Nismo dobro popratili akciju kod prvog gola i raspali se mentalno poslije drugog. Željeli smo, živjeli za tu utakmicu, da bismo sve prosuli u desetak minuta. Žao mi je navijača, razočarali smo ih – kaže Močinić
RIJEKA Maksimir je Riječanima tradicionalno križni put, ali nikada u povijesti nisu samljeveni u dvadeset minuta. S puno su optimizma krenuli u utakmicu, a onda jedan, dva, tri, četiri gola. Vargićeva je mreža rasparana, a da Riječani nisu ni shvatili što se događa. U 68 godina samo šest pobjeda do sada. Bilo je debakla, po šest komada (kod Dalića i Rubčića) u posljednjem razdoblju, ali četiri gola u 20 minuta je – šokantno! Ubija svaku volju za reakcijom. A Riječani su u Maksimir došli s naglašenim ambicijama, uvjereni da je sada trenutak… Dinamo se razgoropadio, pokazao tko je gazda u Hrvata, pobjegao na 11 bodova prednosti i stavio u džep deveti uzastopni naslov.
Jedan od najtužnijih u ekipi Rijeke bio je svakako Ivan Močinić. Maksimir je stadion na kojem je debitirao u prvom sastavu Rijeke, u listopadu 2011. godine, kod trenera Ištuka, a sada je prvi put od početka utakmice bio – kapetan. Na debiju je zamijenio Vukmana u 65. minuti i izgubio 0:2, sada je dobio traku bolesnog kapetana Darija Kneževića i izgubio 0:4. – I nije to sve. Prije pet mjeseci od Dinama smo dobili gol u 93. minuti, prošle godine izgubili 1:4, primili tri gola za pola sata… Definitivno, Maksimir nije moja rajska dolina. Nemam sreće. U Maksimiru sam jedino dobio Lokomotivu, u prosincu prošle godine – govori Ivan Močinić.
Pirlo
Utakmica je trajala dvadeset minuta. Dinamovcima je svaka lopta pronalazila put do Vargićeve mreže, vi ste gledali kako se oni zabavljaju?
– Mislim da su iz četiri udarca zabili isto toliko golova. Bili su razigrani i rastrčani, a onda te i sreća miluje. Mi smo im pomogli svojim odnosom prema igri. Imao sam dojam da smo dobro ušli u utakmicu, a onda nam je Ademi zabio prvi gol. Nismo bili dovoljno koncentrirani i čvrsti. Pa je Pivarić pogodio kao da je Pirlo. Cijelu nam je utakmicu nedostajalo koncentracije i agresije da bismo napravili nešto više. Dinamo nas je kaznio kvalitetom.
Ipak, četiri gola u tako malo vremena, bio je šok za sve, i navijače koji bi najrađe televizor bacili kroz prozor?
– Imaju pravo gađati nas! Ne pamti se takav debakl u tako kratkom vremenskom razdoblju. I nas je iznenadilo. Nismo dobro popratili akciju kod prvog gola i raspali se mentalno poslije drugog. Dinamo je momčad klasnih igrača, jak kolektiv, kažnjava svaku grešku. Što nam je bilo? Tko će ga znati. Željeli smo, živjeli za tu utakmicu, da bismo sve prosuli u desetak minuta. Žao mi je navijača, razočarali smo ih a toliko su vjerovali u nas nakon što smo razmontirali sastav Hajduka. Ne, nismo poletjeli, jednostavno u Maksimiru se dogodilo nešto neobjašnjivo.
Ademi, Brozović i Antolić nametnuli su se na sredini terena, oduzeli vam igru prema naprijed. Jednostavno niste uspijevali uspostaviti vezu sa svojim isturenim topnicima, Kramarićem i Krstanovićem?
– Bili su brži i agresivniji. Kontrolirali su sredinu terena, a to je srce svake momčadi. Mi smo se mučili. U oba pravca. Vezna linija nije možda najvažniji dio momčadi, ali je svakako jedan od bitnih segmenata. Zato moramo preuzeti odgovornost za brodolom.
Maksimirski teret
I vi ste imali problema s Ademijem?
– Jesam. Dobro sam se osjećao, bio sam željan igre, ali jednostavno nije išlo. Kao da sam sat i pol bio u ružnim snovima… Dobro je da je sljedeća utakmica već sutra, protiv Zadra na Kantridi, moramo osvojiti nove bodove. Tko bi mogao živjeti do iduće nedjelje s maksimirskim teretom na leđima. Bez obzira na to što je to bila dobra škola. Iako više volim učiti na pobjedama.
Trener Kek je kakao kako je momčad igrala naivno i bez pameti…?
– U pravu je. Upali smo u bunar nakon desetak minuta, više nismo mogli izaći. Pribrali smo se, ali sve je bilo gotovo. Mogli smo popraviti samo dojam.
Da niste možda igrali preotvoreno, na krilima pobjede protiv Hajduka?
– Nije u tome razlog našeg debakla, Dobro smo krenuli, mislili da možemo parirati Dinamu, a onda je stigao onaj gol Ademija… I prelomio utakmicu.
Mladi stoperi Lešković i Mitrović nisu spavali nakon utakmice?
– Nismo svi. Ali oni su jako dobro odradili svoj posao. Problem je bio u kolektivu. Lutali smo.
U svibnju dvije utakmice finala Kupa s istim suparnikom, prva u Maksimiru 7. svibnja. Druga priča?
– Vidjet ćemo što nije funkcioniralo. Moramo ispraviti sve što nije valjalo, a teško je ponoviti takvu utakmicu. Nikada nismo dobili toliko golova u tako malo vremenu, niti ćemo više dobiti. Opekli smo se, bit će druga utakmica.
Dinamo je prvak, Rijeka može staviti ruke na Rabuzinovo sunce?
– Sanjam punu Kantridu u totalnom ludilu s pokalom u rukama kapetana Kneževića. Nakon što su nam napunili mrežu, sada je jasno da se to ne može ponoviti u Kup utakmici. Znamo da moramo pružiti maksimum u obje utakmice. Oni su kvalitetniji, nadoknadit ćemo srcem i – navijačima. U paklenoj atmosferi navijače moramo počastiti Kupom. Vjerujem u naš trijumf, još više nakon ovih 0:4.
