ZAGREB  – Čim je ministar Davorin Mlakar odlučio da institucija koju vodi ne može donositi službeno rješenje o Izbornoj skupštini Hrvatskog nogometnog saveza od 17. prosinca prošle godine, zato što Igor Štimac i njegov pravni savjetnik Ivan Brleković nisu stranke u sporu, postalo je jasno da jurišnici na Rusanovu više nemaju manevarskog prostora.

Naime, Ministarstvo uprave vratilo je predmet Uredu za opću upravu Grada Zagreba, čiji je pročelnik Krešimir Ladešić prije pola godine odbacio svih šest primjedbi poražene strane. Ključni detalj svakako jest činjenica da se Štimac i Brleković nisu žalili na famoznu Skupštinu u zakonskom roku, zbog čega je Mlakar zaključio da ne mogu biti stranke u postupku. Povrh toga, Ladešić je na deset gusto pisanih stranica temeljito obrazložio razloge za svoju odluku, koja je dala legitimitet predsjedniku HNS-a Vlatku Markoviću.

Prva primjedba upućena zbog, kako piše u žalbi, protustatutarnog i protuzakonitog izbora dvojice skupštinskih zastupnika Udruge prvoligaša, Branka Laljka i Roberta Špehara. Ladešić u svom rješenju zaključuje da Statut Udruge dopušta telefonsko izjašnjavanje, te da tu ništa nije sporno.

U slučaju predsjednika i direktora »Splita«, Slavena i Joze Žužula, koji se nalaze pod kaznenim postupkom, Ladešić se poziva na nedorečenost zakonodavstva i navodi da, prema Zakonu o udrugama, registracijsko tijelo nema ovlasti za traženje podataka iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa. Isto obrazloženje vrijedi i za drugi prigovor, kojim su Štimac i Brleković pokušali osporiti skupštinski glas tadašnjeg predsjednika Zagrebačkog nogometnog saveza, Zdravka Mamića, tvrdeći da je u to vrijeme i on bio pod kaznenim postupkom.

Gordijski čvor koji je zbog Mate Previšića nastao u Županijskom nogometnom savezu Dubrovačko-neretvanskom Ladešić je riješio pozivanjem na Statut tog tijela. Nije na odmet podsjetiti da je Previšić izabran za zastupnika u Skupštini HNS-a na Izbornoj skupštini svog ŽNS-a, a Štimčevi istomišljenici pokušali su ga opozvati na dvije izvanredne skupštine.

Međutim, u tom procesu nisu obraćali pažnju na Statut. Naime, obje izvanredne skupštine sazvao je predsjednik ŽNS-a Tomislav Jurjević, a po Statutu to mogu napraviti samo članovi Izvršnog odbora ŽNS-a i jedna trećina članova Skupštine. Zbog toga je Ladešić dao legitimitet Previšiću, zaključivši da su obje izvanredne skupštine protustatutarne.

Zadnje tri točke Štimčeve žalbe pobijene su u nekoliko redaka. Tumačenje da ZNS nije imao pravo na trećeg zastupnika Ladešić je glatko odbio, pozivajući se na Statut HNS-a, a prigovor na šturi zapisnik sa Skupštine također je glatko odbacio, ustvrdivši da pored stenograma postoji i fonogramski zapis, te da je kod javnog bilježnika potvrđena njihova istovjetnost.

Štimčev navod da mu nije omogućen uvid u zapisnik pobila je arhiva HNS-a. Naime, Ladešiću je dostavljena preslika koverte iz koje je vidljivo da je Štimcu 28. siječnja zapisnik poslan preporučenom pošiljkom koja nikada nije preuzeta.

Jurišnicima na Rusanovu sada su izbijeni svi argumenti iz ruku, što znači da više nemaju pravnih temelja za osporavanje Izborne skupštine od 17. prosinca. Budući da je Ministarstvo uprave zaobišlo žalbu i prepustilo konačno rješenje Uredu za opću upravu Grada Zagreba, Štimac i njegovi istomišljenici ne mogu cijeli slučaj prebaciti Upravnom sudu.

Ukratko, sada im je preostalo tek gunđanje u medijima i odrađivanje dvogodišnje suspenzije koju im je HNS izrekao u travnju.