomenuti prijateljski ogled s Turcima donio je kozmetičku korekciju. Biliću je pak raspored servirao po dva dvoboja sa Španjolskom i Engleskom unutar 45 dana.

Prije četiri mjeseca jedni su osvojili prvo, a drugi treće mjesto na Svjetskom prvenstvu. Pritom nije loše baciti pogled na međusobni omjer Hrvatske s te dvije reprezentacije kroz povijest do ovih utakmica u Ligi nacija. Protiv Španjolske su uknjižene tri pobjede, s izborničkim potpisima Ćire Blaževića, Ante Čačića i Dalića, te jedan remi i sedam poraza. U istom razdoblju su protiv Engleske stigle tri pobjede, od čega je dvije ostvario Bilić, a jednu Dalić u produžetku polufinala Svjetskog prvenstva 2018. godine u Rusiji te dva remija i sedam poraza. Prema tome, nije teško zaključiti tko je čija mušterija.