AL WAKRAH Dominik Livaković preuzeo je ulogu Danijela Subašića iz Rusije i svojim je obranama jedanaesteraca odveo Hrvatsku u četvrtfinale Svjetskog prvenstva, poslavši Japan kući. Takumi Minamino, Kaoru Mitoma i Maya Yoshida nisu ga uspjeli savladati s bijele točke, a Nikola Vlašić, Marcelo Brozović i Mario Pašalić su nadmudrili Shuichija Gondu, dok je Marko Livaja pogodio stativu.

Štićenici Zlatka Dalića nisu pružili upečatljivu partiju, ali bili su mirni i staloženi kada je to bilo najpotrebnije.

Početak utakmice nije bio dobar za Hrvatsku. Na semaforu nije prošlo niti osamdeset sekundi, kada je Dejan Lovren pogriješio na svom dijelu terena, a zatim se vadio rušenjem Daizena Maede s leđa. Srećom po njega, Ismail Elfath, američki sudac marokanskih korijena, nije mu pokazao žuti karton za taj start.

No, iz tog slobodnog udarca izrodio se udarac iz kuta i prva prilika za Japance. Kombinacija s izvlačenjem lopte nakon kornera donijela je centaršut iz ravnine šesnaesterca i udarac glavom Shoga Taniguchija s vrha peterca. Srećom po hrvatske ambicije, lopta je prošla pola metra od gola.

U skladu s očekivanjima Japan je prepustio posjed lopte Hrvatskoj, koja se, pak, u toj početnoj fazi igre mučila sa slaganjem akcija. Tako je prva prilika stigla tek nakon teške greške Takehira Tomiyasua na poziciji desnog beka. Ivan Perišić mu je tamo ukrao loptu, a zatim se sjurio prema golu i pucao iskosa, iako je mogao pokušati i proigravanje u sredinu. Gonda je obranio taj udarac.

Japanci su ubrzo uzvratili po desnom boku, otkuda je Junya Ito lansirao prizemno ubacivanje između hrvatske obrane i Livakovića. Maeda je u toj situaciji bio za pola koraka prekratak, a Josip Juranović je na drugoj stativi u zadnji tren otklonio opasnost ispred Yuta Nagatoma.

Već tada se moglo naslutiti da Plave samuraje niti malo ne impresionirana činjenica da igraju protiv svjetskih viceprvaka. Zapravo, više od svega su govorili podaci o posjedu lopte. Naime, Japanci su protiv Njemačke i Španjolske u prvom dijelu bili na devetnaest, odnosno osamnaest posto u toj kategoriji, a s Hrvatskom su nakon početnih 25 minuta bili na 36 posto.

Jednostavno, ljudi su uzeli sve što im je suparnik ponudio u tom razdoblju utakmice. U 26. minuti Joško Gvardiol je dugom loptom iz zadnje linije izbacio Brunu Petkovića, koji je, pokušavajući dodati kroz Tomiyasuove noge, darovao loptu Japanu. Nešto kasnije Hrvatska je konačno uspjela stvoriti pritisak. Lopta je u tri puta uzastopno centrirana u kazneni prostor suparnika, ali Japanci su se uspjeli obraniti, uz veliku dozu panike.

Vrlo brzo se ispostavilo da je taj pritisak bio tek plod sretnih okolnosti. Zvuči nadrealno, ali između 31. i 37. minute Hrvatska se teško sastajala s loptom, a kada bi nekako došla do posjeda, to nije trajalo duže od desetak sekundi. Japanci su, jednostavno, radili što su htjeli. Štoviše, u 40. minuti provozali su hrvatsku obranu na svojoj lijevoj strani, ali završni udarac Daichija Kamade nije bio dovoljno precizan.

Novi korner s desne strane Japanu je donio nagradu za hrabru igru. Opet je odigrana kombinacija s izvlačenjem na visinu ruba kaznenog prostora, s time da je Ritsu Doan centaršutom gađao Taniguchija, koji je bio prekratak u skoku. Međutim, lopta se nakon toga sretno odbila do Maede, a on je odmah raspalio po golu. Bilo je to u 43. minuti – 0:1.

Mali tračak nade Hrvatskoj je donijela VAR provjera jer se prilikom centaršuta Taniguchijevo lijevo rame nalazilo na rubu zaleđa. Međutim, povlačenje linija pokazalo je da ga je u dozvoljenoj poziciji zadržalo doslovno nekoliko milimetara, odnosno vrh Lovrenovog stopala.

Očekivano, uvodne minute nastavka donijele su hrvatski pokušaj stvaranja pritiska. No, Japan se tome othrvao bez previše problema, iako je 52. minuta donijela vrlo sumnjiv kontakt Petkovića i Yoshide u srcu kaznenog prostora. No, Elfath je odmah odmahnuo rukama, a VAR soba mu je, po svemu sudeći, javila da je u pravu.

Četiri minute kasnije sudac je Japancima mogao samo pokazati da moraju krenuti s centra, i to u trenutku kada se činilo da nema neposredne opasnosti po njihov gol. Naime, Lovren je s desne strane, na visini od tridesetak metara, uputio centaršut, a Perišić je, praktički s ruba šesnaesterca, glavom usmjerio loptu u nebranjeni dio mreže – 1:1.

Naravno, Hrvatska ne bi bila Hrvatska da već u idućem napadu nije dopustila veliku priliku. Wataru Endo ostao je sam na dvadeset metara od gola i odmah je lansirao loptu pod prečku. Srećom po Hrvatsku, Livaković je to uspio odbiti u korner. U 63. minuti Luka Modrić je na isti način pokušao ugroziti Japan, ali i Gonda je bio na visini zadatka.

Nova velika prilika za Hrvatsku stigla je u 66. minuti. Lopta se dugo povlačila po desnoj strani napada i činilo se da od toga neće biti ništa konkretno sve do udarca Andreja Kramarića. Nije tu bilo previše rezona, ali odbijanac od bloka sletio je na glavu Ante Budimira, koji je u 61. minuti zamijenio Petkovića. Na sreću Japanaca, lopta je prohujala nekoliko centimetara od stative.

Više nije bilo sumnje da je Hrvatska konačno uhvatila pravi ritam, premda igra još uvijek nije dosegnula željenu razinu. Opet, pojavio se kvalitativni pomak, a s time je narastao optimizam, koji je u 77. minuti dodatno podgrijala bomba Perišića s vrha šesnaesterca. Tom prilikom je Tomiyasu u bloku uspio skrenuti loptu taman toliko da proleti tik uz stativu.

Igrala se 87. minuta kada je Hrvatska još jednom stigla do ruba pobjede. Ovoga je puta Borna Barišić centrirao s lijeve strane, na visini od tridesetak metara, a Pašalić nije uspio dobro zahvatit loptu glavom u srcu kaznenog prostora. Tu je postalo jasno da je produžetak više nego izvjestan.

U tom dijelu utakmica nije bilo previše opasnosti sve do 104. minute, kada je Livaković uspio ukrotiti Mitominu bombu s vrha kaznenog prostora. Ostatak produžetka donio je nekoliko obećavajućih situacija, ali na obje strane je nedostajalo konkretnosti u završnici akcija usmjerivši utakmicu prema izvođenju jedanaesteraca.