‘Kockasti’ nogometni ‘šmek’ uvijek je prisutan u australskoj reprezentaciji, koju iz generacije u generaciju predstavljaju potomci hrvatskih doseljenika. Mark Viduka, Jason Culina, Tony Popovic, Tomi Juric…, kada bi krenuli nabrajati, ne bismo se znali zaustaviti. Jedan od uspješnijih australskih Hrvata je i Dario Vidosic, inače Osječanin po rođenju, koji je taj slavonski grad s obitelji napustio s navršenih 18 mjeseci.

Njegov otac Rado, koji je nažalost preminuo u siječnju ove godine, na sina je prenio ljubav prema nogometu, jer je i sam bio nogometni trener, što je danas i Dariov ‘poziv’.

– Moje nogometno putovanje započelo je prateći tatu na utakmicama i treninzima. Neka od mojih najranijih sjećanja su boravak na klupi, gledanje njega i želja da budem dio toga. Tu je zapravo počela ljubav prema igri, a počeo sam igrati u Brisbane Croatia s pet godina i tamo sam napravio prve korake, kaže nam Vidošić, koji je trenutno na čelu Brightona, ali ženskog kluba.

Preko Bundeslige do reprezentacije

Seniore je prvi put iskusio u Brisbane Roaru, otkuda odlazi u Bundesligu, točnije Nurnberg, Duisburg pa Arminiu Bielefeld.

– Nakon moje prve profesionalne sezone s Brisbane Roarom pojavio se interes iz Njemačke. FC Nürnberg me pozvao da me testiraju, čuli su jako dobre stvari i htjeli su me vidjeti. Tijekom reprezentativne pauze i na kraju australske sezone, koja je završila puno ranije nego što je sada slučaj, ponuđen mi je ugovor nakon dva-tri treninga s prvom momčadi, prepričava nam Vidosic, koji je sa Socceroosima bio na dva Mundijala. Pim Verbeek ga je za zvao operaciju Južna Afrika 2010., a Ange Postecoglou za Brazil 2014.

– Bio je san biti dio reprezentacije za Svjetsko prvenstvo 2010. Imali smo težak početak protiv Njemačke, protiv Gane smo poveli i dobro krenuli, a onda je Harry Kewell dobio crveni karton sredinom prvog poluvremena i dosuđen je jedanaesterac. S 10 igrača smo zadržali tih 1-1, a mislim da bismo pobijedili da nije bilo crvenog kartona. Posljednja utakmica skupine bila je dobra za nas, pobijedili smo Srbiju, ali ispali smo zbog gol-razlike, prisjeća se Južne Afrike Vidosic, dok o Brazilu kaže:

– U skupini koju su nazivali grupom smrti pokazali smo borbeni duh, ali smo ispali nakon tri uzastopna poraza, protiv Čilea, Nizozemske i Španjolske. Kvaliteta ostale tri momčadi bila je jednostavno prevelika, ali osim utakmice protiv Španjolske, bili smo konkurentni u susretima s Nizozemskom i Čileom.

Nogometna filozofija

Vidosic je još nastupao za Sion, Adelaide United, Western Sydney Wanderers, Liaoning Whowin, Seongnam FC, Wellington Phoenix, Melbourne City, ATK, Moreland Zebras i Port Adelaide, a u trenerski svijet ulazi prvo kao trener ženskog kluba Melbourne Cityja, dok 2024. preuzima Brighton.

– Želim da moja momčad kontrolira utakmice kroz posjed i igrajući napadački, proaktivan nogomet, ne samo držeći loptu radi nje same, postavljajući se visoko na terenu, stvarajući puno prilika za postizanje golova. Fokus mi je i identitet, ugrađujući stil koji je prepoznatljiv i ugodan za navijače, dok istovremeno potičem momčad da se poboljšava tehnički i taktički iz tjedna u tjedan. Tata mi je najveći uzor i trener od kojeg sam najviše naučio, ističe Vidosic.

Rođenu Hrvatsku – posjećuje i dalje.

– Posjetio sam Hrvatsku nekoliko puta. Jedno putovanje bilo je s mojim prijateljem Leonom Benkom, koji je bio moj suigrač u FC Nürnbergu. Također sam proveo vrijeme posjećujući obitelj u Osijeku, a putovao sam i u Zagreb. Uvijek je posebno vratiti se i nadam se da ću uskoro ponovno posjetiti Hrvatsku kako bih vidio obitelj i istražio dodatno zemlju, zaključuje.