Andrej Mraz
Završio sam fakultet, a bilo je ponuda za nastavak s nogometom. I to dosta povoljnih ponuda. Prevagnulo je to da život teče dalje. Nogomet je lijep, ali je život - život. Za nešto si se školovao i bila bi šteta to propustiti - kaže Andrej Mraz
RIJEKA Dugačka je kolona igrača koji su kroz proteklo stoljeće nosili dres Orijenta, proslavljajući ime »crvenih s Krimeje«. U njoj zapaženo mjesto zauzima dr. Andrej Mraz, golgeter i napadač, jedan od najistaknutijih u momčadi iz osamdesetih godina prošlog stoljeća, koja je ostvarila klupski uspjeh koji se i danas prepričava, plasirala se u četvrtfinale Kupa tadašnje Jugoslavije. Vrijeme leti, brzo prolaze godine, desetljeća, njega već dugo nema u Rijeci u koju, istina, redovno dolazi u posjet.
– Znate koliko me već nema ovdje? Nema me 37 godina – kaže dr. Andrej Mraz, rođen 1955. godine, sjedeći u društvu nekadašnjeg dugogodišnjeg istaknutog suigrača na Krimeji Momčila Markovića. – Moguće je da je toliko već prošlo. Međutim, dolazim svake godine, supruga Ljiljana je Opatijka. Ja sam iz Đelekovca, jednog malog mjesta nedaleko Koprivnice.
Svih tih godina radi u struci, cijenjeni je liječnik.
– Sa mnom je bio kolega Ivaniš, kasnije također liječnik koji je igrao nogomet. Pozvao me u klub, a meni je to odgovaralo jer se moja gazdarica uvijek bunila kada bih se kupao, a na Ininom igralištu su tada bili prekrasni tuševi. Mogao si se tuširati koliko god si htio. Tako je krenulo s igranjem u Jedinstvu gdje je bilo lijepo društvo.
Nova momčad
Jedinstvo nije bilo čak niti u Riječko-pulskoj zoni, ali se u njegovim redovima pojavio itekakav talent. Orijent je dobro motrio nadarene mladiće u klubovima ovoga kraja, nastojao ih je dovesti na Krimeju, takav je slučaj bio i s Mrazom.
– Raspala se tada jedna dobra generacija Orijenta i formirala se jedna nova momčad. Budući da sam relativno dobro igrao u Jedinstvu, sa mnom je razgovarao trener Marcel Žigante. Bio sam tada na trećoj godini studija.
Rado spominje te svoje nove suigrače na Krimeji.
– U te tri godine dok sam bio na Krimeji mi smo dva puta ulazili među osam najboljih klubova u Kupu Jugoslavije. Treneri su bili Joško Skoblar i potom Ivan Đalma Marković. Uključi li se ovih nekoliko klubova, Rijeka, Dinamo, Osijek, Hajduk, to vam je današnja Prva liga.
Ta generacija je stvorila pravu euforiju u gradu, eliminirani su mnogi poznati klubovi poput Osijeka, Olimpije, OFK Beograda, Zagreba.
– Imali smo stalno pune tribine. Imali smo jaku podršku navijača, ali smo imali i jaku ekipu. Kada sada pogledam malo s ove distance, mislim da smo mi zasluživali više od ranga u kojem smo igrali. Recimo, tada smo u prijateljskim susretima s Rijekom imali omjer šest prema jedan u našu korist. Jedinu utakmicu smo izgubili na Krimeji kada je Ćiro Blažević doveo najbolju ekipu Rijeke, a nama je nedostajalo pet igrača. Rijeka nas je tada dobila 1:0. Bez obzira na to što je bila riječ o prijateljskim utakmicama, vladao je dosta veliki rivalitet.
Prekrasne godine
Na Sušaku, u Rijeci, ali i diljem Hrvatske i ondašnje Jugoslavije ime Orijent je izgovarano sa štovanjem.
– To su prekrasne godine. Bilo je puno zadovoljstva, ali uloženo je puno truda. Recimo, počeo sam u jednom nižerazrednom klubu, tada nisi imao neke posebne pripreme u svom selu ili kasnije. I onda dođeš u jedan nogomet koji je po obavezama bio praktički profesionalan. Treniralo se i radilo svakog dana. Bilo je teško podnijeti taj dio. Uz to, naravno, konkurencija je bila jaka. Također su i suparnici bili kvalitetni.
Mnogima oko Orijenta je uvijek ostao žal što se tada Orijent, usprkos brojnim kvalitetnim igračimam nakon ispadanja iz Druge lige bivše države, više nikada nije uspio vratiti u taj rang.
– To je jedna posebna priča. To bi malo morali pitati ljude iz Rijeke, kao da nam jednostavno nisu dozvolili da uđemo u rang više, iako je Orijent to zasluživao. Naravno da nije odlučivalo samo ono što se zbivalo na terenu, nego i ono oko terena. Pogledajte, dvije godine zaredom smo bili drugi u Hrvatskoj ligi, te prve godine tek u drugom dijelu, budući da smo u prvom dijelu bili loši jer se ekipa tek formirala. Iz te lige se ulazilo u Drugu ligu – zapad, u kojoj je sigurno bilo mjesta za jedan Orijent. Za Orijent me vežu lijepa sjećanja, lijepe godine provedene ovdje. Došao sam uveličati ovu proslavu stote godišnjice. Znate, prve godine kada sam dolazio, bila je proslava šezdesete godišnjice. Znači, od toga je prošlo 40 godina, i kada me Marinko Koljanin pozvao, počeo sam brojiti godine. Pa koliko je to, dvadeset, trideset, onda vidiš da je prošlo već četrdeset godina…
