Foto D. Lovrović
Europa to jednostavno ne trpi, već kažnjava svaku pogrešku ili promašaj. Dobra škola za nas, šteta jedino što učimo na svojim pogreškama... – iskren je bio Marin Tomasov
RIJEKA » Zvuci vatrometa i pomalo usiljenog slavlja (unatoč 15 tisuća gledatelja na tribinama) na maksimirskom travnjaku nisu se ni stišali, a neki igrači »Rijeke« već su počeli napuštati svlačionice podno južne tribine »Dinamova« stadiona. Donekle, razumljivo. Matjaž Kek označio je raspust s posljednjim Gabrilovim zviždukom, a budući da će okupljanje i početak priprema za novu sezonu uslijediti vrlo brzo (10. lipnja) jasno je da je svaka sekunda odmora dragocjena. Marin Tomasov stigao je među posljednjima. U njegovim nogama bile su možda ključne lopte za eventualno iznenađenje »bijelih« u Maksimiru, iako je nakon konačnih 4:0 za »modre« teško o tome pričati. Jedno je sigurno, od momčadi »Rijeke« očekivalo se više na zatvaranju sezone u Maksimiru, neovisno o činjenici da je »Dinamo« još jednom ove sezone potvrdio da ima kvalitetniju momčad.
– I mi sami smo očekivali više. Glupo je ispalo, krenemo s centra, a onda u 2. minuti dobijemo pogodak. Mogli smo se brzo vratiti, ali nismo uspjeli u tome. Šteta što je ovako sve završilo jer iza nas je odlična sezona, osvojili smo 75 bodova. Ništa, treba dignuti glave, odmoriti se i onda krenuti u pripreme za novu sezonu – govori Tomasov koji, barem je ostavio takav dojam, nije previše tragično doživio maksimirski posrtaj. I ne treba, iako iz njega treba izvući neke pouke u perspektivi iduće sezone.
Svaki poraz tragičan
Oni navijači »Rijeke« koji su bili u Maksimiru vjerojatno su se negdje sredinom nastavka pomirili s porazom, igračima i stožeru sigurno nije bilo svejedno, ali navikli su na »batine« kao sastavni dio profesionalizma. No, nakon utakmice bilo je suza i to onih iskrenih dječjih koje su tekle niz obraze osmogodišnjeg Mijata Pilipovića, sina Renata, pomoćnog trenera »Rijeke«. Pilipović junior stigao je na utakmicu u bojama »Rijeke«, s dresom i prigodnim natpisima po licu, praćen velikim očekivanjima svojeg drugog razreda Osnovne škole »Miroslav Krleža« na Kaptolu koji je zbog njega u ovoj utakmici navijao za »Rijeku«. Mijatu se nakon poraza srce slomilo, nije pomogao ni zagrljaj majke Ivane. Suze su nakon utakmice nezaustavljivo tekle i tekle kao podsjetnik zašto je nogomet više od igre…
Ova utakmica mogla je poslužiti i kao dobro mjerilo gdje je ova momčad u nekim europskim okvirima.
– Ne znam što na to reći… U jednu ruku konačan rezultat u tom smislu puno toga govori, opet imali smo šanse koje su mogle cijelu priču učiniti drugačijom. To je Europa, kazna stiže za svaku nesmotrenost ili promašaj. Postigli su četiri pogotka iz četiri udarca prema našem golu, mi smo s druge strane imali bolje šanse, čak i više udaraca na gol. Europa to jednostavno ne trpi, već kažnjava svaku pogrešku ili promašaj. Dobra škola za nas, šteta jedino što učimo na svojim pogreškama…
Ljestvica sve govori
O zasluženosti »Dinamova« slavlja ne treba sporiti nakon što su »modri« dobili četiri od sedam ovosezonskih međusobnih ogleda s prvim i jedinim malo ozbiljnijim pratiteljem.
– Ljestvica sve govori, iako mislim da bodovna razlika nije realan pokazatelj odnosa kvalitete. Opet, nakon ovoga poraza je teško bilo što pričati. Moramo gledati sebe i misliti o sebi. Imamo kvalitetu, trebamo se samo dobro spremiti za novu sezonu.
Šteta što Tomasov nije iskoristio jednu od svojih prilika ne samo zbog toga jer bi ukupni dojam bio malo bolji, već i zbog svoje zapažene proljetne statistike. Zabio je osam golova (3 asistencije) u proljetnih 18 nastupa.
